Rev-2129/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2129/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z., koga zastupa T. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice RO Č. iz Č., koga zastupa M. J.-M., radi isplate kamata, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 27. veljače 1990. br. Gž 1175/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Kutini od 19. lipnja 1989. br. P 168/89, u sjednici održanoj dana 22. siječnja 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda obvezana je tuženica platiti tužitelju na ime kamata iznos od 1.208,00 dinara (12,082.102 prijašnjih dinara) zajedno sa zateznim kamatama i parničnim troškom.

Drugostepeni sud je potvrdio presudu prvostepenog suda.

Protiv presude drugostepenog suda tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije, ili da ukine presude obaju nižestepenih sudova i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Javni tužilac Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Protivno tuženikovoj tvrdnji u reviziji, nižestepeni sudovi su dali razloge o svim odlučnim činjenicama u ovom sporu, pa stoga nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. t. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP).

Prvostepeni sud je utvrdio da je tuženica uvjetovala plaćanje unaprijed cijene za motorno vozilo koje je prodala tužitelju.

Nije sporno da je cijena bila garantirana, te da je tuženica zakasnila u isporuci.

Tužitelj traži zahtjevom svoje tužbe od tuženice da mu plati kamate na unaprijed isplaćenu kupovnu cijenu.

Nižestepeni sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili kao osnovan pozivom na odredbu čl. 16. st. 2. t. 4. i st. 3. Zakona o osnovama poslovanja organizacija udruženog rada u području prometa robe i usluga u prometu robe i o sistemu mjera kojima se sprečava narušavanje jedinstva jugoslavenskog tržišta u tom području ("Sl. list SFRJ" br. 43/76 i 23/79).

Nije osnovan prigovor tuženice u reviziji da u konkretnoj situaciji ne postoji djelo špekulacije predvidjeno prije navedenom zakonskom normom, jer u slučaju da to djelo postoji mora biti narušeno načelo jednake vrijednosti davanja (čl. 15. Zakona o obveznim odnosima).

Ovakvo stajalište tuženice nije osnovano.

Smisao prije navedenog zakonskog propisa je u tome da se prodavaoca, koji koristi nestašicu odredjenih roba na tržištu potakne da što prije ispuni svoju obvezu prema kupcu.

Cilj te odredbe nije dakle uspostavljanje načela jednake vrijednosti davanja, već zaštita kupca od jednostranih akata prodavaoca kojim ga ovaj prisiljava da unaprijed plati cijenu za odredjenu robu. Ta odredba ima kazneni karakter za prodavaoca, koji zbog nestašice pojedinih roba uvjetuje plaćanje cijene unaprijed. Upravo zato kupac ima pravo na kamate na unaprijed plaćeni iznos pa je kod toga moguće da te kamate i prelaze iznos jednakih davanja.

Nije odlučno kod toga da li je prodavalac garantirao kupcu cijenu.

Sudovi su zauzeli pravilno stajalište, a to protivno tvrdnji tuženice, da je trenutak konačnog obračuna od kada teku i kamate trenutak isporuke vozila. Stoga su u konkretnom slučaju osnovano uzeli da kamate na unaprijed plaćenu cijenu teku od dana uplate, tj. od 13. svibnja 1988. godine do dana isporuke vozila, tj. do 29. prosinca te godine. Nije u pravu tuženica kad tvrdi da se u ovom sporu ne mogu primijeniti odredbe prije navedenog zakona, jer da je on već prestao važiti u vrijeme donošenja presude drugostepenog suda. Ovo stoga što je vrijeme nastanka odnosa medju strankama odlučno za primjenu zakonskih normi.

Takodjer je, protivno tvrdnji tuženice u reviziji, pravilno utvrdjena i stopa zatezne kamate u smislu odredbe čl. 16. st. 3. prije spomenutog zakona to stoga, što je utvrdjeno da je tuženik isporučio tužitelju vozilo nakon proteka roka od 3 mjeseca. U takvom slučaju on treba platiti kamate po stopi za oročena sredstva bez odredjene namjene razmjerno vremenu od trenutka uplate do trenutka isporuke robe.

Iz navedenih razloga su nižestepeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo pa stoga revizija nije osnovana, te ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 22. siječnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.