Legislator Case Law & Legislation
Rev-873/2016-5 AI generated

Supreme Court dismisses appeal regarding enforcement prohibition due to third-party mortgage registration in land registry.

Case Number Rev-873/2016-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellants' appeal against the County Court's confirmation of a first-instance judgment. The appellants argued that enforcement was prohibited because a third party had registered a mortgage on the property, which allegedly prevented the transfer of possession. The court held that the enforcement was not prohibited because the third party withdrew the enforcement proposal and the mortgage was subsequently erased, and that a mortgage does not prevent the owner from transferring the property. Consequently, the appeal was rejected as unfounded under the Enforcement Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 48. toč. 5. Ovršnog zakona; čl. 393. ZPP: A third party's objection to enforcement based on a registered mortgage is invalid if the mortgage is withdrawn or erased, and such a mortgage does not legally prevent the transfer of property possession to the new owner.

Keywords

AI generated
enforcement prohibition third party objection mortgage registration transfer of possession Enforcement Act civil procedure appeal property rights

Cited Legislation

AI generated
čl. 48. toč. 5. Ovršnog zakona
čl. 393. ZPP
Stoga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.
čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog svih revizijskih razloga.
čl. 392. st. 2. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 873/2016-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u parničnom predmetu I-tužitelja Z. B. iz Z., (kod R. B.), OIB: … i II-tužiteljice I. B. iz Z., OIB: …, koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i P. j.t.d. Z., protiv tuženika S. S. iz O., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1437/11-5 od 4. rujna 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Zadru poslovni broj P-252/10 od 16. veljače 2011., dana 10. prosinca 2019.

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1437/11- 5 od 4. rujna 2013. se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru je presudom poslovni broj Gž-1437/11-5 od 4. rujna 2013. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-252/10 od 16. veljače 2011. kojom je suđeno:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da nije dopuštena ovrha prema rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zadru Ovr-309/95 od 23. veljače 2005. radi iseljenja i predaje u posjed na čest. zem. 92/1, 92/4 i 92/5 k.o. Z., što je tuženik dužan priznati i trpjeti uz naknadu parničnog troška, sve u roku od 15 dana."

Tako je suđeno u parnici kojoj je prethodio ovršni postupak pred Općinskim sudom u Zadru broj Ovr-309/05 u kojemu je rješenjem o ovrsi broj Ovr-309/95 od 23. veljače 2005. određena ovrha radi iseljenja i predaje u posjed na čest. zem. 92/1, 92/4 i 92/5 k.o. Z.. Ovršenik je podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi zbog žalbenih razloga iz čl. 46. st. 1. točka 5., 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96 od 12. 07. 1996., 29/99,. 42/00. 173/03, dalje: OZ), o kojoj je odlučeno u ovršnom postupku. Ovršenik je protiv rješenja o ovrsi podnio i podnio i žalbu iz čl. 48. točka 5. OZ u kojoj je naveo da je ispunjenje tražbine, onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno da je u zemljišnim knjigama upisana zabilježba ovrhe u korist treće osobe, D. K..

Stoga je tužitelj rješenjem upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, što je i učinio pravovremenom tužbom u gornjem predmetu.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog svih revizijskih razloga. Tužitelji su podnijeli i izvanrednu reviziju iz čl. 392. st. 2, Zakona o parničnom postupku u kojoj su naveli da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev te proglasi nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem Općinskog suda u Zadru broj Ovr-309/05 od 23. veljače 2005.

Tuženik nije odgovorio na reviziju

Revizija je neosnovana.

Vijeće Vrhovnog suda RH je prije odluke o osnovanosti revizije ispitalo dopuštenost revizije imajući na umu da su tužitelji podnijeli redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP, koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), te također i izvanrednu reviziju iz čl. 392. st. 2. ZPP, kao i da je izvanredna revizija dopuštena samo u slučaju kada protiv drugostupanjske presude nije dopuštena redovna revizija.

U ovom slučaju je protiv drugostupanjske presude dopuštena redovna revizija po čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

Stoga je ovaj revizijski sud postupio po odredbi čl. 392.a. st. 1. ZPP, te je ispitao presudu povodom redovne revizije, uzimajući u obzir cjelokupni sadržaj revizije, na način da je ispitao presudu samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužitelji su se pozvali na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP, koji prema toj odredbi postoji ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (članak 71. stavak 1. točka 1. do 6.), odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca.

Međutim tužitelji nisu obrazložili ovaj revizijski razlog, pa taj razlog nije ispitan, sve u skladu sa točno određenim ovlastima revizijskog suda iz čl. 392.a. ZPP.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, a koji prema toj odredbi postoji kada presuda ima takvih nedostataka zbog kojih je nije moguće ispitati.

Tužitelji pogrešno drže da su nižestupanjski sudovi trebali ispitati postoji li zapreka za ispunjenje tražbine izvan činjeničnih tvrdnji kojima su tužitelji obrazložili žalbu u ovršnom postupku podnesenu po čl. 48. toč. 5. ZPP. Naime prema navodima tužitelja iznesenih u žalbi protiv rješenja o ovrsi zapreka za ispunjenje obveze je zabilježba ovrhe na nekretnini u korist ovrhovoditeljice D. K.. Tužitelji su upućeni na parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe samo zbog onog razloga kojega su tužitelji činjenično obrazložili, pa je u ovoj parnici bilo odlučno postoji li taj razlog ili ne postoji. Sud nije bio dužan niti ovlašten istraživati postoji li koji drugi razlog zbog kojega je ispunjenje obveze odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno.

Nadalje, pogrešno tužitelji drže da je sud u ovoj parnici bio dužan izvesti dokaze koje su stranke predložile u parničnom postupku iz kojega potječe ovršna isprava- pravomoćna presuda na temelju koje je određena ovrha. Sve ako je i bilo nezakonitosti u izvođenju dokaza u parnici u kojoj je donesena presuda na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru Ovr-309/95 od 23. veljače 2005., te razloge su tužitelji mogli iznositi u pravnim lijekovima protiv presude. U ovom postupku je sud vezan sadržajem presude kao ovršne isprave, a dužan je ograničiti se isključivo na žalbeni razlog zbog kojega su tužitelji upućeni na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

Prvostupanjski sud je izložio razloge zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev, a obrazloženje je sačinjeno u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP, a drugostupanjski sud je postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, te je u obrazloženju presude ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Napominje se tužitelju da pogrešna primjena materijalnog prava, sve kada i postoji, sama po sebi ne znači postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 254. st. 2. toč. 11. ZPP, ako je unatoč pogrešnom pravnom pristupu presudu moguće ispitati.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom ovrha zbog žalbenog razloga iz čl. 48. toč. 5. OZ., određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru broj Ovr- 309/05 od 23. veljače 2005. godine radi iseljenja i predaje u posjed čest. zem. 92/1, 92/4 i 92/5 k.o. Z., što je tuženik dužan priznati i trpjeti.

U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

-da je u ovršnom predmetu broj Ovr-309/05 dana 23. veljače 2005. godine doneseno rješenje o ovrsi kojim je na temelju pravomoćne i ovršne djelomično presude Općinskog suda u Osijeku broj P-971/98 od 12. srpnja 2002. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3327/02 od 8. srpnja 2004. godine, radi predaje u posjed nekretnine upisane u z.k.ul. 7001 k.o. Z., k.č.br. 92/1 u naravi zgrada površine 530 m2, dvor 500 m2 i neplodno površine 237 m2 određena ovrha ispražnjenjem osoba i stvari ovršenika iz predmetne nekretnine i predajom iste slobodne od stvari i osoba u posjed ovrhovoditelju,

- da su protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenici (ovdje tužitelji) izjavili žalbu koja je rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž-803/05 od 19. srpnja 2006. godine odbijena u dijelu u kojem je izjavljena iz razloga propisanih u čl. 46. st. 1. toč. 5. i 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 173/03 i 151/04 - u nastavku OZ), dok je predmet vraćen prvostupanjskom sudu da sa žalbom ovršenika u dijelu u kojem predstavlja prigovor iz čl. 48. toč. 5. OZ postupi kao s prigovorom protiv rješenja o ovrsi, budući da su ovršenici u žalbi naveli da postoji uknjižba zabilježbe ovrhe na čest. zem. 92/1 k.o. Z. (utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditeljice D. K. iz novčanog iznosa dobivenog prodajom), što predstavlja prigovorni razlog iz čl. 48. toč. 5. OZ,

- da je zaključkom ovršnog suda od 10. listopada 2006., čiji sadržaj je utvrđen uvidom u zemljišne knjige za k.o. Z., utvrđeno da je ovrhovoditeljica D. K. povukla prijedlog za ovrhu te je brisano njeno založno pravo i zabilježba ovrhe,

- da je prvostupanjski sud obaviješću od 22. prosinca 2008. godine obavijestio ovršenike sukladno čl. 48.a st. 3. OZ da u roku od 15 dana od prijema obavijesti mogu protiv ovrhovoditelja podnijeti tužbu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, po kojoj obavijesti su ovršenici i postupili podnošenjem predmetne tužbe dana 25. siječnja 2010.

Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, jer je razlog zbog kojega su upućeni na parnicu prestao, a u ovoj parnici se nedopuštenost ovrhe procjenjuje samo s obzirom na postojanje te činjenice.

Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda te je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

U obrazloženju drugostupanjskog suda je navedeno da su ovršenici (tužitelji u ovoj parnici) upućeni na parnicu jer se rješenje o njihovom prigovoru odnosi na razlog iz čl. 48. toč. 5. OZ, pa je sud bio dužan samo odlučiti o tome na koji način zabilježba druge ovrhe u utječe na ispunjenje ovrhovoditeljeve tražbine, a u ovoj parnici je nedopuštenost ovrhe procijenjena samo s obzirom na postojanje te činjenice. Kad su ovršenici upućeni na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, oni tužbu u toj parnici mogu temeljiti samo na razlozima koje su istaknuli u žalbi (prigovoru) protiv rješenja o ovrsi i u odnosu na koje su od strane ovršnog suda upućeni na parnicu. To dalje znači da oni u toj parnici ne mogu isticati druge činjenice zbog kojih smatraju da je ovrha nedopuštena, a koje nisu u vezi s razlozima radi kojih su upućeni na parnicu.

Drugostupanjski sud je ocijenio neosnovanim i žalbeni navod da djelomična presuda Općinskog suda u Osijeku kojom je naložena predaja nekretnina nije opskrbljena klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti, pa da se iz iste ne mogu crpiti saznanja o činjenicama odlučnim za rješenje ove pravne stvari. Suprotno proizlazi iz djelomične presude (l.s. 15–20 u predmetu Ovr-309/05) koja je opskrbljena klauzulom pravomoćnosti s danom 8. srpnja 2004. godine i ovršnosti s danom 18. studenoga 2004. godine.

Prema ocjeni ovoga revizijskog suda pravilno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da nije nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru Ovr- 309/95 od 23. veljače 2005. zbog razloga iz čl. 48. toč. 5. ZPP.

Tužitelji su upućeni na parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe zbog razloga iz odredbe čl. 48. toč. 5. OZ, koja odredba glasi:

Protiv rješenja o ovrsi ovršenik može u roku od osam dana podnijeti prigovor: (5) ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon sklapanja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja javnobilježničke isprave.

Tužitelji su u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveli da ovrha radi predaje nekretnine u posjed nije dopuštena zato što je u zemljišnim knjigama upisana zabilježba ovrhe određene u korist ovrhovoditeljice D. K. radi namirenja njezine novčane tražbine i to utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem te ovrhovoditeljice iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.

Navedeni razlog je otpao jer je D. K. povukla prijedlog za ovrhu te je brisano njezino založno pravo i zabilježba ovrhe.

Podredno se napominje da se uknjižbom založnog prava na nekretnini ne ukida pravo vlasnika nekretnine raspolagati nekretninom, niti je to zapreka za predaju nekretnine u posjed stjecatelju prava vlasništva za slučaj promjene vlasnika. Založni vjerovnik je ovlašten namiriti u ovrsi tražbinu neovisno o otme tko je nositelj prava vlasništva.

U ovom slučaju se sadržajno zapravo radilo o prigovoru ovršenika (dužnika) koji je podnesen zbog razloga zbog kojega je D. K. mogla podnijeti prigovor kao treća osoba radi zaštite svojih prava stečenih upisom založnog prava u njenu korist.

Što se tiče revizijskih navoda kojima tužitelji dovode u pitanje valjanost ovršne isprave ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojima se ne može pravnim lijekovima u ovršnom postupku osporavati zakonitost ovršne isprave - pravomoćne presude na temelju koje je određena ovrha. Tužitelji su mogli za slučaj nezakonitosti ovršne isprave koristiti pravne lijekove protiv prvostupanjske i drugostupanjske presude u postupku iz kojega potječe presuda. U ovršnom postupku je sud vezan sadržajem izreke presude kao ovršne isprave.

Stoga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

Zagreb, 10. prosinca 2019.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.