Rev-2276/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2276/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, Darka Milkovića i Brune Frankovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.d. Lj., S., kojega zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u R., protiv tuženice S. S.-g. z. Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-991/10-2 od 25. travnja 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju broj P-311/07-32 od 20. svibnja 2008., u sjednici održanoj 21. listopada 2015.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama označene kao k.č.br. 1802/166, upisane u z.k.ul. 1292 i 1297, k.o. M. i to u cijelosti, što je tuženik, kao pravni slijednik zemljišnoknjižnog vlasnika premetne nekretnine S. -S.-G. Z., dužan priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis ovog njegovog prava u zemljišnim knjigama, u roku od 15 dana, jer će u protivnom istu ispravu nakon pravomoćnosti zamijeniti ova presuda.

2. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak, u iznosu od 18.662,50 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 57/11, 148/11 - proč. tekst - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, koji zahtjev tužitelj temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je nekretninu koja je predmet spora kupio 1982., dakle, da je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva nastala do dana uspostave neovisnosti Republike Hrvatske, slijedom čega da, sada kao strana pravna osoba, sukladno odredbi čl. 2. i 4. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa ("Narodne novine" Međunarodni ugovori 15/19), ima pravo na stjecanje prava vlasništva i upis u zemljišne knjige.

Drugostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim iz dva razloga

- jer tužitelj, kao pravna osoba, nije dokazao da je nekretnina koja je predmet spora ušla u temeljni kapital tužitelja prema važećim propisima Republike Slovenije i

- jer nema neposredne primjene Ugovora o uređenju imovinskopravnih odnosa između Republike Hrvatske i Republike Slovenije od 8. listopada 1999., već da sukladno odredbi čl. 2. Odluke o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini ("Narodne novine" 46/00) u svakom pojedinačnom slučaju nadležni ministar daje suglasnost za raspolaganje nekretninom.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice 1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda trebalo preispitati sudsku praksu.

Tužitelj, kao važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, navodi pitanja:

"Ima li domaća ili strana fizička ili pravna osoba, prije podnošenja tužbe, odnosno traženja sudske zaštite procesnu obvezu obraćati se tijelima izvršne vlasti ili bilo kojim drugim tijelima javne vlasti radi konvalidacije privatnih isprava?"

Je li tužitelj trebao u tijeku postupka radi utvrđenja prava vlasništva dostaviti dokaz da je utužena nekretnina označena kao kčbr. 1802/166 k.o. M., sukladno čl. 5. Međunarodnog ugovora, ušla u temeljni kapital tužitelja?"

Obrazlažući važnost navedenih pitanja tužitelj ukazuje na presude Županijskog suda u Virovitici broj Gž-1034/09 od 28. listopada 2010., Županijskog suda u Koprivnici broj Gž- 1130/07-2 od 10. travnja 2008. i Županijskog suda u Požegi broj Gž-632/08-2 od 17. svibnja 2010., kojim presudama su potvrđene presude Općinskog suda u Malom Lošinju, a kojima su protiv tuženice S. S.-g. z. Z. prihvaćeni zahtjevi tužitelja za utvrđenje prava vlasništva određenih nekretnina. Smatra da je pobijana presuda u suprotnosti s praksom drugih županijskih sudova u istovjetnim predmetima.

U presudama na koje revident ukazuje u odnosu na navedena pravna pitanja, a posebno u odnosu na pitanje unošenja nekretnine u temeljni kapital, a koje ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog pojedinog slučaja, drugostupanjski sudovi nisu izražavali shvaćanje, pa suprotno tvrdnji revidenta o navedenim pitanjima ne postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Stoga navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 21. listopada 2015.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Lucija Čimić, v.r.