II Kž-38/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 38/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. i 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. I. I. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. prosinca 2010., broj K-Us-32/07 (Kv-Us-243/10) o određivanju pritvora, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. siječnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. I. I. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv I. I. zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08), određen je pritvor iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. I. I. putem branitelja S. K., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine pritvor protiv optuženika.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim tvrdnjama, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da protiv opt. I. I. postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku.

Iz podataka u spisu proizlazi da optuženik ima prijavljeno prebivalište na adresi u Z., … (kod A. S.), te boravište na adresi u Z., … (kod F.). Optuženik je na prijavljenoj adresi u Z., …, uredno primio poziv za glavnu raspravu određenu za dan 20. siječnja 2010., međutim, na tu glavnu raspravu nije pristupio niti je svoj nedolazak ispričao pa je na glavnu raspravu

II Kž 38/11-4

određenu za dan 26. ožujka 2010. naloženo njegovo dovođenje. Dovedbeni nalog nije realiziran jer optuženik nije pronađen na prijavljenoj adresi na kojoj je ranije uredno primio poziv za glavnu raspravu.

Operativnom provjerom policijskih djelatnika utvrđeno je da je optuženik odselio sa prijavljene adrese na nepoznatu adresu te da optuženik nije nikada niti prebivao na prijavljenoj adresi ... Potom je optuženik nepozvan pristupio sudu 7. travnja 2010. te dostavio novu adresu u Z., …, kod D. B.-V., te istu označio kao adresu na kojoj će ubuduće primati pozive (službena bilješka list 3561). Nakon što mu je poziv za glavnu raspravu određenu za dan 25. listopada 2010. i 1. prosinca 2010. upućen na novu adresu, niti na toj adresi pozivi nisu uručeni a nije realiziran niti dovedbeni nalog pa je ponovnom provjerom utvrđeno da je optuženik odselio i sa adrese koju je prijavio sudu 7. travnja 2010.

Na temelju tih podataka, prvostupanjski sud je, protivno žalbenim navodima, ispravno zaključio da je optuženik pobjegao i da se krije, iako je imao saznanja da je protiv njega u tijeku kazneni postupak pa je pobijanim rješenjem određen pritvor i raspisana tjeralica 24. prosinca 2010. temeljem koje je uhićen 8. siječnja 2011. (list 3620. spisa).

Okolnost da je optuženik tijekom vođenja kaznenog postupka protiv njega imao prijavljene tri adrese prebivališta odnosno boravka, na kojima faktično nije boravio, te je samo na jednoj adresi uredno primio poziv za glavnu raspravu određenu za 20. siječnja 2010., a potom postao nedostupan sudu, okolnost da drugim mjerama (dovedbeni nalozi) nije osigurana njegova nazočnost u kaznenom postupku, iako je optuženik imao saznanja da se protiv njega vodi predmetni kazneni postupak uz činjenicu da je na prijavljenoj adresi u Z., …, bio fiktivno prijavljen te da je uhićen tek po raspisanoj tjeralici, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, upućuju na zaključak o postojanju realne opasnosti od bijega boravkom na slobodi, tim više što je optuženik prije uhićenja bio nedostupan pravosudnim tijelima u razdoblju od jedne godine čime je onemogućio vođenje kaznenog postupka.

Slijedom toga ispravno je zaključio prvostupanjski sud da se primjenom pritvorske mjere efikasno osigurava nazočnost optuženika u daljnjem tijeku kaznenog postupka. Stoga je zakonito i opravdano određen pritvor protiv optuženika iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku.

Optuženik u žalbi pobija osnovanu sumnju da bi počinio kazneno djelo za koje ga tereti predmetna optužnica, navodeći da nema dokaza koji bi potvrđivali osnovanost te sumnje. No ovi žalbeni navodi nisu odlučni u konkretnoj situaciji, jer je u ovom stadiju postupka, kao pretpostavka za primjenu mjere pritvora dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje koji je opravdan pravomoćnom optužnicom.

Slijedom navedenog, budući da žalitelj nije doveo u sumnju ispravnost i zakonsku utemeljenost odluke prvostupanjskog suda o produljenju pritvora, a kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 398. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, nije utvrdio povrede

II Kž 38/11-4

navedene u toj odredbi, na temelju čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. siječnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Damir Kos, v.r.