II Kž-837/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 837/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Hajrije Novoselec i Ante Potrebice, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. C. i dr., zbog kaznenih djela iz članka 173. stavak 3. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. S. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 15. prosinca 2009. broj Kv-Us-184/09 (K-Us-26/07), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. prosinca 2009.,

r i j e š i o j e:

Žalba opt. S. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. J. C., opt. M. C., opt. N. P. i opt. S. M. iz osnova propisanih u članku 102. stavak 1. točke 3. i 4. ZKP, a protiv opt. J. C. i iz osnove propisane u članku 102. stavak 1. točka 1. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženika J. C., M. C. N. P. D. C., A. B., S. M., M. T., T. C., I. P., A. A., I. A., M. A., L. B., G. S., I. S. i K. D., zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05. i 71/06. – dalje u tekstu: KZ), kaznenog djela protiv javnog reda, udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. stavak 2. KZ, kaznenih djela protiv pravosuđa, sprječavanja dokazivanja iz članka 304. stavak 1. KZ, te kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prikrivanja protuzakonito dobivenog novca iz članka 279. stavak 3. KZ.

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio opt. S. M. osobno i putem branitelja D. P., odvjetnika iz S., u kojoj predlaže da se predmet protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

II Kž 837/09-3

Protivno žalbenim navodima, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv optuženika S. M. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnova u članku 102. stavak 1. točke 3. i 4. ZKP.

Naime, ovaj optuženik je osnovano sumnjiv da je, zajedno s ostalim suoptuženicima, počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 3. KZ, a ta osnovana sumnja proizlazi iz pravomoćne optužnice, čime je ispunjen opći zakonski uvjet za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a.

Okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela kod ovoga optuženika proizlaze iz činjenice da mu je predmetnom optužnicom stavljeno na teret kako je, u sklopu zločinačke organizacije koju je na širem području D. i K. ustrojio optuženik J. C. od početka 2003. do sredine studenoga 2006. i u koju je uključio i međusobno povezao ukupno 16 osoba uključujući i opt. S. M., isporučivao opojnu drogu heroin, koju je nabavljao iz Srbije, Bosne i Hercegovine te Crne Gore, te je predavao drugim suoptuženicima koju su je dalje prodavali na narkomanskom tržištu. Pri tome je svaki od optuženika, pa tako i žalitelj, imao određenu ulogu u terećenom ponašanju, što opravdano upućuje na zaključak da se je u konkretnoj situaciji radilo o trajnijoj djelatnosti, poduzetoj prvenstveno s ciljem ostvarivanja značajnije zarade.

Osim toga, prema podacima u spisu predmeta, opt. S. M. već je ranije više puta osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela zlouporabe opojnih droge. Dakle, u konkretnoj se situaciji radi o specijalnom povratniku, s time da je ovaj optuženik osuđivan i zbog kaznenih djela protiv imovine. Navedeno upućuje na zaključak da je i tijekom ranijeg života svojim ponašanjem dolazio u sukob sa zakonom, te da dosadašnja osuđivanost kod njega nije polučila rezultate. Nadalje, iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi i da je opt. S.

M. ovisnik o opojnoj drogi.

Budući da sve navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi opt. S. M. boravkom na slobodi nastavio s činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, to i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora protiv njega iz osnove članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP, u svrhu preveniranja iteracijske opasnosti.

Opravdano je i zakonito produljen pritvor protiv opt. S. M. i na temelju osnove iz članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a. Naime, prema činjeničnom opisu djela predmet inkriminacije je opojna droga heroin koja se mjeri u kilogramima (prema činjeničnom opisu optuženici su osnovano sumnjivi da su u inkriminiranom razdoblju od početka 2003. godine do sredine studenog 2006. godine isporučivali za potrebe narkomanskih ovisnika na otoku K. najmanje 32 grama opojne droge heroin dnevno), od koje se količine može pripraviti velik broj pojedinačnih doza i na taj način ugroziti zdravlje velikog broja ljudi, poglavito mladeži. Stoga količina opojne droge za koju se optuženici, a među njima i žalitelj, terete, zatim međunarodni karakter djela, uz organiziranost te sustavnost u inkriminiranom djelovanju s detaljno razrađenim ulogama, uvelike nadmašuje uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakva djela, pa su time su u cijelosti ostvarene posebno teške okolnosti djela iz pritvorske osnove propisane člankom 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a.

II Kž 837/09-3

Opt. S. M. u svojoj žalbi analizira do sada provedene dokaze te ističe nepostojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo na način kako ih se tereti optužnicom, kao razlog za neutemeljenost daljnje primjene mjere pritvora. No, osnovana sumnja prije svega proizlazi iz pravomoćne optužnice i podataka u spisu, a što je u ovom stadiju postupka dostatna osnova da bi se protiv njega produljio pritvor. Naime, kao što je to navedeno i u ranijim rješenjima ovog suda u predmetnom postupku, prilikom odlučivanja o žalbi na pritvor sud drugog stupnja nije ovlašten preispitivati činjenično stanje u spisu, pravnu kvalifikaciju djela, kao ni pitanje kaznene odgovornosti optuženika, dok je za pitanje postojanja posebno teških okolnosti djela kao razloga za pritvor relevantan činjenični opis kaznenog djela iz kojeg za sada te okolnosti proizlaze.

Niti načelo razmjernosti dosadašnjim boravkom u pritvoru optuženika S. M. nije ugroženo, a kako to on smatra u svojoj žalbi, jer osim vremena provedenog u pritvoru, valja imati na umu i razmjer između konkretne težine kaznenog djela za koje se optuženici tereti, kazne koja se može očekivati ako bude proglašen krivima te potrebe određivanja i trajanja pritvora. Osim toga, u konkretnoj situaciji radi se o predmetu iz nadležnosti Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u kojem je sukladno odredbi članka 43. Zakona u Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta („Narodne novine“ broj 88/01., 12/02., 33/05., 48/05. i 76/07. – dalje u tekstu: ZUSKOK) rješenjem predsjednika Županijskog suda u Splitu produljena istraga. Nakon produljenja istrage, protiv svih je optuženika, pa tako i protiv opt. S. M., produljen i pritvor preko maksimalnog roka u prethodnom postupku iz članka 106. stavak 3. ZKP-a. Stoga, s obzirom na to da se sukladno odredbi članka 28. stavak 3. ZUSKOK-a, prema kojoj se, ako je u istrazi produljen pritvor prema odredbi članka 28. stavak 2. ZUSKOK-a, sveukupni rok trajanja pritvora iz članka 109. ZKP-a produžuje za šest mjeseci, za sada nije dovedeno u pitanje ni trajanje pritvora protiv optuženika prije donošenja nepravomoćne presude.

Niti navodi u žalbi opt. S. M. o njegovoj ranijoj osuđivanosti zbog blažeg oblika djela zlouporabe opojnih droga te o osuđivanosti zbog djela iz prošlosti, nisu doveli u sumnju utemeljenost pritvorske osnove iz članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a, jer njegova osuđivanost pokazuje da je i ranije tijekom života dolazio u sukob sa zakonom, a što upućuje na realno predvidivu opasnost da bi s takvim ponašanjem mogao nastaviti i ubuduće.

Neosnovani su i navodi u žalbi optuženika da zbog boravka u pritvoru više nije u doticaju s opojnim drogama, odnosno da je kod njega došlo do izlječenja ovisnosti. Naime, ovisnost o opojnim drogama, odnosno konzumiranje opojne droge, nije jedini odlučujući poticaj ka činjenju ovakvih kaznenih djela, kao što je to upravo kod njega bio slučaj.

Niti žalbeni navod opt. S. M. da je naslijedio kuću i određenu količinu novca, ne dovode u sumnju pobijanu odluku, osobito kada se ima na umu da imovinska korist pribavljena ovim djelom višestruko premašuje njegove prihode.

Što se tiče prijedloga iznesenog u žalbi, da se mjera pritvora zamijeni nekom od mjera opreza iz članka 90. ZKP-a, po ocjeni ovoga suda, niti jednom od mjera opreza ne bi se u konkretnoj situaciji postigla svrha koja je postignuta mjerom pritvora, imajući na umu opasnost od ponavljanja djela, te teške okolnosti počinjenja djela.

II Kž 837/09-3

Budući da žalbom opt. S. M. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. prosinca 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.