FPž-867/2015-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj : FPž - 867/15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca : Sanje Gospočić, kao predsjednice vijeća, te Mladena Genca i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika S.Z., kojeg brane odvjetnici iz zajedničkog odvjtničkog ureda J.D., M.B., P.M., N.K. i B.D. iz G., zbog prekršaja iz članka 102. stavka 1. točke 79. Zakona o trošarinama (Narodne novine, broj : 83/09, 111/12, 22/13, 32/13, 81/13, 100/15, 120/15, 115/16), odlučujući o žalbi okrivljenika S.Z., podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, od 24. travnja 2015. godine, Broj : P-846/14, na sjednici vijeća održanoj dana 29. studenoga 2017. godine,

p r e s u d i o j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika S.Z. i potvrđuje pobijano rješenje.

II. Ako okrivljenik S.Z. plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

III. Okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem okrivljenik S.Z. proglašen je krivim i primjenom članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 kn (tisućupetsto kuna), zbog prekršaja iz članka 102. stavka 1. točke 79. Zakona o trošarinama, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja.

Istim je rješenjem okrivljenik obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kn (sto kuna).

Protiv tog rješenja okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o kazni i troškovima postupka. U žalbi se u bitnome poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ruotsalainen protiv

Broj : FPž-867/15

Finske pa da se primjeni pravilo ne bis in idem. Osim toga ističe kako se moraju kumulativno ispuniti uvjeti u pogledu boje i propisanog indikatora, što se u konkretnom slučaju nije dogodilo jer plinsko ulje obojeno plavom bojom mora sadržavati indikator C.I. Solvent Yellow 124 u količini ne manjoj od 6 mg/l, a u uzorku koji je izuzet Analizom bilo je 1,19 mg/l.

Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

Žalba nije osnovana.

Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj : 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Žalbeni navodi glede pozivanja na presuđenu stvar nisu osnovani iz razloga što je prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava izraženom u predmetu Ruotsalainen protiv Finske, od 16. lipnja 2009. godine, zahtjev br. 13079/03, iako predmetna trošarina na čije plaćanje je okrivljenik obvezan, predstavlja upravnu sankciju, ista zbog navedenog uvećanja od sto puta ima karakter kazne, čija svrha je odvraćanje od ponavljanja djela, pa je stoga ista izjednačena s kaznenom sankcijom. No, ipak toga u ovome slučaju nema jer je iz poreznog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Klasa : UP/I-415-02/14-18/1118, URBROJ : 513-02-3005/10-16-10 od dana 26. veljače 2016. godine vidljivo da je sukladno odredbi članka 90. stavka Zakona o trošarinama (Narodne novine broj 100/15), koji je stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja i povoljniji je za okrivljenika, trošarina obračunata na količine koje odgovaraju obujmu spremnika pogonskog goriva, prema najvišem iznosu trošarine propisanom za energent koji se koristi kao pogonsko gorivo Iznos trošarine je obračunat na obujam spremnika pogonskog goriva koji iznosi 50 litara, na iznos od 50 litara pogonskog goriva x 2.860,00 kuna/1000 litara (50 litara x 2,86 kune), što iznosi ukupno trošarinsku obvezu od 143,00 kune. Dakle budući u predmetnom slučaju trošarine nije obračunata sukladno odredbi članka 90. stavka 1. Zakona o trošarinama (Narodne novine, broj 22/13) na količine koje odgovaraju obujmu spremnika pogonskog goriva uvećane sto puta, prema najvišem iznosu trošarine propisanom za energent koji se koristi kao pogonsko gorivo, nema osnova za primjenu odredbe članka 196. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona i konstatacije isključenja mogućnosti daljnjeg progona okrivljenika za isto djelo u prekršajnom postupku.

Što se tiče dijela žalbenog navoda glede neispunjavanja kumulativnih uvjeta sukladno Pravilniku o primjeni Zakona o trošarinama, žalitelju valja reći kako neovisno o koncentraciji indikatora, postoji njegova prekršajna odgovornost obzirom na neprijeporno utvrđenje nenamjenskog korištenja plinskog ulja obojenog plavom bojom, a koje je namijenjeno za korištenje u poljoprivredi, ribolovu, ribogojstvu, akvakulturi što je u suprotnosti s odredbom članka 88. stavka 1. i 3. Zakona o trošarinama.

Povrede zakona na štetu žalitelja nema ni u dijelu izrečene novčane kazne. Vidljivo je kako je novčana kazna pravilno odmjerena unutar zakonom propisanog okvira, uz dužno uvažavanje svih odlučnih okolnosti prema odredbi članka 36. Prekršajnog zakona, koje je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju pravilno utvrdilo. Novčana kazna se smatra kao razmjernom težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti

Broj : FPž-867/15

okrivljenika, a budući je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, instituta ublažavanja, izrečena ispod zakonom propisanog minimuma, ne nalaze se dodatni razlozi za preinakom na blažu novčanu kaznu.

Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku od 8 dana od primitka ove presude plati dvije trećine ukupne novčane kazne izrečene pobijanim prvostupanjskim rješenjem, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.

Kako je ovaj Sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovoga Suda u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna), u gotovo minimalno propisanom iznosu, u roku od 8 dana od primitka ove presude. Visina troškova je odmjerena sukladno odredbi članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka te imovno stanje okrivljenika.

Zbog izloženih razloga, temeljeno na članku 205. Prekršajnog zakona, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 29. studenoga 2017. godine

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća :

Sanja Radeljak, v.r.

Sanja Gospočić, v.r.

Presuda se dostavlja Vijeću za carinske prekršaje, Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb u 5 otpravaka : za spis, okrivljenika, branitelja i podnositelja optužnog prijedloga.