Gž R-88/2012-3 · Županijski sud u Velikoj Gorici

Posl.br. 14 Gžr-88/12-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Magde Gligora-Tripalo, predsjednice vijeća, Gorana Škugora, suca izvjestitelja i Ankice Jakovina, člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice R. T. iz I. G., koju zastupa punomoćnik T. Š., odvjetnik u I. G., protiv tuženika S.s.u.k. H. P., M.V., (u nastavku S.) kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u S. B., radi poništenja odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Ivanić Gradu posl. br. P- 569/11-22 od 3. srpnja 2012. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 14. svibnja 2014. godine,

p r e s u d i o j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu posl. br. P-569/11-22 od 3. srpnja 2012. godine tako da se sudi:

1.) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Poništava se odluka tuženika S.s.u.k. H.P., M.V., o izvanrednom otkazu urudžbeni broj 217/11 od 21. rujna 2011. godine kojom je tuženik otkazao tužiteljici R. T. iz I. G., ugovor o radu od 11. kolovoza 2008. godine te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove matičara koje je radila prije donošenja pobijane odluke, kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.“

2.) Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kn u roku od 8 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, kao djelomično neosnovan, za iznos od 1.750,00 kn.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„Poništava se odluka tuženika S.s.u.k. H.P., M. V., o izvanrednom otkazu urudžbeni broj 217/11 od 21.9.2011.g. kojom je tuženik otkazao tužiteljici R. T. iz I. G., ugovor o radu od 11.8.2008.g. te se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na poslove matičara koje je radila prije donošenja pobijane odluke, kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, sve u roku od 8 dana, dok se tuženik odbija sa parničnim troškom u cijelosti.“ Protiv navedene presude, žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn.

Žalba je osnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za poništenjem odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu te za vraćanjem tužiteljice na poslove koje je ona kod tuženika obavljala prije donošenja te odluke.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP), ovaj sud nalazi da navedena povreda zakona nije počinjena. Presuda ne sadrži takve proturječnosti, odnosno nepravilnosti zbog kojih bi bila nerazumljiva i zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu pravilnost. Donošenjem pobijane presude kao i u postupku koji joj je prethodio nisu učinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, mora paziti po službenoj dužnosti.

Između stranaka u postupku nisu bile sporne slijedeće bitne činjenice:

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu dana 11. kolovoza 2008. godine kojim je raspoređena na radno mjesto matičara,

- da je tuženik dana 21. rujna 2011. godine donio odluku kojom se tužiteljici daje izvanredan otkaz ugovora o radu,

- da se u navedenoj odluci kao razlog otkaza tužiteljici stavljaju na teret slijedeće povrede radne dužnosti: - da su trajno poremećeni odnosi između djelatnika te između njih nema komunikacije, - da se ne može utvrditi stanje pismohrane koju je vodila, - da ne održava internet stranicu, - da nije sastavila plan godišnjih odmora,

- nemogućnost utvrđenja stvarnog stanja uzgoja konja, - da stanje urudžbenog zapisnika ne odgovara stvarnom stanju, - da kao registrirana uzgajivačica konja nije izvršavala obveze iz uzgojnog programa i odluke tijela tuženika, - da je uzgojno nevaljana grla matičila kao uzgojno valjana i time omogućila nezakonito stjecanje prava na državne potpore, - da je radi matičenja uzgojno nevaljanih grla kao uzgojno valjanih krivotvorila dokumentaciju, - da je bez odobrenja uzimala žigove i žigovala konje, - da je legalizirala nezakonit promet konjima na način da je izvršila prijepis neoznačenih grla,

- da su kod tuženika u vrijeme donošenja sporne odluke o otkazu bila zaposlena ukupno tri djelatnika.

Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužiteljica u svom stranačkom iskazu tijekom parničnog postupka (listovi 55-58. spisa), između ostalog, priznala da je u slučaju jednog uzgajivača (I. M.) sva grla vodila kao uzgojno valjana iako neka nisu imala pripisnu dozvolu, da je za više uzgajivača omogućavala nezakonito stjecanje poticaja, da je radi matičenja uzgojno nevaljalih grla kao uzgojno valjanih krivotvorila dokumentaciju te da je izvršila prijepis jednog nežigovanog ždrijebeta. Tužiteljica je pritom izjavila da je sve navedene radnje poduzimala isključivo po nalogu voditelja uzgojnog programa (koji joj je bio nadređeni), ističući tako da nije odgovorna za počinjenje navedenih radnji odnosno povreda radnih dužnosti koje joj se s njima u vezi spornom odlukom stavljaju na teret.

Sud prvog stupnja prihvaćanje tužbenog zahtjeva obrazlaže utvrđenjem da, s obzirom da o tome nije proveden nikakav propisan postupak (inspekcijski nadzor, prekršajni postupak i sl.), nije jasno kakvim nadzorom su utvrđeni propusti koji se spornom odlukom o otkazu tužiteljici stavljaju na teret te da iz te odluke ne proizlazi kojeg datuma je tuženik saznao za činjenice koje se navode u razlozima za otkaz. U pogledu tužiteljičinog priznanja navedenih okolnosti, sud prvog stupnja zaključuje da isto nije odlučno budući da je unošenje netočnih podataka tužiteljica izvršila po nalogu voditelja uzgojnog programa, što je po opisu svojih poslova bila dužna učiniti, a da je eventualna kaznena djela ili prekršaje trebalo utvrditi na „zakonit i propisan način“.

Ovakav pravni stav u prvostupanjskoj presudi je pogrešan te je rezultat pogrešnog zaključivanja o postojanju činjenica te pogrešne primjene materijalnog prava.

Sud prvog stupnja je iz bitnih činjenica koje je utvrdio i koje između stranaka nisu bile sporne izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je, između ostalog, utemeljio pobijanu presudu kada je zaključio da iz obrazloženja odluke o izvanrednom otkazu ne proizlazi kojeg datuma je tuženik saznao za činjenice koje navodi u razlozima otkaza.

U obrazloženju sporne odluke o otkazu je, naime, navedeno da, „...nakon što je dana 10. rujna 2011. godine održana sjednica Upravnog odbora S., pristupilo se provjeri te je utvrđeno da isto ne odgovara stvarnom stanju, nakon čega je dana 13. rujna 2011. godine održan radni sastanak svih djelatnika s predsjednikom S.. kada je dodatno utvrđeno da stanje uzgoja po dokumentaciji koju vodi matičar ne odgovara stvarnom stanju...“.

Stoga, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, proizlazi da je tuženik odnosno predsjednik S. saznao za sporne povrede radnih dužnosti na sjednici Upravnog odbora S. dana 10. rujna 2011. godine odnosno detaljnije - na radnom sastanku sa svim djelatnicima S., dana 13. rujna 2011. godine.

Sud je pravilno utvrdio da se tužiteljici spornom odlukom o izvanrednom otkazu neosnovano stavlja na teret da je počinila neke od ukupno jedanaest nabrojenih povreda radnih obveza, i to: - da su trajno poremećeni odnosi između djelatnika, - da nije sastavila plan godišnjih odmora, - da nije kao registrirana uzgajivačica konja izvršavala obveze iz uzgojnog programa, - da je bez odobrenja uzimala žigove i žigovala konje, - da nije održavala internet stranicu tuženika.

Prvostupanjski sud je u pogledu navedenih povreda radnih obveza, i prema shvaćanju ovog suda, valjano utvrdio da tuženik, kako u postupku koji je prethodio donošenju te odluke, tako niti u provedenom postupku pred sudom, nije dokazao da je tužiteljica ove povrede radnih obveza počinila.

Pogrešno je, međutim, sud prvog stupnja u konkretnom slučaju ocijenio da to što je tužiteljica tokom ove parnice pred sudom priznala da je tijekom obavljanja poslova na svom radnom mjestu izvršila spomenute radnje, koje joj se, između ostalog, spornom odlukom o otkazu stavljaju na teret, nije od bitnog značaja za odluku u ovom sporu.

U smislu odredbe čl. 221. st.1. ZPP-a na temelju tog priznanja treba uzeti dokazanim da je tužiteljica te radnje počinila tj. da je u slučaju jednog uzgajivača sva grla vodila kao uzgojno valjane iako neki nisu imali pripisnu dozvolu, da je za više uzgajivača omogućila nezakonito stjecanje poticaja, da je radi matičenja uzgojno nevaljalih grla kao uzgojno valjanih krivotvorila dokumentaciju i da je izvršila prijepis jednog nežigovanog ždrijebeta.

Iz provedenog postupka proizlazi utvrđenim da je tužiteljica bila raspoređena na radno mjesto matičara koje prema opisu poslova i radnih zadataka u uzgojnom programu pasmine konja Hrvatski Posavac (list 52. spisa, točka VI.3) obuhvaća slijedeće poslove: „- unosi podatke o registraciji konja, - provjerava točnosti dobivenih podataka od uzgajivača, obrađuje ih i odgovara za njihovu točnost, - obrađene podatke od uzgojitelja uvodi u uzgojnu evidenciju S., - vodi urudžbeni zapisnik, pismohranu i evidenciju prisutnosti na radu, - izrađuje izvješća za nadležne institucije, izrađuje rodovnike, potvrde i druge dokumente“.

Tužiteljici je, s obzirom da je potpisala navedeni ugovor o radu, moglo i moralo biti poznato koliki je bio opseg njezinih poslova odnosno vrsta i opseg njezine odgovornosti. Prema opisu njezinog radnog mjesta tužiteljica kao matičar nije bila samo dužna unositi i obrađivati navedene podatke već je za točnost istih bila i odgovorna.

Odgovornost tužiteljice za točnost navedenih podataka proizlazi iz opisa poslova koje je obavljala te istu ne može isključiti eventualno nezakonito postupanje drugih djelatnika tuženika kao niti eventualno nalaganje od strane nadređenog joj radnika da izvrši neke nezakonite radnje. Tužiteljica je imala mogućnost o eventualnim nezakonitim radnjama odnosno nalozima izvijestiti rukovoditelja tuženika – predsjednika S., Nadzorni odbor tuženika ili nadležne inspekcijske službe. Međutim, u provedenom postupku nije dokazala da je to učinila.

Jednako tako, na postojanje odgovornosti tužiteljice u konkretnom slučaju nema utjecaja niti činjenica što u pogledu navedenog u vrijeme donošenja sporne odluke o otkazu nisu postojali dokazi o vođenju kaznenog odnosno prekršajnog postupka.

Zbog svega navedenog, prema shvaćanju ovog suda, počinjenjem navedenih radnji koje je tužiteljica priznala pred prvostupanjskim sudom, a za koje je između ostalog tereti i sporna odluka o otkazu, ona je počinila takve teške povrede radnih dužnosti koje u smislu odredbe čl. 108. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11) opravdavaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Prema navedenoj odredbi poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, bez obveze poštivanja otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Na ovakav stav nema utjecaja utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik u ovom sporu nije dokazao da je tužiteljica u svom radu počinila niz drugih propusta, osim navedenih koje je tužiteljica priznala, koji joj se spornom odlukom o otkazu stavljaju na teret (- da su trajno poremećeni odnosi između djelatnika te između njih nema komunikacije, - ne sastavljanje plana godišnjih odmora, - nije kao registrirana uzgajivačica konja izvršavala obveze iz uzgojnog programa i odluka tijela tuženika, - samovoljno bez odobrenja uzimala žigove i žigovala konje, - da ne održava internet stranicu). Naime i bez ovih kvalifikacija, s obzirom na sve navedene okolnosti ovog slučaja, postoje opravdani razlozi za donošenje sporne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Budući da prema shvaćanju ovog suda sporna odluka o otkazu nije nezakonita te nije osnovan dio tužbenog zahtjeva za poništenjem te odluke, nužno proizlazi neosnovanim i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na vraćanje na rad.

Stoga, primjenom odredbe čl. 373. st. 2. i st. 3. ZPP-a, a u pravilnoj primjeni materijalnog prava, uvažavajući kao osnovanu žalbu tuženika, pobijanu presudu je, trebalo preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbija, kako je navedeno pod stavkom I. točkom 1. izreke ove drugostupanjske presude.

Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a trebalo je ovom odlukom odlučiti o troškovima cijelog postupka.

Temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbi Tbr. 7. točka 2, Tbr. 42. (porez na dodanu vrijednost po stopi od 25%) i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 148/09. - u nastavku teksta: Tarifa) tuženiku, u okviru postavljenog zahtjeva, pripada jednokratna naknada parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn. Temeljem Tbr. 10. točka 2., Tbr. 42.) i Tbr. 50. sada važeće Tarife („Narodne novine“ br. 142/12.), u vezi čl. 48. st. 3. te Tarife, te temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a tuženiku pripada i trošak sastava žalbe u iznosu od 750,00 kn. Stoga je, tuženiku trebalo dosuditi parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kn kao što je odlučeno stavkom I. točkom 2.) izreke ove drugostupanjske presude.

U preostalom iznosu od 1.750,00 kn, zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, pravilnom primjenom gore navedenih normi, je trebalo odbiti kao djelomično neosnovan (stavak II. izreke drugostupanjske presude).

U Velikoj Gorici, 14. svibnja 2014. godine

Predsjednica vijeća:

Magda Gligora-Tripalo, v. r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

/Vesna Filipović/