Rev-3697/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3697/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja S.Š. iz Z., koga zastupa punomoćnik P.K. odvjetnik iz Z., protiv tuženog Stambene zadruge "N.D. " iz Z., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 15. lipnja 1993. godine, br. Gž-4807/93., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. prosinca 1992. godine, br. P-5960/91., u sjednici održanoj dana 24. siječnja 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom kojim je tražio od tužene isplatu 38.971 HRD iz osnova kamata na unaprijed plaćena sredstva za kupljeni stan. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se nižestupanjske presude ukinu.

Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Iz utvrđenja sudova proizlazi da je tužitelj dana 15. ožujka 1991. godine, zaključio sa tuženom "Ugovor o međusobnim pravima i obvezama" pod br. 19/91. Navedenim ugovorom tužena se obvezala izgraditi stan u Z. objekt u ..., te isti predati tužitelju sposoban za useljenje u mjesecu lipnju 1991. godine, zaključno do 30. lipnja 1991. godine, uz obvezu tužitelja platiti ugovorenu cijenu.

Kako je tužitelj isplatio ugovorenu cijenu, a tužena mu je predala stan (tek) 16. srpnja 1991. godine, to tužitelj traži da mu tužena plati kamatu na unaprijed uplaćena sredstva.

U postupku je sporno kakav karakter ima navedeni ugovor, odnosno sporno je da li se radi o ugovoru o prodaji ili se radi o ugovoru neke druge vrste.

Tužena je Stambena zadruga čiji je zadatak određen čl. 2. Ugovora, a u kojemu je navedeno da je obveza tužene: ugovaranje projektnih usluga, izdavanje građevinskih i obrtničkih radova na izvođenje putem javnog nadmetanja ili neposredno ugovaranja o građenju, traženje građevinske dozvole, vršenje tehničkog nadzora, vršenje tehničkog prijema, traženje uporabne dozvole i konačnog obračuna, sve investicijske poslove u vezi izgradnje stana.

Slijedom navedenog pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da stranke nisu zaključile kupoprodajni ugovor, već ugovor o međusobnim pravima i obvezama, dakle ugovor druge vrste.

Valja također istaći da ne postoji zakonska osnova prema kojoj bi Stambena zadruga bila dužna plaćati zadrugarima kamate na uplaćena sredstva za stan.

Stoga su, po ocjeni ovoga suda nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

Valjalo je stoga reviziju odbiti kao neosnovanu, temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku i rješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 24. siječnja 1996.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.