I Kž-78/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 78/1990-5

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Petranović Milana, kao predsjednika vijeća te Sučević Vladimira i Kocijančić Erike, kao članova vijeća i stručnog suradnika Burkanović Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. D. N., zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 1. KZH, odlučujući o žalbama, javnog tužioca i optuženika podnesenim protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 25. listopada 1989. K 337/89, u sjednici održanoj 30. svibnja 1990., u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske mr. Tatarac Slobodana i branitelja optuženika Š. M., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e :

I. Uvažava se žalba javnog tužioca, preinačuje se pobijana prvostepena presuda u odluci o kazni na način, da se opt. D. N. za krivična djela silovanja opisana u toč. 1 i 2 izreke prvostepene presude utvrdjuju pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 3 godine za svako od tih djela, pa se opt. D. N., primjenom čl. 48. st. 2. toč. 3. KZ SFRJ, osudjuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina, u koju mu se kaznu, temeljem čl. 50. st. 1. KZ SFRJ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 6. kolovoza 1989. nadalje.

II. Odbija se kao neosnovana žalba opt. D. N., te se u nepreinačenom dijelu potvrdjuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom prvostepenom presudom Okružnog suda u Zagrebu oglašen je krivim opt. D. N. zbog dva krivična djela iz čl. 83. st. 1. KZH, pa je, nakon što mu je za svako od tih djela utvrdjena kazna zatvora u trajanju od po dvije godine, primjenom čl. 48. st. 2. t. 3. KZ SFRJ, osudjen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, u koju mu je kaznu, temeljem čl. 50. st. 1. KZ SFRJ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 6. kolovoza 1989. pa nadalje. Istom presudom optuženiku je, temeljem čl. 65. KZ SFRJ, izrečena mjera obaveznog liječenja alkoholičara.

Protiv te presude žalbe su podnijeli javni tužilac i optuženik.

Javni tužilac se žali zbog odluke o kazni i predlaže

I Kž 78/1990-5

da se optuženiku izrekne stroža kazna.

Optuženik se žali iz svih žalbenih osnova iz čl. 363. ZKP i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje ili da mu se izrekne blaža kazna.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske, vraćajući spise, stavio je u smislu čl. 370. st. 2. ZKP prijedlog da se optuženikova žalba odbije kao neosnovana, a uvaži žalba javnog tužioca.

Na zahtjev optuženika stavljen u žalbi obaviješteni su o sjednici vijeća ovog suda on i njegov branitelj, s time da je vijeće za optuženika, koji je u pritvoru i ima branitelja našlo da nije svrsishodno njegovo dovodjenje na sjednicu, pa je sjednici, pored javnog tužioca, prisustvovao optuženikov branitelj Š. M., odvjetnik iz Z..

Zamjenik javnog tužioca Hrvatske izjavio je da u cijelosti ostaje pri prijedlogu stavljenom na temelju čl. 370. st. 2. ZKP, a branitelj je predložio kao u žalbi.

Žalba optuženika nije osnovana, dok je žalba javnog tužioca osnovana.

Optuženik je podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, ali se iz sadržaja žalbe dade razabrati da se on žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

Žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja nije osnovana.

U odnosu na djelo opisano u toč. 1 izreke pobijane presude optuženik navodi da je činjenično stanje utvrdjeno isključivo na temelju iskaza oštećenice, da kod nje nisu nadjeni spermiji, kao i tragovi nasilja, a da je on prijetio da će nožem zaklati sebe "kad je bilo sve gotovo". Ti navodi žalbe nisu osnovani, jer je sam optuženik u istrazi iskazao da dozvoljava da se u WC-u skinuo gol, da vjeruje da je oštećenicu dirao po grudima i možda joj rekao da će ju "izjebati" i da dozvoljava da je obavio spolni odnos s oštećenicom, koji se iskaz djelomično poklapa sa iskazom oštećenice. Suprotno žalbenim navodima na tijelu oštećenice nadjeno je više povreda, koje je detaljno opisao liječnik vještak Š. dr. J. (str. 9 pobijene presude), koji je dao mišljenje da su povrede na vratu i bradi oštećenice mogle nastati udarcem, a vjerojatniji mehanizam nastanka je stiskanje rukama druge osobe, dok su ozljede na desnoj podlaktici mogle nastati sa dva medjusobno neovisna udarca tupotvrdim sredstvom ili padom, te udarcem ruke u dio namještaja ili izbočenja na tlu, što se sve takodjer poklapa sa iskazom oštećenice. Istina je, da u sekretu rodnice oštećenice nisu nadjeni spermiji, a prvostepeni je sud uvjerljivo i prihvatljivo obrazložio zašto takav nalaz ne može tvrditi, a niti isključiti da bi oštećenica imala kritičnog dana spolni odnos sa muškom osobom (str. 10

I Kž 78/1990-5 pobijane presude), a treba imati u vidu naprijed navedenu optuženikovu obranu u istrazi, kao i okolnost da je oštećenica nakon odlaska optuženika legla u kadu punu vode i tu plakala gotovo do jutra. Stoga je prvostepeni sud pravilno ocijenio oštećeničin iskaz kao istinit (ona je o silovanju govorila i svojem mužu i svojem sinu) i tako utvrdio da je optuženik oštećenicu gurao, djelomično ju skinuo i govorio da će ju raščetvoriti, te je tako primjenom sile i prijetnje svladao njezin otpor i protiv njezine volje obavio spolni odnos.

Za krivično djelo opisano u toč. 2. izreke pobijane presude optuženik takodjer tvrdi da ga nije učinio te ističe da je oštećenica pristala na spolni odnos i nije pružala nikakav otpor, što nije osnovano. Naime, prilikom izvršenja ovog djela optuženik nije napao samo ošt. K. S., već je napao i njezinu prijateljicu T. R., koja je uspjela pobjeći, dok je oštećenicu uspio spriječiti u bijegu povukavši ju za kosu i mantil i nakon prijetnje da će ju ubiti, udario ju nekoliko puta po licu i uhvatio za vrat rukom, nakon čega je obavio spolni odnos. Optuženik priznaje da je djevojkama predlagao spolni odnos, da je prvu djevojku, kad je izlazila iz njegovog automobila, pokušao zadržati desnom rukom u čemu nije uspio, da je oštećenicu uhvatio za kosu i odjevne predmete kako bi ju spriječio da izadje iz vozila i da joj je možda rekao "ja ću te izjebati". Kod oštećenice je nadjeno više povreda, koje su opisane i vještačene (str. 15 pobijane presude), a vještak je dao mišljenje da su oguljotine kože u predjelu trbuha nastale najvjerojatnije noktima druge osobe, povrede na usnici su mogle nastati ljubljenjem, ali se tu ne radi o dugotrajnom ljubljenju, već o grubosti, dok su ozljede na laktu nastale padom ili udarcem lakta u neku prepreku. Ovaj nalaz vještaka u cijelosti se uklapa u opis dogadja-ja koji je dala oštećenica i sam po sebi govori o primjeni sile i svakako, uz iskaze svjedoka M. G. i R. T., koje su opisale dogadjaje prije izvršenja krivičnog djela, te P. Lj., majke oštećenice, koja je opisala dogadjaje i ponašanje oštećenice nakon izvršenja krivičnog djela, u cijelosti potvrdjuje istinitost oštećeničinog iskaza. Oštećenica je u vrijeme dogadjaja bila u šoku, iskoristila je prvu priliku, (kvar optuženikovog automobila) da dogadjaj prijavi miliciji, a sve je to na nju ostavilo teže psihičke posljedice, te je čak izgubila i jednu godinu školovanja. Iz tih razloga žalbom optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i potpunost po prvostepenom sudu utvrdjenog činjeničnog stanja, te stoga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja nije uvažena.

Osnovana je žalba javnog tužioca zbog odluke o kazni.

S pravom javni tužilac tvrdi da je preblaga kazna koju je izrekao prvostepeni sud, jer je utvrdjeno da će oba izvršena krivična djela ostaviti trajne psihičke posljedice kod oštećenica, djela su izvršena na grub i bezobziran način u toku iste noći, što ukazuje na optuženikovu kriminalnu upornost i opasnost, pri čemu treba imati u vidu i činjenicu da je on 20 puta prekršajno evidentiran radi svadje i tuče, vrijedjanja gradjana i milicije, izgreda u pijanom stanju i sl. Kod takovog stanja stvari, bez obzira nato što optuženik do sada nije osudjivan i otac je malodobnog djeteta, a zbog

I Kž 78/1990-5

težine učinjenih krivičnih djela te optuženikove upornosti i bezobzirnosti, ovaj drugostepeni sud je našao da je nužno utvrditi strože pojedinačne kazne i izreci optuženiku strožu jedinstvenu kaznu zatvora, jer se samo tako mogu ostvariti zakonom predvidjene svrhe krivičnih sankcija.

Mjera sigurnosti iz čl. 65. KZ SFRJ je optuženiku zakonito izrečena, jer je on učinio krivično djelo zbog ovisnosti o stalnoj upotrebi alkohola, što je utvrdjeno vještačenjem, i kod njega postoji opasnost da će zbog te ovisnosti i nadalje vršiti krivična djela.

Iz tih je razloga, temeljem čl. 387. st. 1. ZKP, presudjeno kao u izreci.

U Zagrebu, 30. svibnja 1990.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Burkanović Branka, v.r.

Petranović Milan, v.r.