Rev-x-314/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 314/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Bruna Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužiteljice K. V. iz N. G., OIB …, zastupane po punomoćnicima T. T. i I. U., odvjetnicima u Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., Filijala Z., OIB …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn- 2651/13-2 od 10. prosinca 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4571/12-158 od 30. rujna 2013., u sjednici održanoj 16. prosinca 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom kao neosnovan odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala da se tuženici naloži da joj na ime naknade štete zbog izgubljene zarade isplatiti i daljnji iznos od 58.903,21 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to određeno toč. I. izreke.

Ujedno je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 19.064,26 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to određeno toč. II. izreke.

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženice i ena je prvostupanjska presuda.

potvrđ

Protiv ove presude reviziju je na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – u daljnjem tekstu: ZPP) podnijela tužiteljica. Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, odnosno podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U povodu revizije iz članka 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

Revidentca u reviziji postavlja postupovnopravno pitanje:

- "1. Da li odluka drugostupanjskog suda mora biti obrazložena time da se tom odlukom trebaju ocijeniti svi žalbeni navodi koji su od odlučnog značaja za presuđenje?"

Izlažući razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana revidentica ističe da je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje u svojim odlukama Rev-2325/90 i Rev-513-04, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Odgovor na ovo pitanje daje odredba čl. 375. st. 1.ZPP kojom je propisano da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što znači da i odluka drugostupanjskog suda mora biti obrazložena, a takvo je pravno shvaćanje zauzeto i u navedenim odlukama ovog suda na koje se poziva tužiteljica.

Međutim, u konkretnom slučaju, pobijana drugostupanjska presuda nije nepodudarna s izraženim shvaćanjima u tim priloženim odlukama i sadržajem ove zakonske odredbe jer je drugostupanjski sud postupajući na temelju odredbe čl. 375. st. 1.ZPP jasno naveo "da je suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud valjano utvrdio potrebno činjenično stanje i da je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 58.903,21 kn s naslova daljnje štete za izgubljenu zaradu unutar razdoblja od 1. rujna 1990. do 1.studenog 2000.", slijedom čega proizlazi da su svi žalbeni razlozi koji su od odlučnog značenja ocijenjeni pa se i navedena presuda može valjano ispitati, pa se stoga ovo postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog izloženog na temelju članka 392.b) st.3. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 16. prosinca 2014.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.