Gž-731/2004-2 · Županijski sud u Bjelovaru

Gž-731/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljubana Batinca kao predsjednika vijeća, te Antuna Dominka i Vladimira Gredelja, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz B., …, zastupane po punomoćniku P. L., odvjetniku iz B., protiv tuženika D. G., iz N. D., zastupanog po punomoćniku Z. S., odvjetniku iz B., radi zaštite prava ličnosti, rješavajući tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P-788/03-14 od 8. ožujka 2004. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e

O d b i j a se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. P-788/03-14 od 8. ožujka 2004. godine.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Bjelovaru br. P-788/03-14 od 8. ožujka 2004. godine naloženo je tuženiku D. G. da prestane uznemirivati tužiteljicu M. G. i to pozivanjem telefonom, slanjem telefonskih SMS poruka, dolaženjem i ulaženjem u njezin stan u B., …, vikanjem i drugim verbalnim napadima bilo na javnom mjestu ili na njezinom radnom mjestu, te na bilo koji drugi način kojim se ugrožava pravo njezine ličnosti, njezin mir, spokoj, sigurnost i ljudsko dostojanstvo (toč. I izreke), određeno je da će sud za svako postupanje protivno zabrani iz toč. I izreke presude odrediti kaznu u iznosu od 5.000,00 kuna (toč. II izreke), te je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.080,00 kuna.

Protiv citirane presude žalbu izjavljuje tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da ju Županijski sud u Bjelovaru ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ne postoji žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ni žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava, na koje žalbene razloge ukazuje tuženik u svojoj žalbi.

Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev iz ove parnice temelji na odredbi čl. 157. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - u daljnjem tekstu ZOO), koja u stavku 1. propisuje da svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugog nadležnog organa da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove ličnosti.

Sud prihvaća tužbeni zahtjev jer, ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - u daljnjem tekstu ZPP), utvrđuje da tuženik uznemirava tužiteljicu telefoniranjem kući i na posao i danju i noću, nazivanjem na mobitel, te slanjem SMS poruka uznemiravajućeg sadržaja, dolaženjem na vrata stana zvonjenjem i udaranjem po ulaznim vratima, dočekivanjem ispred zgrade i u gradu kojom prilikom ju prati, viče za njom i verbalno ju napada, a kojim radnjama tuženik narušava njezin mir, spokoj i ljudsko dostojanstvo. Iz navedenog činjeničnog utvrđenja sud prvog stupnja izvodi zaključak o postojanju radnji na strani tuženika kojima se povređuje temeljno pravo ličnosti, a čime su ispunjene pretpostavke za pružanje pravne zaštite u smislu odredbe čl. 157. st. 1. i 2. ZOO-a.

Ukazujući na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tuženik u svojoj žalbi posebno ističe to da je prvostupanjski sud svoju odluku prvenstveno utemeljio na iskazu tužiteljice i njenog prijatelja M. V. sa kojim je ona u jako dobrim odnosima.

Prednji žalbeni navodi tuženika ne mogu se prihvatiti kao osnovani. Sud prvog stupnja pri utvrđivanju relevantnih činjenica za donošenje zakonite odluke doista poklanja vjeru iskazu tužiteljice i iskazu svjedoka M. V., i za to u obrazloženju pobijane odluke navodi valjane razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Međutim, prvostupanjski sud o postojanju odlučnih činjenica koje su pretpostavka za pružanje zatražene pravne zaštite, ne zaključuje samo na temelju iskaza tužiteljice i iskaza navedenog svjedoka. O radnjama tuženika, zbog kojih je tužiteljici pružena pravna zaštita, sud zaključuje i na temelju iskaza samog tuženika, koji te radnje ne poriče, već njihovo poduzimanje opravdava nekim drugim razlozima koji po ocjeni prvostupanjskog suda nisu opravdani.

Naime, tuženik i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, a i sada u svojoj žalbi ističe da je njegovo ponašanje bilo uvjetovano odnosom tužiteljice kao majke prema njihovoj zajedničkoj djeci, te time što mu je ona branila kontaktiranje sa djecom u njenom stanu.

Ni ovi navodi tuženika ne mogu se prihvatiti kao osnovani, odnosno kao opravdani razlog za njegovo postupanje prema tužiteljici. Naime, u koliko je tuženik imao određenih primjedaba na skrb tužiteljice prema zajedničkoj djeci stranaka, onda je on to pitanje mogao i morao riješiti pred nadležnim ustanovama i u okvirima zakonskih propisa, tj. na legalan način. Nije sporno da se tuženik tijekom cijelog razdoblja, nakon razvoda braka stranaka, pa sve do donošenja pobijane prvostupanjske presude, nije obratio nadležnom Centru za socijalnu skrb radi posredovanja ili radi izmjene odluke o povjeravanju djece, pa i iz navedenog proizlazi da ove tvrdnje tuženika nisu osnovane. Isto tako opravdan razlog za uznemiravanje tužiteljice ne može biti niti to što tužiteljica tuženiku onemogućava kontakt sa djecom u njenom stanu. To stoga što je o načinu druženja tuženika sa djecom pravomoćno odlučeno sudskom odlukom, i tom odlukom nije ni predviđeno održavanje susreta tuženika s djecom u stanu tužiteljice, pa stoga on to nije ovlašten od nje ni tražiti, niti njeno protivljenje tome može biti opravdani razlog za njezino uznemiravanje.

Prema tome, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjeničnog stanje pravilno primijenio odredbu čl. 157. ZOO-a, te je pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

Kako ovaj drugostupanjski sud ne pronalazi postojanje žalbenih razloga na koje upućuje žalba tuženika, a ni onih žalbenih razloga na koje je u obvezi paziti po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Bjelovaru, 27. svibnja 2004. godine.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Ljuban Batinac v.r.