Us I-79/2019-16 · Upravni sud u Zagrebu

Poslovni broj: UsI-79/19-16

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ž. Č. iz S., kojeg zastupa opunomoćenik D. E., odvjetnik u Odvjetničkom društvu E. i Š., Z. , protiv tuženika Ministarstvo pravosuđa RH, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje I-zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Z., i II- zainteresirane osobe G. Z., Stručne službe gradonačelnika, Z., radi obnove postupka, nakon održane usmene i javne rasprave, 27. studenog 2019.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa RH, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA:UP/II-942-01/15-01/165, URBROJ:514- 05-02-01-02-18-07 od 07. studenog 2018., te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem tuženika, odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu upravnog postupka okončanog rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, KLASA:UP/II-942-01/00-01/634, URBROJ-514-03-04/3-01-2 od 16. svibnja 2002. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je tuženik pogrešno primijenio odredbe Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09-dalje: ZUP), koji je stupio na snagu 01. siječnja 2010., budući da odredbom članka 168. toga Zakona, propisano da će se postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona, nastaviti dovršiti prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91 i 103/96 - dalje:

ZUP/91). Nadalje da je nesporno postupak u ovom predmetu započet iz 1997. godine, a da je rješenje tuženika od 16. svibnja 2002. postalo pravomoćno uručenjem presude 2006. godine. Slijedom navedenog, ističe tužitelj, na isti predmet primjenjuje se ZUP/91, pa tužitelju pripada pravo na obnovu postupka u roku od 5 godina od dana dostave konačnog rješenja nadležnog organa, a sve sukladno članku 249. stavku 1. i članku 252 ZUP/91. Ističe kako je primjenom navedenih odredbi rok za podnošenje prijedloga za obnovu postupka isticao 15. prosinca 2011., a tužitelj je isti podnio 13. prosinca 2011.

Ističe kako postupak ne započinje podnošenjem prijedloga za izvanredni pravni lijek, već podnošenjem osnovnog zahtjeva u nekom postupku. Smatra diskriminatornim primijeniti na tužitelja rok iz Zakona o općem upravnom postupku iz 2009. godine, jer su sve ostale stranke koje su u postupcima sudjelovale u razdoblju od 1997. do 2006. mogle podnijeti prijedlog za obnovu postupka u propisanom roku od 5 godina. Također smatra da je postupanje tuženika suprotno odredbama Ustava Republike Hrvatske, te da su time tužitelju povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode iz članka 3., članka 5. stavka 2., članka 18. stavka 1. i 2. koji uključuju pravo na djelotvoran domaći pravni lijek, zatim članka 26., članka 29. stavka 1., te članka 117. stavka 3.

Ustava Republike Hrvatske. Također da je osporavanim rješenjem tužitelju povrijeđeno i pravo na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola broj 1, Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, kao što je i povrijeđeno pravo na zabranu diskriminacije iz članka 14. budući da je o prijedlogu tužitelja odlučeno rješenjem iz 2018. godine, iako je prijedlog za obnovu podnesen 13. prosinca 2011. Slijedom toga, tužitelj predlaže donošenje meritorne odluke u ovom sporu, te u vezi s time ističe navode koji se tiču merituma spora, a temeljem kojih tužitelj smatra da je zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti.

Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, usvoji prijedlog tužitelja za obnovu postupka od 13. prosinca 2011., te tužitelju prizna pravo na povrat poslovnog prostora upisanog u z.k.ul. 5455 k.o. ... Također potražuje trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 12.500,00 kuna.

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

Županijsko državno odvjetništvo u Z., u odgovoru na tužbu u cijelosti smatra osnovanim osporavano rješenje te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. G. Z., u odgovoru na tužbu navodi kako se u cijelosti priklanja navodima osporavanog rješenja, te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te je održao usmenu i javnu raspravu.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj 13. prosinca 2011. podnio prijedlog za obnovu postupku okončanog rješenjem tuženika, KLASA:UP/II-942-01/00-01/634, URBROJ:514-03-03-04/3-01-2 od 16. svibnja 2002., a kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja G. Z., Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, Odjela za upravno pravne poslove od 06. travnja 1999., a kojim je odbijen zahtjev tužitelja za povrat u vlasništvo poslovnog prostora u Z.

Spisu predmeta prileži navedeno rješenje od 16. svibnja 2002., a kojem pak prileže dostavnice o uručenju istog, između ostalog tužitelju, prema kojoj dostavnici proizlazi da je tužitelj navedeno rješenje zaprimio 17. lipnja 2002. godine.

Člankom 123. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09- dalje:ZUP), propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke, ili po službenoj dužnosti u roku od 3 godine od dana dostave rješenja stranci.

Člankom 126. stavkom 1. ZUP-a propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe, te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnim. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

Kako iz podataka spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da je od trenutka zaprimanja (17. lipnja 2002.) konačnog rješenja tuženika od 16. svibnja 2002., do podnošenja prijedloga za obnovu postupka (13. prosinca 2011.) proteklo više od 3 godine, pravilno je zahtjev tužitelja odbačen, pozivom na odredbu članka 126. ZUP-a.

U odnosu na prigovor tužitelja kako je tuženik pogrešno primijenio odredbe ZUP-a umjesto odredbi ZUP/91, ističe se kako je predmetni upravni postupak i započet i okončan sukladno odredbama ZUP/91, te ne dolazi do primjene odredbe članka 168. ZUP-a na koju upire tužitelj.

S obzirom da je prijedlog za obnovu postupka podnesen više od 9 godina nakon dostave rješenja kojim je postupak okončan i protiv kojeg nije bilo moguće izjaviti žalbu, tužitelju, a koje vremensko razdoblje osim onog propisanog važećim ZUP-om premašuje i vremenski okvir propisan kao objektivan rok za podnošenje prijedloga za obnovu sukladno ZUP/91, svi prigovori tužitelja o povredi odredbi Ustava i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, a u vezi s tumačenjem primjene odredbi Zakona o općem upravnom postupku od strane tuženika u osporavanom rješenju, ocjenjuju se neosnovanima, odnosno pravno neodlučnima za drugačije rješenje ove upravne stvari.

Imajući u vidu navedeno osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim. U odnosu na prigovor tužitelja o statusu stranke Županijskog državnog odvjetništva, upućuje se na članak 65. stavak 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02), prema kojem isti ima položaj stranke u postupku. Valjalo je stoga temeljem odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17. - ZUS), odlučiti kao u izreci, pri čemu se odluka o trošku temelji na odredbi članka 79. stavku 4. istog Zakona.

U Zagrebu, 27. studenog 2019.

Sudac:

Ivana Horvat, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).