Rev-805/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 805/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. iz V., zastupane po punomoćnicima Z. C. i K. K., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u V., protiv tuženika V. d.d. V., zastupanog po punomoćniku M. Č., dipl. prav., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju i isplate, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-891/13-5 od 14. siječnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-834/12-33 od 28. veljače 2013., u sjednici održanoj 12. svibnja 2015.

r i j e š i o j e:

Revizije tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-891/13-5 od 14. siječnja 2015. odbacuju se kao nedopuštene.

Obrazloženje

Općinski sud u Vukovaru je presudom poslovni broj P-834/12 od 28. veljače 2013. djelomično prihvatio tužbeni zahtjev te je raskinuo ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između pravnog prednika tuženika S. P. V. V. i tužiteljice K. M., rođ. … po kojemu je K. M. dala u posjed i korištenje svoje nekretnine upisane u zk. ul. br. 382 k.o. T. i to:

- kč. br. 399/1 oranica E. sa 10669 m2,

- kč. br. 400 oranica E. sa 13.791 m2,

uz obvezu da je tadašnji S. P. V. V. doživotno uzdržava na način da joj isplaćuje svakomjesečnu novčanu naknadu.

Presudom je djelomično prihvaćen i novčani zahtjev za isplatu protuvrijednosti nekretnina koje su dobivene za protuuslugu uzdržavanja te je naloženo tuženiku V. d.d. V. isplatiti tužiteljici K. M. 48.920,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2013. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Tužbeni zahtjev je odbijen za iznos od 61.080,00 kuna sa zateznima kamatama na taj iznos, kao i za zatezne kamate na iznos od 48.920,00 kuna za razdoblje od 14. svibnja 2010. do 27. veljače 2013.

Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 15.468,75 kuna.

Županijski sud u Vukovaru je presudom poslovni broj Gž-891/13-5 od 14. siječnja 2015. odbio žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude su reviziju podnijeli i tužiteljica i tuženik. Tužiteljica je podnijela reviziju protiv dijela drugostupanjske presude kojom je prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na odbijajući dio. U reviziji je navela da podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zato što odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu te da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, a tuženiku naloži naknaditi tužiteljici parnične troškove uključivši troškove revizije.

Tuženik je podnio reviziju protiv dijela drugostupanjske presude kojom je prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na dosuđujući dio te je naveo da podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zato što odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu te da u tom dijelu odbije tužbeni zahtjev, a podredno da u pobijanom dijelu ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica i tuženik nisu odgovorili na reviziju protivne stranke.

Revizije su nedopuštene.

Prije ostalog valja poći od toga da u ovom slučaju nije dopuštena revizija propisana odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11 - dalje: ZPP) jer pobijana presuda nije donesena u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa niti prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP, a vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kuna (u odnosu na reviziju tužiteljice iznosi 61.080,00 kuna, a u odnosu na reviziju tuženika 158.920,00 kuna).

U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, od kojih su neki razlozi važnosti primjerice navedeni u toj odredbi.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji: da su u reviziji određeno naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi (obrazloženi) razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni sukladno svojoj ulozi propisanoj Ustavom Republike Hrvatske.

U ovom slučaju revizije ne udovoljavaju kriterijima iz citirane zakonske odredbe.

Tuženik je u reviziji određeno naznačio slijedeća pravna pitanja:

- Može li se smatrati da će trgovačko društvo koje je nastalo odvajanjem od drugog trgovačkog društva te koje je preuzelo plaćanje naknade za doživotno uzdržavanje imati u smislu čl. 161. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) pravni interes za ispunjenje obveze i utječe li to na zastaru potraživanja u smislu čl. 226. st. 1. i čl. 227. st. 1. ZOO ?

- Može li sud u smislu čl. 369. st. 1. ZOO raskinuti ugovor iako izvanredne okolnosti zbog kojih se ugovor raskida otežavaju ispunjenje ugovora drugoj ugovornoj strani, a ne onoj koja je zahtijevala raskid takovog ugovora?

U reviziji nisu naznačeni razlozi zbog kojih su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Samim time revizija ne udovoljava formalnim kriterijima za njezinu dopuštenost.

Tužiteljica je u reviziji navela da osporava pravilnu primjenu odredbe čl. 132. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje u tekstu: ZOO/91) navodeći da je tužbom tražila da sud naloži tuženiku naknaditi joj protuvrijednost nekretnine koju je na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju prenijela u vlasništvo tuženika. Sud je međutim tužiteljici dosudio samo polovicu vrijednosti nekretnine u vidu pravične naknade po čl. 133. st. 5. ZOO/91.

Stoga je naznačila slijedeća pravna pitanja:

- Je li sud ovlašten dosuditi naknadu štete u smislu odredbe čl. 133. st. 5. ZOO/91 ako je tužbeni zahtjev postavljen radi povrata stvari odnosno isplate protuvrijednosti stvari u smislu odredbe čl. 132. st. 2. ZOO/91?

- Je li sud prekoračio tužbeni zahtjev ako je po tužbi za raskid ugovora i isplatu protuvrijednosti onoga što je strana koja traži raskid dala, izrekao raskid ugovora, a protivnoj strani, bez njezinog zahtjeva, priznao "pravičan dio štete"?

- Teku li zatezne kamate na dosuđenu naknadu od dana kada su se stekli uvjeti za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, ili od presuđenja, kao što je suđeno pobijanom presudom?

U reviziji je navedeno da su naznačena pitanja važna o tim pitanjima revizijski sud već zauzeo shvaćanje u presudama poslovni broj Rev-x-1079/12 od 23,. travnja 2013., Rev- 1780/10 od 12. ožujka 2013. i Rev-71/07 od 31. siječnja 2012., ali da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Naznačena pitanja tiču se odnosa koji nastanu između ugovornih strana raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog neispunjenja obveze jedne ugovorne strane, i s tim u vezi primjene odredbe čl. 132. ZOO/91, koji zakon se primjenjuje u ovom slučaju s obzirom na vrijeme nastanka obveznog odnosa, na temelju odredbe čl. 1063. ZOO/05.

Međutim u ovom slučaju je prvostupanjskom presudom raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između pravnog prednika tuženika S. P. V. V. i tužiteljice K. M. zbog promijenjenih okolnosti koje su nastale nakon sklapanja ugovora, i to pozivom na odredbu čl. 133. ZOO/91. Tužiteljica revizijom nije dovela u pitanje pravnu osnovu raskida ugovora, pa se samim time i posljedice raskida ugovora imaju cijeniti prema odredbi čl. 133. ZOO/91.

Stoga nije odlučno kakve bi bile posljedice raskida da je ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut po čl. 132. ZOO/91, dakle da je raskinut zbog neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika.

Vrhovni sud RH je u presudama poslovni broj Rev-x-1079/12 od 23,. travnja 2013., Rev-1780/10 od 12. ožujka 2013. i Rev-71/07 od 31. siječnja 2012. zauzeo pravno shvaćanje glede primjene odredbe čl. 132. ZOO/91 u odnosu na prava ugovornih strana nakon raskida ugovora zbog neispunjenja obveze.

Imajući dakle na umu da je u ovom slučaju ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut primjenom odredbe čl. 133. ZOO/91, a tužiteljica revizijom nije osporila pravnu osnovu raskida, samim time nisu važna pitanja koja se tiču primjene odredbe čl. 132. ZOO/691 glede posljedica raskida ugovora.

S obzirom na to da u ovom sporu nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a revizije ne udovoljavaju propisanim kriterijima iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, radi se o nedopuštenim revizijama koje je valjalo odbaciti po čl. 392.b ZPP.

Zagreb, 12. svibnja 2015.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.