IV Kž-22/1994 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-22/1994

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv osum. P.D. zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 1. i dr. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 25. ožujka 1994. Kio-26/94-5, Kv-19/94, u sjednici održanoj 21. lipnja 1994.,

r i j e š i o j e:

Uvažava se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Županijski sud u Karlovcu je kao sud prvog stupnja rješenjem od 25. ožujka 1994. Kio-26/94-5, Kv-19/94 odbio zahtjev državnog odvjetnika da se protiv osum. P.D. provede istraga zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo iz čl. 161. st. 1. u svezi čl. 157. st. 1. KZRH.

Protiv toga rješenja državni odvjetnik je podnio žalbu i predložio da se ono ukine i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je u podnesku od 22. travnja 1994. Ktž-521/94 predložio da se žalba uvaži i pobijano rješnje preinači tako da se otvori istraga.

Žalba je osnovana.

Naime, sud prvog stupnja je, obzirom na prikupljene i ponuđene dokaze uz zahtjev za provođenje istrage (zapisnik o uviđaju s fotoelaboratom i skicom), prema kojima proizlazi da na cesti kojom se je kretao osumnjičenik nije bilo prometnog znaka koji bi ga obavijestio da nailazi na raskrižje s cestom koja je označena kao cesta s prednošću prolaza, zaključio da osumnjičenik na način opisan u zahtjevu nije povrijedio prometni propis iz čl. 18. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer da se on u datoj situacji u raskrižju oštećeniku I.B. nalazio s desne strane, pa da ga je ovaj prema pravilu iz čl. 32. st. 1. navedenog Zakona ega da nije od značaja, jer nije u uzročnoj vezi s posljedicom, bio dužan propustiti, uslijed č

niti okolnost što je osumnjičenik upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola i time povrijedio prometni propis iz čl. 195. st. 1. tog Zakona.

Međutim, po ocjeni suda drugog stupnja, takvi razlozi su, bar za sada, neprihvatljivi i stajalište suda prvog stupnja preuranjeno je zauzeto.

Naime, time što je na cesti kojom se kretao osumnjičenik bio prethodno uništen prometni znak koji bi ga obavijestio da nailazi na raskrižje s cestom koja ima prednost prolaza, međusobni odnos tih cesta objektivno se nije izmijenio, pa je za odvijanje prometa u predmetnom raskrižju i dalje vrijedilo pravilo iz čl. 32. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Navedena okolnost odsustva odgovarajućeg prometnog znaka na cesti kojom se je kretao

osumnjičenik,

naravno,

može

imati

utjecaja na zaključak o postojanju osnova sumnje da li je kod osumnjičenika postojala jedna od pretpostavki za krivičnu odgovornost (u konkretnom slučaju nehat), tj. da li je on bio svjestan da se kreće u raskrižju dolazeći na cestu koja ima prednost prolaska i da zbog takve njegove vožnje može nastupiti zabranjena posljedica, olako držeći da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti, odnosno kad toga nije bio svjestan iako je prema okolnostima i svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan takve mogućnosti. Sud prvog stupnja, međutim, propustio je razmotriti i druge prikupljene dokaze (iskaz osumnjičenika), i to upravo u pravcu tog subjektivnog odnosa počinitelja prema djelu, na što žalitelj s pravom ukazuje. Naime, osumnjičenik prebiva u D.R., gdje se prometna nezgoda i zbila, očito je vozački ispit polagao pred kraće vrijeme, po njegovom iskazu prilikom polaganja ispita vožnju je vršio upravo i na mjestu gdje se sada nezgoda dogodila (mada, kretanjem iz smjera kojim se inkriminirane zgode kretao oštećenik), a ove zgode je prije ulaska u raskrižje najprije vozilo zaustavio, ne dajući pri tom potrebno objašnjenje zbog čega je tako postupio, iako bi bilo za očekivati da je vožnju samo usporio i produžio, ako je držao da se on nalazi na cesti s prednošću prolaska. Takve okolnosti mogu upućivati na zaključak da je osumnjičenik bio svjestan da ulazi u raskrižje s cestom koja ima prednost prolaska, a sud prvog stupnja ih nije cijenio i iznio razloge o njihovom značaju.

Zbog iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 385. st. 3. ZKP).

Prilikom ponovnog odlučivanje sud prvog stupnja će razmotriti dokaze i sa stanovišta postojanja odlučne činjenice visine imovinske štete, jer ona u konkretnom slučaju predstavlja kvalifikatornu okolnost koja krivično djelo ugrožavanja javnog prometa čini teškim djelom protiv sigurnosti javnog prometa, a prema potrebi će radi toga, kao i radi razjašnjenja okolnosti o kojima su prethodno iznijeti razlozi suda drugog stupnja glede žalbe državnog odvjetnika, iznova uzeti iskaz osumnjičenika po čl. 150.s t. 2. ZKP.

U Zagrebu, 21. lipnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Gudelj Milan, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica

Klepac)