Rev-779/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 779/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te

Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna, Stanka Jesenkovića i Augusta Husinca kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja B. B. pok. D. iz Z., ..., koga zastupa punomoćnik S. U., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. B. sina B. iz K. A., koga zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Z., radi predaje u posjed stvari, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru od 15. studenog 1989. br. Gž-851/1989, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Benkovcu od 20. listopada 1988. br. P-86/1988, u sjednici održanoj dana 23.kolovoza 1990.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana. Trošak odgovora na reviziju ne dosudjuje se.

Obrazloženje

Presudom drugostepenog suda djelomično je preinačena presuda prvostepenog suda kojom je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom da mu tuženi preda u posjed sporni traktor sa priključcima, tako da je tuženi obvezan da preda tužitelju u suposjed navedene stvari, a preko toga tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Protiv presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presude nižestepenih sudova ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje ili podredno da se ukine presuda drugostepenog suda i predmet vrati tom sudu na ponovno sudjenje.

U odgovoru na reviziju tuženi osporava navode revizije i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije i obveze tužitelja da mu naknadi trošak odgovora na reviziju.

Nadležni javni tužilac nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Drugostepeni je sud pravilno preinačio presudu prvostepenog suda kojom je tužitelj u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom da mu tuženi preda u isključivi posjed sporni traktor sa priključcima, tako da je tuženi obvezan da sporne stvari preda tužitelju u suposjed, a preko toga tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom, jer je utvrdjeno da su stranke suvlasnici spornih stvari, a kraj takvog stanja stvari tužitelj ima pravo na suposjed stvari koje je pravo obuhvaćeno tužbenim zahtjevom u ovom sporu. Naime, u zahtjevu za predaju stvari u isključivi posjed sadržan je i zahtjev za predaju stvari u suposjed.

Tužitelj neosnovano ponavlja u reviziji da je samovlasnik spornog traktora sa priključcima, pozivajući se na isprave o kupnji traktora, registraciji, kreditu itd. što samo za sebe nije dokaz o samovlasništvu. Naime, tužitelj je otac tuženog, pa iako su stranke formalno podijeljene one su prećutno prema utvrdjenju suda zajednički suradjivale u obavljanju odredjenih gospodarskih poslova zajedno sa svojim bračnim drugovima i za vrijeme takve suradnje kupljen je sporni traktor sa priključcima koji je bio obojici potreban a prema prećutnom sporazumu sa traktorom je radio samo tuženi, jer je tužitelj bolestan i traktor se svo vrijeme nalazi u faktičnom posjedu tuženog pri čemu sam tužitelj priznaje da je tuženi dao odredjeni novčani iznos za nabavu traktora. Kraj takvog stanja stvari pravilna je ocjena nižestepenih sudova da su stranke suvlasnice spornog traktora, jer su zajedničkim sredstvima doprinjele njegovom sticanju pri čemu nije važno na koju od stranaka glasi pismena dokumentacija o vlasništvu, jer to strankama obzirom na medjusobne odnose van svake sumnje nije bilo niti važno. Budući da je predmet ovog spora samo zahtjev za predaju u posjed stvari, ovaj sud kao nepotrebno nije cijenio pravilnost suvlasničkih omjera na spornim stvarima, kako je te omjere utvrdio prvostepeni sud, a iz istih razloga nije ispitivao niti drugostepeni sud pravilnost suvlasničkih omjera. Drugostepeni je sud samo drugačije primjenio materijalno pravo za razliku od prvostepenog suda ocijenivši da u okviru tužbenog zahtjeva kako je postavljen u ovom sporu tužitelj ima pravo na suposjed spornih stvari kad je prvostepeni sud utvrdio da je suvlasnik tih stvari, a koje je utvrdjenje kao pravilno prihvatio drugostepeni sud i s tim u vezi, protivno navodima revizije tužitelja, drugostepeni sud nije izmijenio činjenično stanje u ovom sporu.

Kraj takvog stanja stvari pravilno je primjenjeno materijalno pravo kad je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja na način odredjen u izreci drugostepene presude, pa kako nema bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu (čl. 393. Zakona o parničnom postupku, u daljnjem tekstu ZPP).

Trošak odgovora na reviziju ne dosudjuje se jer odgovor nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 23. kolovoza 1990.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v. r.