Rev-1602/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1602/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Stanka Hautza i Radomire Felicijan Maoduš kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A.Č. iz L., zastupane po punomoćniku B.R. iz R., protiv tuženika A.Š. iz L., zastupanog po O.Ž., odvjetniku iz R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 30. rujna 1992. broj Gž-691/92 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Delnicama od 23. prosinca 1991. broj P-161/85, u sjednici održanoj dana 6. prosinca 1994.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

" I. Tuženik dužan je isplatiti tužiteljici na ime manje predanih 12,77 m5 drveta bukve i javora iznos od 14.933 CRD (četrnaesttisućadevetstotridesettri), te na ime manje predane jelove smrekove oblovine od 3,16 m; iznos od 7.401 CRD (sedamtisućačetristojedan) ili ukupno iznos od 22.334 CRD (dvadesetdvijetisućetristotridesetčetiri), u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. S viškom tužbenog zahtjeva na predaju 31,23 m5 drveta bukve i javora, te isplatu iznosa od 73.067 CRD, zatim na predaju 73,84 m; jelove i smrekove oblovine, te isplatu 377.599 CRD, te s preostalim tužbenim zahtjevom na isplatu pretrpljenih dosadašnjih troškova u iznosu od 30.000 CRD, te protuzakonite naplate novčanog iznosa od 25.000 CRD, tužiteljica se odbija.

III. Tuženik dužan je tužiteljici nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 348,90 CRD u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženi u odgovoru na reviziju osporava osnovanost revizijskih navoda i predlaže da se revizija odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Neosnovano se u reviziji tvrdi da u obrazloženjima nižestupanjskih presuda "ima mnogo nedorečenosti i pogrešnih tumačenja i da ni jedan sud ne daje obrazloženje na neka bitna pitanja" a čime se želi reći da nižestupanjskim presudama nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ta obrazloženja nerazumiljiva i da je zbog toga u postupku kod sudova nižeg stupnja učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP te da je time učinjena i bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u vezi st. 1. čl. 7. ZPP.

Naprotiv, u postupku su utvrđene, raspravljene i ocjenjene sve odlučne sporne činjenice.

Nižestupanjske presude sadrže jasne izreke i razloge koji su u skladu s provedenim dokazima.

Iz stanja spisa i razloga presude suda prvog stupnja vidi se da je taj sud u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ocijenio svaki provedeni dokaz posebno, sve dokaze zajedno kao i rezultat cjelokupnog postupka i da je nakon takve ocjene dokaza po svom slobodnom sudačkom uvjerenju utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan samo do iznosa od 22.334 HRD.

Zbog izloženog se u reviziji neosnovano tvrdi da je u postupku učinjena bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u vezi st. 1. čl. 7. ZPP i bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dakle, revizijski razlog bitne povrede ZPP nije se ostvario. Revizija tužiteljice napisana je vrlo opširno (na devet gusto pisanih stranica), međutim ni jedan revizijski navod ne ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer se sadržajem revizije isključivo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što u reviziji prema izričitoj odredbi st. 3. čl. 385. ZPP nije dopušteno jer se prema toj zakonskoj odredbi revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Količina i vrsta drvne mase kao i vrijednost drvne mase na ime koje je tuženi dužan đena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka ing. Ž.Đ. koji je tužiteljici naknaditi štetu utvr

svoj nalaz i mišljenje stručno i iscrpno obrazložio i zato sudovi nižeg stupnja nisu imali razloga neprihvatiti nalaz i mišljenje tog vještaka.

Revizijskim navodima kojima se osporava mišljenje navedenog vještaka prigovara se utvrđenom činjeničnom stanju a što u reviziji kako je već rečeno nije dopušteno.

Iz izloženog slijedi da tužiteljica nije dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva preko iznosa od 22.334 HRD pa je prema tome i materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev preko tog iznosa odbijen.

Kako se nije ostvario ni jedan revizijski razlog, revizija je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 6. prosinca 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.