Supreme Court allows revocation of lower court dismissal of severance pay claim due to invalid contract terms.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appellant's revocation against the final judgment dismissing the severance pay claim. Lower courts had ruled the agreement valid because the employee voluntarily accepted a reduced amount, but the Supreme Court found this reasoning flawed regarding mandatory minimums. The court determined that agreements setting severance below the statutory minimum are void if signed before the claim matures, requiring a new trial to establish the signing timeline.
Legislator headnote
AI generatedČl. 118. st. 2. Zakona o radu; Čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima: Agreements to waive statutory severance pay below the legal minimum are void if concluded before the claim matures, as they violate mandatory provisions protecting the employee's right to the full amount.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-373/00-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. V. iz O., kojega zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u O., protiv tuženika L. p. t. d.o.o. O., kojega zastupa punomoćnik Ž. M., dipl. pravnik, radi isplate otpremnine, rješavajući reviziju izjavljenu od tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 23. travnja 1998. godine, br. Gž-728/98., kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 19. veljače 1998. godine, br. Pn-1046/97., u sjednici održanoj dana 27. rujna 2000. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja J. V. se prihvaća, te se ukida presuda Županijskog suda u Osijeku od 23. travnja 1998. godine, i presuda Općinskog suda u Osijeku od 19. veljače 1998. godine, br. Pr-1046/97. i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Osijeku od 19. veljače 1998. godine, br. Pr-1046/97. suđeno je:
"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja J. V. iz O., kojim traži da se obveze tuženika L. p. t. d.o.o. O., na isplatu otpremnine od 25.000,00 kn kao i troškova postupka."
Presudom Županijskog suda u Osijeku od 23. travnja 1998. godine, br. Gž-728/98. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i navedena prvostupanjska presuda potvrđena.
Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da sud pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili da iste u smislu žalbenih navoda preinači.
Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92. i 112/99. - dalje ZPP), na odgovor tuženiku i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.
Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju tužitelja, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija je osnovana.
U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski su sudovi odlučivali o zahtjevu tužitelja za isplatu razlike otpremnine između iznosa otpremnine izračunate sukladno čl. 118. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95, 65/95. - dalje ZR) i otpremnine koja je ugovorena sporazumom tuženikom od 14. studenog 1996. godine u iznosu od 4.000,00 kn. Nižestupanjski su sudovi ocijenili tužbeni zahtjev neosnovanim navodeći daje tužitelj dobrovoljno potpisao sporazum kojim pristaje na otplatu otpremnine od 4.000,00 kn, pa da se odrekao otpremnine u iznosu koji prelazi ugovoreni iznos otpremnine.
Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može, barem za sada, prihvatiti kao pravilno ovaj revizijski sud.
Ovo iz razloga što je odredbom čl. 118. st. 2. ZR propisano da se otpremnina ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od 1/2 prosječne mjesečne plaće isplaćene zaposleniku od tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.
Ovaj sud nalazi da se zaposlenik može odreći otpremnine, pa tako i ugovoriti visinu otpremnine u iznosu manjem od iznosa iz čl. 118. st. 2. ZR, samo u slučaju ako se radi o već dospjelom potraživanju.
Naime, raspolaganje dospjelim potraživanjem od strane vjerovnika nije u protivnosti s odredbom čl. 118. st. 2. ZR, jer se u takvom slučaju zaposlenik ne odriče od prava na otpremninu, već se odriče otpremnine kao dospjelog novčanog potraživanja.
U slučaju kada poslodavac daje redoviti otkaz zaposleniku, a zaposlenik se odriče prava na otkazni rok, potraživanje zaposlenika po osnovu otpremnine dospijeva uručenjem otkaza.
Postupanje protivno čl. 118. st. 2. ZR, tj. kada se ugovara pravo na otpremninu u iznosu manjem od visine koju propisuje navedena odredba prije dospijeća potraživanja s osnove otpremnine, predstavlja postupanje protivno prisilnom propisu, pa su takva pravna raspolaganja stranaka sukladno čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96. - dalje ZOO) ništava.
Zbog navedenih je razloga za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari potrebno utvrditi da li je sporazum o visini otpremnine sklopljen između stranaka prije ili nakon uručenja otkaza ugovora o radu tužitelju, jer će se tek nakon utvrđenja navedene činjenice moći ocijeniti kada dospijeva potraživanje tužitelja, a u svezi s tim i ocijeniti pravna valjanost sporazuma stranaka o visini otpremnine.
Kako se, dakle, ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, to je revizija tužitelja primjenom čl. 395. st. 1. ZPP, prihvaćena i pobijane presude ukinute, te predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud utvrditi činjenice na koje je upozoren ovim rješenjem i nakon toga ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
U Zagrebu, 27. rujna 2000.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.