I Kž-79/1999-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-79/1999-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl, Ane Garačić, Milana Gudelja i Senke Klarić- Baranović, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 11. studenog 1998. godine broj K-44/98-89, u sjednici održanoj 9. veljače 2000. godine, u nazočnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka i optuženika, uz branitelja T. M., odvjetnika iz R.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba opt. M.K., ukida se presuda prvostupanjskog suda i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom opt. M.K. proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva izvršenog u prekoračenju nužne obrane iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi čl. 7. st. 3. OKZRH, činjenično opisanog u izreci te presude i temeljem tog zakonskog propisa te primjenom odredaba o ublažavanju kazne osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 6. lipnja do 18. prosinca 1996. godine.

Optuženiku je po čl. 64. OKZRH oduzet pištolj marke "Češka zbrojevka 70" call 7,65 mm, a obvezan je i na naknadu troškova kaznenog postupka, dok je oštećena N.Z. s imovinsko-pravnim zahtjevom upućena na parnicu.

Protiv te presude optuženik je podnio žalbu izjavljenu po branitelju T.M., odvjetniku iz R., zbog pogrešno i nepotopuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka i sigurnosnoj mjeri, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje ili preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, odnosno oslobodi od kazne u smislu čl. 7. toč. 3. OKZRH ili da mu se izrekne blaža kaznena sankcija.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske nakon razgledavanja vratio je spis i predložio je da se žalba otpuženika kao neutemeljena odbije.

O sjednici vijeća uredno su obaviješteni optuženik i njegov branitelj, odvjetnik T.M., koji su se pozivu odazvali i bili nazočni sjednici vijeća uz zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske. Žalba optuženika je osnovana.

Opravdano optuženik u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti sve odlučne činjenice vezane za institut nužne obrane, te iako je pravilno zaključio da je optuženik inkriminirano djelo počinio u prekoračenju nužne obrane pri tome nije razmotrio okolnosti je li do tog prekoračenja došlo uslijed jake prepasti izazvane napadom oštećenika.

Prvostupanjski sud je prihvatio obranu optuženika da je osjetio silan strah za svoj život i pomislio da će ga oštećenik ubiti već u trenutku kad ga je vido da skače s balkona s visine od 4 m prijeteći kako ga čega od jutra da ga ubije.

Sud utvrđuje da s obzirom da je oštećenik na iznenadan, silovit, neočekivan i nesavladiv način manifestirao namjeru napada na optuženika invalida bez jedne noge i teško oštećene druge, a imajući u vidu njegovu bespomoćnost koja mu je onemogućavala obranu bijegom i pružanje bilo kakvog otpora sud je pravilno zaključio, prihvačajući mišljenje psihijatrijskih vještaka, da je optuženik pucao u oštećenika osjećajući se vitalno ugroženim, da je posegnuo za oružjem nalazeći se pod utjecajem snažnog afekta straha za životnu ugroženost.

Međutim, iako prvostupanjski sud prihvaća mišljenje psihijatrijskih vještaka, da je optuženik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv, potpuno zanemaruje navod iz nalaza neuropsihijatrijske bolnice "Dr. I.B. ", da je afekat straha kod optuženika nastao i postojao kratko vrijeme kada se oštećenik javio s balkona s izrečenim prijetnjama i nastavio trajati nakon skoka oštećenika s balkona do trenutka kada je završilo pucanje, a pri tome da je optuženik bio u stanju snažne prepasti izazvane ponašanjem oštećenika.

Dakle, prvostupanjski sud nije brižljivo analizirao vještačke nalaze iako ih reproducira, pa je propustio ocijeniti da li je u stanju kakvom se je optuženik nalazio prekoračio granice nužne obrane učinio to zbog jake prepasti izazvane napadom oštećenika. S pravom se u žalbi ističe, da je sud prvog stupnja zanemario subjektivni odnos optuženika prema svom djelu, a imao u vidu isključivo objektivni učin kaznenog djela.

Naime, obrazlažući zbog čega se optuženik našao u prekoračenju granica nužne obrane sud navodi, da je on upotrebio takove obrambene postupke koji nisu bili neophodni za odbijanje napada, jer je s obzirom da je izvrstan strijelac, a svijestan da će ga oštećeni napasti, razmišljao kako će se braniti budući da nije bio u mogućnosti bježati, niti se oštećeniku suprostaviti. Pozivajući se na vremenske i prostorne mogućnosti koje je optuženik imao na rasploganju sud prvog stupnja zaključuje, da je optuženik mogao napad spriječiti bilo pucanjem u zrak ili pod noge oštećeniku ili u dio tijela u kojem nisu smješteni vitalni organi ali nepostupajući na opisani način, optuženik je počinio kazneno djelo ubojstva u prekoračenju granica nužne obrane.

Prvostupanjski sud je propustio ocijeniti da li su radnje koje je poduzeo optuženik, a s obzirom na njegovu fizičku nemoć i bitno reduciranu sposobnost shvaćanja značenja svog djela i upravljanja svojim postupcima zbog prepasti izazvane napadom, mogle biti kontrolirane odnosno da li je njegovo psihičko stanje dozvoljavalo kalkuliranje o načinu obrane u smislu zahtjeva suda.

Prvostupanjski sud je propustio ocjeniti da li se u stanju u kakvom se je nalazio, opisanom po neuropsihijatrijskim vještacima, optuženik mogao braniti neprekoračivši granice nužne obrane, odnosno ako ih je prekoračio, da li je to počinio zbog jake prepasti izazvane napadom oštećenika, a što je sud propustio utvrditi sveobuhvatnom analizom sukladnih neuropsihijatrijskih vještačenja koji pružaju dovoljno podataka u tom pravcu.

Zbog navedenog valjalo je temeljem čl. 388. st. 1. ZKP prihvatiti žalbu optuženog i pobijanu presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a zbog zauzetog stava pred potpuno izmijenjeno vijeće.

U ponovljenom postupku sud će izvesti sve potrebne dokaze, te na osnovu savjesne analize rezultata dokaznog postupka, poglavito nalaza neuropsihijatrijskih vještačenja, utvrditi relevantno činjenično stanje na kojem će temeljiti novu i na zakonu osnovanu odluku.

U Zagrebu, 9. veljače 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.