Rev-529/2017-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 529/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice maloljetne I. B., OIB: …, O., koju zastupa majka i zakonska zastupnica D. B. iz O., a ovu zastupa punomoćnica M. Š., odvjetnica u K., protiv tuženika A. B., iz H. O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. M. V., odvjetnik u O., radi isplate naknade za uskraćeno uzdržavanje, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-639/2016 od 23. studenog 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu poslovni broj P Ob-181/15-13 od 26. rujna 2016., u sjednici dana 21. ožujka 2017.

r i j e š i o j e :

I. Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob 639/2016 od 23. studenog 2016. se odbacuje kao nedopuštena.

II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Općinski građanski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu presudom poslovni broj P Ob-181/15-13 od 26. rujna 2016. sudio je:

"I. Nalaže se tuženiku A. B., OIB: … iz H. O., da za uzdržavanje mlt. I. B., OIB: …, isplati odjednom iznos od 25.753,38 kn (slovima: dvadeset pet tisuća sedamsto pedeset tri kune i trideset osam lipa) na ime dospjelih mjesečnih obroka naknade za uskraćeno uzdržavanje u razdoblju od prosinca 2011. godine do zaključno veljače 2014. godine, koji su obroci dospjeli krajem svakog pojedinog mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, i to kako slijedi:

- za prosinac 2011. godine 41,55 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- za siječanj 2012. godine 908,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- za veljaču 2012. godine 908,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- za ožujak 2012. godine 908,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- za travanj 2012. godine 924,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- za svibanj 2012. godine 924,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- za lipanj 2012. godine 924,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- za srpanj 2012. godine 924,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- za kolovoz 2012. godine 924,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- za rujan 2012. godine 924,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- za listopad 2012. godine 924,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- za studeni 2012. godine 924,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- za prosinac 2012. godine 924,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- za siječanj 2013. godine 924,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- za veljaču 2013. godine 924,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- za ožujak 2013. godine 924,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.04.2013. godine pa do isplate,

- za travanj 2013. godine 931,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- za svibanj 2013. godine 1.095,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- za lipanj 2013. godine 1.095,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2013. godine pa do isplate,

- za srpanj 2013. godine 1.095,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.08.2013. godine pa do isplate,

- za kolovoz 2013. godine 1.095,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.09.2013. godine pa do isplate,

- za rujan 2013. godine 1.095,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.10.2013. godine pa do isplate,

- za listopad 2013. godine 1.095,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.11.2013. godine pa do isplate,

- za studeni 2013. godine 1.095,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.12.2013. godine pa do isplate,

- za prosinac 2013. godine 1.095,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.01.2014. godine pa do isplate,

- za siječanj 2014. godine 1.095,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.02.2014. godine pa do isplate,

- za veljaču 2014. godine 1.095,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.03.2014. godine pa do isplate,

i to za razdoblje do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve na račun otvoren na ime mlt. I. B. u E.&S. d.d., broj računa: 8702091926, sve to u roku od 15 dana,

II. Nalaže se tuženiku A. B., OIB: … iz H. O., da zz. mlt. tužiteljice D. B. nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn (slovima: dvije tisuće kuna) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev zz. mlt. tužiteljice za naknadom parničnog troška iznad dosuđenog iznosa do iznosa od 2.400,00 kn."

Županijski sud u Karlovcu presudom poslovni broj Gž Ob-639/2016 od 23. studenog 2016. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio točku I. prvostupanjske presude kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen i naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 25.753,38 kn na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje s zateznom kamatom te u dijelu odluke o troškovima postupka.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica je odgovorila na reviziju te je predložila da Vrhovni sud RH odbaci reviziju kao nedopuštenu, a podredno odbije reviziju kao neosnovanu, a tuženiku naloži naknaditi tužiteljici troškove odgovora na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Odredbom čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) propisana su opća pravila o dopuštenosti revizije koja vrijede ako posebnim zakonom nije drugačije određeno. U ovom slučaju radi se pobijanoj presudi donesenoj u sporu iz obiteljskih odnosa po tužbi radi odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta. S obzirom na to da Obiteljski zakon („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11, 25/13 - dalje: ObZ) sadrži odredbe o izvanrednim pravnim lijekovima, za dopuštenost revizije mjerodavne su prvenstveno odredbe tog zakona.

Prema odredbi čl. 305. st. 3. ObZ protiv drugostupanjske odluke o uzdržavanju maloljetnog djeteta dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP (izvanredna revizija). Zato je ovaj revizijski sud ispitao, a polazeći od sadržaja podnesene revizije, jesu li ispunjeni propisani kriteriji za dopuštenost podnesene revizije.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji, odnosno da je dopuštena samo ona revizija u kojoj su naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, pod uvjetom da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti za ujednačavanje sudske prakse i to bilo razlog primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi obrazloženi razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

U ovom slučaju revizija ne udovoljava propisanim uvjetima, jer u reviziji nije naveden razlog važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 209. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13 – dalje: ObZ), kojom je propisano da roditelj koji nije uzdržavao svoje dijete koje s njim ne živi u obiteljskoj zajednici, a bio je dužan to učiniti, dužan je djetetu isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje i unatrag od nastanka toga prava pa do podnošenja tužbe.

Pobijana presuda se temelji na utvrđenju da je tuženik bio u obvezi u predmetnom razdoblju doprinositi za uzdržavanje svoje kćerke I. B. mjesečnim novčanim iznosima, da je bio u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje u visini spomenutih minimalnih novčanih iznosa potrebnih za mjesečno uzdržavanje djeteta koji su iznosili za dijete u dobi od šest godina 908,31 kn odnosno nakon 2012. godine 924,97 kn, a nakon što je dijete napunilo sedam godina ti iznosi bili su 1.095,60 kn, kao i da tuženik u postupku nije dokazao svoje navode da bi u predmetnom razdoblju novčano doprinosio za uzdržavanje djeteta, iako je teret dokaza odlučnih činjenica u tom pogledu na tuženiku.

S obzirom na to da je dijete u predmetnom razdoblju živjelo s majkom, postoji obveza tuženika kao roditelja koji s djetetom ne živi u obiteljskoj zajednici novčano doprinositi za djetetovo uzdržavanje. Visina doprinosa tuženika za uzdržavanje djeteta je utvrđena imajući na umu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje u razdoblju na koje se odnosi potraživanje te općepoznate činjenice životnih troškova i životnih potreba djece iste životne dobi.

U žalbenom postupku je bilo također sporno kakav je pravni učinak na ovu parnicu izjava tužiteljice, dane kod javnog bilježnika, da povlači tužbu. U odnosu na to je drugostupanjski sud zauzeo pravno shvaćanje:

„Što se, pak, tiče žalbenih navoda koji se odnose na to da bi tužiteljica dala izjavu kojom povlači tužbu te da je sud trebao donijeti odluku koja bi bila deklaratornog karaktera i kojom bi utvrdio povlačenje tužbe treba navesti da se, sukladno članku 193. stavak 2. ZPP-a, tužba može povući nakon što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, a ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju o tomu ne izjasni, smatrat će se da je pristao na povlačenje. U konkretnom slučaju tužiteljica je podneskom od 29. veljače 2016. doista izjavila da povlači tužbu, a iz spisa predmeta nije vidljivo da bi taj podnesak prvostupanjski sud uopće dostavio tuženiku. Osim toga, tužiteljica je podneskom od 9. ožujka 216. izjavila kako "povlači izjavu" o povlačenju tužbe pa stoga, prema stajalištu ovog suda, nije moglo doći do povlačenja tužbe sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a, kako to očito pogrješno drži tuženik. Stoga prvostupanjski sud i nije mogao utvrditi povlačenje tužbe i bez obzira na sadržaj spomenute izjave tužiteljice koja je u spis predmeta zaprimljena dana 29. veljače 2016.“

Tuženik je revizijom osporio pravno shvaćanje glede primjene odredbe čl. 193. st. 2. ZPP, i učinka izjave o povlačenju tužbe, te je naznačio pravno pitanje:

„- da li je Županijski sud u Splitu svojom presudom posl.br. Gž Ob-639/2016 od dana 23.11.2016. pogrešno zauzeo svoje pravno stajalište o primjeni čl. 193. st. 2. ZPP-a koji jasno govori da je prvostupanjski Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu bio dužan nakon zaprimanja Izjave tužiteljice o povlačenju tužbe od dana 29.02.2016., istu obavijest o povlačenju tužbe dostaviti tuženiku revidentu na očitovanje radi davanja izjave o pristanku ili ne pristanku na isto povlačenje tužbe u roku od 15 dana od zaprimanja obavijesti o povlačenju tužbe, te da li je prvostupanjski sud trebao nakon proteka prekluzivnog roka od 15 dana od slanja iste obavijesti tuženiku revidentu donijeti rješenje o povlačenju tužbe ovisno od očitovanja tuženika revidenta, a koju radnju isti prvostupanjski sud nije donio, a drugostupanjski sud je takvu odluku prvostupanjskog suda potvrdio kao zakonitu u svojoj drugostupanjskoj presudi, jer je smatrao da je Izjava o povlačenju svoje Izjave o odricanju tužbe ponovno dovela tužiteljicu u prvobitno stanje odlučivanja o njezinom tužbenom zahtjevu kao da se nije dogodila konstitutivna odluka o povlačenju tužbe od strane tužiteljice.“

Naznačeno pitanje je važno za ishod ovoga parničnog postupka jer se odnosi na pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude.

Međutim tuženik nije naznačio opći razlog važnosti pitanja za ostvarenje jedinstvene primjene prava, jer nije naznačio neki od primjerice navedenih razloga važnosti iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, a niti neki drugi obrazloženi razlog koji bi ukazivao na neujednačenu sudsku praksu i potrebu da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, davanjem odgovora na pitanje osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Napominje se tuženiku da revizijski sud nije ovlašten sam utvrđivati postoji li različita praksa u primjeni spornim postupovnopravnih i materijalnopravnih odredaba, i s tim u vezi potreba ujednačavanja, jer bi time bilo narušeno načelo jednakosti stranaka u postupku i nepristranosti suda.

Stoga revizija nema potreban sadržaj pa je valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu po čl. 392.b st. 2. ZPP.

Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan temeljem odredbe čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

Zagreb, 21. ožujka 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.