Rev-2439/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2439/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja Poduzeće "Hrvatske šume" iz Z., Uprava šuma D., Šumarija V., (ranije GPŠG D., OOUR za iskorištavanje šuma V.) kojeg zastupa punomoćnik M. V., dipl. pravnik, protiv tuženika D. B. iz V., S., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik iz O. i Š. I. iz V., J., radi poništenja ugovora,, te po protutužbi tužitelja Š. I. iz V., J. protiv tuženika "Hrvatske šume" iz Z., Uprava šuma D., Šumarija V. (ranije GPŠG D., OOUR za iskorištavanje šuma V.), kojeg zastupa punomoćnik M. V., dipl. pravnik i D. B. iz V., S., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik iz O., radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika D. B., protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 24. travnja 1991. godine posl. br. Gž-2599/90-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vrbovskom od 12. srpnja 1990. godine posl. br. P-29/89-32, u sjednici vijeća održanoj dana 29. siječnja 1992,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika D. B. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom pod toč. I odbijen je tužbeni zahtjev GPŠG D., OOUR za iskorištavanje šuma V. (sada "Hrvatske šume") koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zk.ul.br. 1527 k.o. V. i to tijela A II i korisnik tijela A I, što su tuženici D. B. i Š. I. dužni priznati i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišno-knjižni prijenos označenih nekretnina na tužitelja, a koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti dva presuda." Pod toč. II izreke prvostepene presude naloženo je tuženiku GPŠG D., OOUR za iskorištavanje šuma V. da prizna da je tužitelj Š. I. suvlasnik u 1/2 dijela na čk.br. 1729 upisanoj u zk.ul.br. 1527 k.o. V. u naravi kuća, a II-tuženiku D. B. je naloženo da tužitelju Š.

I. preda u posjed 1/2 dijela opisane nekretnine i to zemljište i prostorije pobliže opisane u navedenoj točki izreke. Pod toč. III. izreke prvostepene presude tužitelju GPŠG D., naloženo je da tuženiku D. B. naknadi parnične troškove odmjerene u iznosu od 15.584 dinara (sada CRD).

Drugostepenom presudom odbijena je žalba protutuženika D. B. kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena je u toč. II izreke. Tom odlukom utvrđeno je da u toč. I i III izreke prvostepena presuda kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik D. B. zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Taj tuženik predlaže da revizijski sud preinači pobijanu i prvostepenu presudu ili pak da te presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Traži da mu se naknade troškovi.

Na reviziju tuženika odgovorio je tužitelj i ujedno tuženik Poduzeće "Hrvatske šume", koji predlaže da revizijski sud odbaci reviziju tog tuženika.

Š. I., kao tužitelj, nije odgovorio na reviziju tuženika D. B., niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio o reviziji tog tuženika.

Revizija nije osnovana.

U odnosu na revizijsku tvrdnju tuženika da je drugostepeni sud pogrešno utvrdio da tuženik nije pobijao točo I i III izreke prvostepene presude valja odgovoriti da je iz žalbe tuženika koja je kod prvostepenog suda primljena 23. studenoga 1990. godine (list 78 spisa) vidljivo da je tuženik izričito predložio da Okružni sud u Rijeci preinači pobijanu prvostepenu presudu i to u toč. I i II izreke. Prema tome zaista je točno utvrđenje drugostepenog suda da taj tuženik nije pobijao prvostepenu presudu pod toč. III izreke. Istina jest da je tuženik pobijao prvostepenu presudu pod toč. I izreke. No, tim dijelom prvostepene presude odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika. Drugostepeni sud zaista je pogriješio kad je utvrdio da tuženik ne pobija taj dio presude. Time, međutim, tuženik D. B. nije doveden u nepovoljniji pravni položaj. Pravilnom primjenom Zakona o parničnom postupku u tom dijelu drugostepeni sud trebao je žalbu tog tuženika odbaciti, jer on za nju nema pravni interes, budući je u tom dijelu uspio u parnici, jer je zahtjev tužitelja odbijen (čl. 366. st. 1. u vezi s čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku). Zakon o parničnom postupku primijenjen je na osnovi čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 - dalje: ZPP), Zato navedene revizijske tvrdnje ne dovode tuženika, u tom pogledu, u bolji pravni položaj, niti utječu na ishod ove parnice.

Nije u pravu revident ni kada ističe prigovor presuđene stvari, U konkretnoj situaciji spor je između tužitelja Š. I. i tuženika D. B., radi predaje kuće u suposjed tom tužitelju. O tom zahtjevu nije odlučivano u predmetu Općinskog suda u Vrbovskom pod posl. br. P-33/88. Zato su sudovi nižeg stepena zakonito postupili kad su u ovom predmetu meritorno odlučivali.

Prvostepeni sud je utvrdio da je kuća upisana u zk.ul. br. 1527 u k.o. V. kupljena za tužitelja Š. I. i tuženika D. B., svakog u 1/2 dijela, te da su stranke na osnovi takvog pravnog posla i upisane kao suvlasnici u navedenim dijelovima u zemljišnu knjigu. Naprotiv, taj sud je otklonio tvrdnju tuženika D. B. da je kuća kupljena isključivo za njega. Pri tome je sud ocjenjivao što je bila stvarna volja stranaka, uključivo i tuženika Poduzeće "Hrvatske šume". Na osnovi takovih utvrđenja sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja Š. I. da mu tuženik D. B., koji kuću u cijelosti drži u posjedu, preda tu kuću u posjed u skladu s utvrđenjima u pogledu načina korištenja suvlasničke stvari.

Činjenična utvrđenja i pravnu ocjenu prvostepenog suda prihvatio je i drugostepeni sud.

Bez osnova su prigovori tuženika D. B. da je on isključivi vlasnik te kuće. Ti prigovori bili su predmet raspravljanja pred sudovima nižeg stepena i otklonjeni su kao neosnovani. Za svoju ocjenu da su tužitelj Š. i tuženik D. suvlasnici navedene kuće, sudovi su dali jasnu i razumljivu ocjenu, koja ima podlogu (u, izvedenim dokazima (čl. 8. ZPP). Zato drugačija ocjena izvedenih dokaza, na koju tuženik niti nije ovlašten, ne dovodi revidenta u bolji pravni položaj u ovoj parnici.

Zbog navedenih razloga, a prema čl. 43. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 6/80) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostepene presude, sudovi su zakonito primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev tužitelja Š. I. prihvatili.

Suprotno tvrdnji revidenta sudovi su zakonito odlučili i o troškovima postupka, kako po osnovu tako i po visini.

Kako, pak, ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl 386. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je prema čl. 393. tog Zakona valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. siječnja 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.