Croatian Supreme Court quashes lower court verdict for lack of reasoning on sentencing below statutory minimums.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia quashed the first-instance judgment and remanded the case for retrial due to a fundamental procedural violation. The lower court convicted the defendant of using firearms and explosives but imposed a sentence significantly below the statutory minimums without providing any justification for applying leniency provisions. The court held that when a sentence falls outside the standard range, the judgment must explicitly explain the legal basis for this deviation, which the lower court failed to do.
Legislator headnote
AI generatedKazneni zakon; Zakon o kaznenom postupku: When a court imposes a sentence below the statutory minimum, it must explicitly justify the application of leniency provisions in its reasoning; failure to do so constitutes a fundamental violation of criminal procedure requiring the case to be remanded.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 665/06-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Ranka Marijana, Miroslava Šovanja i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Ć., zbog kaznenog djela iz čl. 90. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 21. ožujka 2006. godine, br. K-23/05, u sjednici održanoj dana 18. ožujka 2008. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Milorada Cuculića,
r i j e š i o j e:
I. Povodom žalbe optuženog M. Ć. i državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Žalbe državnog odvjetnika i optuženog M. Ć., uslijed odluke pod toč. I. za sada ukazuju se bespredmetnima.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim M. Ć. što je počinio kazneno djelo iz čl. 90. Kaznenog zakona te mu je za ovo kazneno djelo temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu odredbe čl. 57. st. 1. i 2. toč. d/ Kaznenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Također, proglašen je krivim što je počinio i kazneno djelo iz čl. 263. st. 1. Kaznenog zakona, te mu je za ovo kazneno djelo temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu odredbe čl. 57. st. 1. i 2. toč. b/ Kaznenog zakona utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Na temelju čl. 62. st. 1. Kaznenog zakona optuženom M. Ć. uzeta je kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine na koje je osuđen presudom Županijskog suda u Osijeku od 14. srpnja 1999. godine, br. K-34/98, preinačena glede odluke o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2003. godine, br. I Kž-781/99. Nakon toga primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju iz čl. 60. st. 2. toč. c/ i čl. 62. st. 1. Kaznenog zakona optuženi M. Ć. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina, u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. Kaznenog zakona uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 15. siječnja 1998. godine do 14. srpnja 1999. godine te vrijeme provedeno na izvršenju kazne zatvora prema naprijed citiranoj i pravomoćnoj presudi.
I Kž 665/06-3
Prema optuženiku je temeljem čl. 80. Kaznenog zakona primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to dvaju ručnih bombi M50 i M57; automatske puške „Crvena zastava M70“, call 7,62 mm, tvorničkog broja 853364 sa dva spremnika streljiva sa 60 komada streljiva i dvije ručne bombe, tri ručne bombe tzv. kašikare i jedna automatska puška marke „Kalašnjikov“ call 7,62 mm, tvorničkog broja 350941 s dva spremnika streljiva. Oštećeni P. D. i S. D., temeljem čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku upućeni su sa imovinskopravnim zahtjevom u parnicu, a temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku optuženi M. Ć. oslobođen je dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-6 Zakona o kaznenom postupku, kao i snašanja troškova branitelja po službenoj dužnosti.
Protiv ovakve presude žalbu je podnio državni odvjetnik žaleći se zbog odluke o kazni, te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.
Žalbu je podnio optuženi M. Ć. po braniteljici B. M., odvjetnici iz O., navodeći da se žali iz svih žalbenih osnova, iako iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbe nije podnesen.
Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06. – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku po službenoj dužnosti utvrđeno je, da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, zbog čega je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje te se stoga žalbe državnog odvjetnika i optuženika za sada ukazuju bespredmetnima.
Naime, iz činjeničnog opisa kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona, kako je ono navedeno u izreci pobijane presude optuženik je osuđen što je kazneno djelo ubojstva počinio sa neizravnom namjerom uz konstataciju da je u pravcu oštećenika „ispalio … kratki da ga usmrti“. Međutim, na listu 8 obrazloženja pobijane presude u dugom rafal pristajući
odlomku, obrazlažući oblik krivnje sa kojim je optuženik počinio kazneno djelo prvostupanjski sud izrijekom naznačava „iz svih ovih razloga sud zaključuje da optuženik
namjerom“.
kritične zgode postupao s izravnom
Nastavno na istoj stranici sud ponovno spominje oblik namjere sa kojim je počinjeno ovo kazneno djelo te navodi kako je optuženi M. Ć. inkriminirane zgode „… s neizravnom namjerom usmrtio E. D..“
Ovakvim naznakama oblika krivnje u počinjenju kaznenog djela ubojstva počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku i to na način što postoji proturječje između izreke i obrazloženja te unutar samog
I Kž 665/06-3
obrazloženja pobijane presude u pogledu oblika krivnje sa kojim se počinjeno kazneno djelo ubojstva. Naime, dok se u činjeničnom opisu u izreci pobijane presude navodi da je kazneno djelo ubojstva počinjeno s neizravnom namjerom, u obrazloženju presude na jednom mjestu se izrijekom navodi da je optuženik postupao sa izravnom namjerom da bi u nastavku istog obrazloženja bilo navedeno da je kazneno djelo počinjeno s neizravnom namjerom.
Također, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, a u odnosu na pitanje da li postoji razlozi o odlučnim činjenicama, utvrđeno je da su isti izostali u dijelu obrazloženja odluke o kazni.
Naime, optuženik je u ovom postupku proglašen krivim za dva kaznena djela - kazneno djelo iz čl. 90. Kaznenog zakona te kazneno djelo iz čl. 263. st. 1. Kaznenog zakona. U odnosu na oba ova kaznena djela, kako je to vidljivo iz izreke same presude, primijenjene su odredbe o ublažavanju kazne te su optuženiku utvrđene kazne zatvora ispod donjih granica propisanih kazni za ova kaznena djela. Međutim, prilikom obrazloženja odluke o kazni, sud ni jednom riječju ne obrazlaže zbog čega smatra da bi se na utvrđeno postupanje optuženika kojim su ostvarena obilježja ovih dvaju kaznenih djela imale primijeniti odredbe o ublažavanju kazne. Prvostupanjski sud samo nabraja olakotne okolnosti te izdvaja jednu otegotnu okolnost, no ne ističe niti u jednom trenutku zbog čega svojom kaznom ide ispod zakonom propisanih kazni za svako od ovih kaznenih djela. Ovo tim više što se radi o osobi koja je već ranije osuđivana te osobi koja prema utvrđenjima samo prvostupanjskog suda „… je željna osvete prema privremenim žiteljima G. srpske nacionalnosti, postupajući na način da njegove žrtve nemaju ime i prezime i nasumice ih izabire te koristeći vatreno oružje i ručne bombe, sve ovo poduzima u noćnim satima prikrivajući svoj identitet …“.
U obrazloženju presude prvostupanjski sud dužan je navesti razloge o odlučnim činjenicama, pa i u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni, a to tim više ako kazna izlazi iz redovnog okvira propisane kazne kao u konkretnom slučaju kada sud primjenjuje odredbe o ublažavanju, dakle poseban pravni institut koji mu zakon omogućava da optuženika osudi na đutim, za primjenu ovog pravnog kaznu zatvora u granicama ispod zakonom propisane. Me
instituta sud u obrazloženju presude nije naveo ni jedan razlog. Upravo zbog toga, počinjena je daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
Slijedom izloženog, valjalo je pobijanu presudu povodom podnesenih žalbi ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a žalbe državnog odvjetnika i optuženika za sada se ukazuju bespredmetnim.
U ponovljenom postupku sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, te će u ponovljenom postupku provesti sve do sad izvedene dokaze, a po potrebi i nove. Pri tome će sa posebnom pažnjom analizirati obranu optuženika u odnosu na pitanje da li je on mogao vidjeti oštećenika u trenutku ispaljivanja projektila iz automatske puške ili ne, a vodeći pri tom računa po objektivno utvrđenom stanju na licu mjesta te navodima vještaka – meteorologa i oftalmologa s jedne strane te s druge strane iskaze ispitanih svjedoka koji su opisivali viđenje siluete koja se kreće.
Prvostupanjski sud će nakon pažljivo provedenog postupka i savjesne analize svakog dokaza posebno i obrane optuženika, dovodeći ih sve skupa u vezu, donijeti novu na zakonu osnovanu presudu koju će valjano i potpuno obrazložiti u svim elementima primjene prava.
I Kž 665/06-3
Pri tome će prvostupanjski sud posebnu pažnju obratiti i na dio izreke koji se odnosi na oduzimanje predmeta, vodeći pri tom računa da se prema odredbi čl. 80. Kaznenog zakona od optuženika mogu oduzeti predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za počinjenje kaznenog djela. U odnosu na ostale predmete privremeno oduzete od optuženika sud će razmotriti da li dolazi u obzir primjena ove ili neke druge odredbe kojima bi isti bili oduzeti.
Iz svega izloženog, na temelju čl. 388. st. 1. Zakona o kaznenom postupku odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 18. ožujka 2008. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivona Horvatić, v.r.
Ana Garačić, v.r.