Gž Ovr-1872/2016-2 · Županijski sud u Splitu

Gž Ovr-1872/2016

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Amari Trgo, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. , pravna osoba za upravljanje vodama, Z., U. V., OIB: …, zastupan po punomoćnici L. L., odvjetnici u zajedničkom odvjetničkom uredu A. S. i L. L., Z., F. , protiv ovršenika L. V. iz Z., R., radi naplate novčane tražbine ovrhom na novčanim sredstvima, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Ovr- 2583/16 od 9. rujna 2016. godine, dana 16. prosinca 2016. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Ovr-2583/16 od 9. rujna 2016. godine.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem o ovrsi, temeljem konačnog i izvršnog rješenja H. o obračunu naknade za uređenje voda donesenog u upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti pod poslovnim brojem klasa: UP/I-325-08/11-07/0326057, ur.broj:274-3112-2-11-1, od dana 25. veljače 2011.g., radi naplate novčane tražbine s osnove naknade za uređenje voda u iznosu od 828,00 kuna na ime glavnice predmetnog potraživanja sa zateznom kamatom određenom člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11) i Odlukom Hrvatske narodne banke o visini eskontne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 % poena do 31. srpnja 2015.g., a od 1. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunati za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom na pojedinačno naznačene iznose određene u prijedlogu za ovrhu, kao i radi naknade troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 312,50 kuna sa kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate tog iznosa, određena je ovrha pljenidbom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika u svim bankama prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika, i prijenosom zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja.

Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je izjavio žalbu opisno ukazujući na žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 i 93/14 – u daljnjem tekstu: OZ), navodeći da je odlučeno o ovršnoj stvari koji ne ide u sudsku nadležnost jer je za odlučivanje o predmetnog prijedlogu za ovrhu nadležno upravno tijelo, a ne sud.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba ovršenika nije osnovana.

Odredbom članka 22. OZ-a je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, a sukladno članku 23. točka 3. OZ-a ovršna isprava je i ovršna odluka donesena u upravnom postupku, ako glasi na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drugačije određeno. Odredbom članka 25. stavak 3. OZ je propisano da je odluka donesena u upravnom postupku ovršna ako je postala ovršna po pravilima koja uređuju taj postupak. Sukladno članku 174. OZ-a, ovrha na novčanoj tražbini provodi se pljenidbom i prijenosom, ako OZ-om za pojedine slučajeve nije drukčije određeno.

Temeljem članka 4. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 91/10 i 112/12 - dalje: ZPONS), ovrha na novčanim sredstvima ovršenika provodi se na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika, bez njegove suglasnosti i bez obzira ako u osnovi za plaćanje nije određena ovrha na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima, dok prema stavku 3. istog članka, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, na provedbu ovrhe odgovarajuće se primjenjuju zakoni kojima se uređuje ovršni, porezni i carinski postupak. Ovrha u ovom predmetu je određena temeljem ovršnih isprava – konačnog i izvršnog rješenja Hrvatskih voda o obračunu naknade za uređenje voda donesenog u upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti pod poslovnim brojem klasa:

UP/I-325-08/11-07/0326057, ur.broj:274-3112-2-11-1, od dana 25. veljače 2011.g., koje sadrži potvrdu izvršnosti s danom 09. ožujka 2011.g., kojim se obvezniku L. V. utvrđuje mjesečni iznos naknade za uređenje voda na nekretninu u iznosu od 23,00 kuna.

Nadalje, citiranim rješenjem je određeno kako je utvrđeni iznos naknade za uređenje voda za razdoblje od 01. siječnja 2011.g. do 31. prosinca 2011.g. obveznik dužan uplatiti u tri obroka koji iznose: 92,00 kuna do 15. ožujka 2011.g., 92,00 kuna do 15. lipnja 2011.g., 92,00 kuna do 15. rujna 2011.g., a za svaku narednu godinu u 3 obroka u iznosu od 92,00 kuna kako slijedi: 15. ožujka, 15. lipnja, 15. rujna te godine.

Svojstvo ovršnosti citirane ovršne isprave, po pravilima upravnog postupka, u smislu članka 25. stavak 3. OZ-a, je nedvojbeno dokazano. Sukladno citiranoj ovršnoj ispravi i izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ukupno dugovanje na ime glavnice iznosi 828,00 kuna.

Ako je ovršna isprava podobna za ovrhu u smislu određenosti u naznaci vjerovnika, dužnika i obveze (članak 29. stavak 1. OZ-a - što u danom slučaju jest), sve dok potvrde pravomoćnosti i ovršnosti odnosno izvršnosti nisu ukinute ovršni sud je dužan postupati u određivanju i provođenju ovrhe. Ovršni sud zbog načela formalnog legaliteta nije ovlašten preispitivati zakonitost postupka iz kojega proistječe ovršna isprava, kao ni materijalno-pravnu pravilnost same ovršne isprave.

Žalitelj navodi kako je za odlučivanje o predmetnom prijedlogu za ovrhu nadležno upravno tijelo, pa da je odlučeno o zahtjevu koji ne ide u sudsku nadležnost. U odnosu na istaknute žalbene tvrdnje potrebno je odgovoriti slijedeće.

Odredbom članka 72. stavak 2. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine broj 153/09 - u daljnjem tekstu: ZFVG) je propisano da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se naplaćuje uz komunalnu naknadu, ovrha provodi prema propisima o ovrsi komunalne naknade.

Odredbom članka 73. stavak 2. ZFVG popisano je da ovrhu protiv obveznika vodnih naknada za koje rješenje o obračunu donose H. , pokreću H. kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.

S obzirom da iz citiranim zakonskim odredbi proizlazi da se naknada za uređenje voda ne naplaćuje uz komunalnu naknadu, prema ocjeni ovog žalbenog suda, nije osnovan žalbeni prigovor da se u ovoj ovršnoj pravnoj stvari primjenjuje odredba članka 23. stavak 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11, 90/11., 144/12., 94/13. i 153/13.) kojom je propisano da izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo.

Odredbom članka 137. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, dalje: ZUP) propisano je da se izvršenje novčane obveze provodi u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje, dok je točkom 2. propisano da se izvršenje novčanih obveza provodi sudskim putem na temelju zahtjeva javnopravnog tijela koje je donijelo rješenje ili stranke kojoj je izvršenje u interesu. Točkom 3. istog članka je, između ostalog, propisano da rješenje kojeg se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti.

S obzirom da su sukladno odredbama članka 73. stavak 2. ZFVG i članka 137. stavak 2. ZUP-a, za izvršenje izvršnih rješenja kojima su određene naknade za uređenje voda nadležni općinski sudovi, pravilno je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi odlučio da je u ovoj ovršnoj stvari stvarno nadležan.

Druge žalbene razloge koji bi bili odlučni u smislu članka 50. OZ-a, ovršenik određeno ne ističe, pa je pobijano rješenje o ovrsi ispitano u granicama žalbenih razloga iz članka 50. stavka 5. OZ-a (žalbeni razlozi iz članka 50. stavak 1. točka 1., 3. i 5. OZ, te razlozi pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede ovršnog postupka sukladno pravilima Zakona o parničnom postupku), međutim takve razloge drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenim.

Prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem o ovrsi odredio predloženu ovrhu radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 828,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, na temelju citirane ovršne odluke donesene u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane tražbine i sadrži potvrdu izvršnosti, slijedom čega predstavlja ovršnu ispravu podobnu za ovrhu, sve u smislu odredbi članka 23. točka 3. OZ, članka 25. stavak 3. i članka 29. stavak 1. OZ-a.

Odluka o troškovima ovršnog postupka se pravilno temelji na odredbi članka 14. stavak 4. OZ, dok je visina troška na ime sastava prijedloga za ovrhu u iznosu 312,50 pravilno odmjerena sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14 i 118/14 – dalje: Tarifa).

Pravilnom primjenom Tbr. 11. točka 1. u vezi Tbr. 7. točka 1. Tarife ovrhovoditelju, zastupanog po kvalificiranom punomoćniku - odvjetniku, pripada nagrada za sastavljanje prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi 25 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 250,00 kuna više 25 % PDV (62,50 kuna), što daje ukupan trošak ovršnog postupka u iznosu od 312,50 kuna.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 43/13 - Rješenje USRH – dalje: ZPP) u vezi članka 21. stavka 1. OZ, valjalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda.

U Splitu, dana 16. prosinca 2016. godine

SUTKINJA

Amara Trgo