Revr-745/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-745/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ljubice Munić, mr. sc. Olge Jelčić i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Z. iz M., zastupanog po punomoćniku T. F., odvjetniku iz O., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel Vukovar, radi utvrđenja i povrata na rad te isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1931/05-3 od 8. srpnja 2005. godine, kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Vukovaru broj P-2113/04 od 24. svibnja 2005. godine, u sjednici održanoj dana 12. siječnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1931/05-3 od 8. srpnja 2005. godine.

r i j e š i o j e:

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu u kojem se pobija rješenje Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1931/05-3 od 8. srpnja 2005. godine kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Vukovaru broj P-2113/04 od 24. svibnja 2005. godine o odbacivanju tužbe i utvrđeno da je rješenje tuženika o prestanku službe tužitelja od 1. listopada 2001. godine nezakonito.

II. Revizija tužitelja djelomično se prihvaća i ukida se citirano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje o odbacivanju tužbe u dijelu u kojem se zahtjeva vraćanje tužitelja na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije nezakonitog prestanka službe, te da mu se priznaju sva prava iz osnova i po osnovu rada za vrijeme udaljenja s posla i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda i rješenje kojima je riješeno:

"I ODBACUJE SE tužbeni zahtjev tužitelja Z. Z. iz M., …, u dijelu koji glasi:

1. Utvrđuje se da je rješenje tuženika o prestanku službe tužitelja od 01. listopada 2001. godine nezakonito.

2. Nalaže se tuženiku RH za Ministarstvo unutarnjih poslova PU Vukovarsko- srijemskoj da tužitelja Z. Z. vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije nezakonitog prestanka službe, te da mu prizna sva prava iz rada i po osnovu rada za vrijeme nezakonitog udaljenja s posla.“

Ujedno je presuđeno:

„I ODBIJA SE tužitelj Z. Z. iz M., …, s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da sud obveže tuženika RH za Ministarstvo unutarnjih poslova PU Vukovarsko-srijemska da tužitelju obračuna i isplati sve dospjele a neisplaćene plaće od dana udaljenja s posla pa sve do povratka na rad sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakog petnaestog u mjesecu za dospjeli iznos plaće za prethodni mjesec, pa sve do konačne isplate, kao na Zakonu neutemeljen.

II. Obvezuje se tužitelj da naknadi prouzročene parnične troškove tuženiku u iznosu od 900,00 (devetsto) kuna."

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se revizija prihvati. Tužitelj je naveo da reviziju izjavljuje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ali obrazlaže i navodi razloge zbog kojih smatra da su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili postupovne odredbe (čl. 16. st. 2h. Zakona o sudovima), jer je u postupku u radnim sporovima nadležan suditi općinski sud.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, sukladno čl. 392a. i čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud nalazi da su sudovi nižeg stupnja pravilno postupili kada su odbacili tužbu u dijelu kojim se traži utvrđenje da je rješenje o prestanku službe nezakonito (toč. I. podtoč. 1. izreke rješenja), ali da nisu pravilno postupili kada su tužbu odbacili u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na poslove i radne zadatke koje je prije obavljao (toč. I. podtoč. 2. izreke rješenja). Predmet spora u ovom postupku je utvrđenje da je rješenje o prestanku službe tužitelju nezakonito, da se tužitelja vrati na posao, te da mu tuženik isplati plaću za razdoblje od prestanka službe do povratka na rad.

Rješenjem 1. listopada 2005. godine tužena je temeljem čl. 4. st. 1. i čl. 118. st. 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima ("Narodne novine", broj 27/01) odlučila da tužitelju na raspolaganju u Vladi Republike Hrvatske, prestaje državna služba po sili zakona sa danom 7. listopada 2001. godine.

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbacio tužbu s obrazloženjem da je o istoj pravnoj stvari već pravomoćno presuđeno presudom Upravnog suda broj Us-6373/02 od 9. veljače 2003. godine (list 25-27 spisa), a koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud. Dakle, rješenje (1. listopada 2001.) donijeto temeljem čl. 4. st. 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima je rješenje koje donosi ministar, odnosno drugi čelnik državnog tijela i upravni je akt, time da prema odredbi čl. 21. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 3/94 do 74/04), Upravni sud Republike Hrvatske odlučuje o tužbama protiv konačnih upravnih akata – upravni sporovi.

Kako tužitelj u ovom predmetu traži da se utvrdi da je rješenje tužene o prestanku službe tužitelja nezakonito, a o istom je već odlučio Upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom Us-6373/02 od 19. veljače 2003. godine, to je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 288. st. 2. ZPP pravilno odbacio tužbu u dijelu u kojem utvrđuje da je rješenje tuženika o prestanku službe tužitelja od 1. listopada 2001. godine nezakonito.

Stoga je temeljem odredbe čl. 393. u svezi čl. 400. st. 3. ZPP valjalo u tom dijelu reviziju odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje u toč. I. podtoč. 1. izreke, kao u toč. I. izreke ovoga rješenja.

Međutim, sudovi nižeg stupnja su pogrešno postupili kada su odbacili tužbu i u dijelu o kojem se traži vraćanje tužitelja u službu, jer Upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj Us-6373/02 od 19. veljače 2003. godine (list 25-27 spisa), nije odlučivao o vraćanju tužitelja na rad, poslove i radne zadatke koje je tužitelj obavljao prije prestanka službe, što znači da to nije bio predmet odlučivanja u upravnom sporu.

Shodno navedenom nepravilno prvostupanjski sud utvrđuje, a što potvrđuje i drugostupanjski sud da je navedenom presudom Upravni sud Republike Hrvatske pravomoćno odlučio i u tom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja, radi čega je u tom dijelu došlo do pogrešne primjene materijalnog prava odredbe čl. 288. st. 2. ZPP.

Valjalo je stoga temeljem odredbe čl. 394. st. 1. u svezi čl. 400. st. 3. ZPP reviziju tužitelja uzeti osnovanom, i u tom dijelu ukinuti rješenje drugostupanjskog i prvostupanjskog suda, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu da odluči o osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva o vraćanju tužitelja na rad, kao u toč. II izreke ovoga rješenja.

U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja glede obračuna i isplate svih dospjelih a neisplaćenih plaća od dana udaljenja s posla, pa sve do povratka na rad sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sudovi su presudom tužitelja odbili s tužbenim zahtjevom. Pravilno sudovi obrazlažu da ne postoji pravni osnov za priznanje tužitelju prava na naknadu plaće, jer prema navedenom rješenje tužene o prestanku službe tužitelju od 1. listopada 2001. godine nije nezakonito, što znači da je tužitelju radno-pravni odnos prestao na zakonit način.

Valjalo je stoga temeljem odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu Županijskog suda u Vukovaru kao u izreci.

U Zagrebu, 12. siječnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivo Grbin, v.r.