Gžo-122/2009 · Županijski sud u Splitu

Gžo-122/09

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Luke Grgata, kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić i Andree Boras-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. P. iz G. D., zastupanog po punomoćniku F. O., odvjetniku iz I., protiv tuženice pod 1. Splitsko- dalmatinske županije Split, zastupane po punomoćniku V. R., odvjetniku iz S. i pod 2. Republike Hrvatske, Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Split, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, z.z. P. J. iz I., radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tužene pod 2. Republike Hrvatske protiv presude Općinskog suda u Imotskom broj P-453/05 od 2. prosinca 2008. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 2. rujna 2010. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u dijelu pod točkom I. i III. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev.

II. Odbija se žalba tuženice pod 2. Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u dijelu kojim je pod točkom I. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev.

r i j e š i o j e :

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je tužitelj obvezan naknaditi troškove postupka tuženoj pod 1. Splitsko-dalmatinskoj županiji Split.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužene pod 2. Republike Hrvatske, preinačuje pobijana presuda u dijelu pod točkom V. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka i sudi:

Dužna je tužena pod 2. Republika Hrvatska u roku od 15 dana naknaditi tužitelju na ime troškova postupka iznos od 40.040,00 kuna, dok se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu troškova postupka do iznosa od 47.580,00 kuna odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu pod 1. Splitsko-dalmatinsku županiju Split za isplatu tužitelju na ime bruto plaće za razdoblje od 1. siječnja 2003. godine do 31. prosinca 2007. godine ukupan iznos od 647.666,46 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kao što je navedeno pod točkom I. izreke. Istom presudom usvojen je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu pod 2. za isplatu tužitelju na ime neisplaćene plaće za razdoblje od 1. siječnja 2003. godine do 31. kolovoza 2007. godine ukupan bruto iznos od 331.076,99 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja … kao što je navedeno pod točkom II. izreke, dok je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu pod 2. za isplatu neisplaćene plaće za razdoblje od 1. rujna 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine u iznosu od 26.373.24 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kao što je navedeno pod točkom III. izreke.

Prvostupanjskom presudom obvezan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženoj pod 1. na ime troškova postupka iznos od 16.470,00 kuna (točka IV. izreke), te je obvezana tužena pod 2. Republika Hrvatska – Ured državne uprave Splitsko- dalmatinske županije u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 47.580,00 kuna (točka V. izreke).

Tužitelj pobija presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – u daljnjem tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači na način da tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu Splitsko- dalmatinsku županiju usvoji u cijelosti uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak, podredno da u tom dijelu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Tužena pod 2. Republika Hrvatska pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. točka 1. i 3. ZPP-a, te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev tužitelja odbije, podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon što je pobijana presuda ispitana u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci iz sljedećih razloga:

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se s obzirom na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije obveže tuženica pod 1. Splitsko-dalmatinska županija Split, ako ne tuženica pod 2. Republika Hrvatska da isplati plaću sukladno isplaćenim plaćama zaposlenika čija stručna sprema i drugi uvjeti odgovaraju tužiteljevim za razdoblje od 1. ožujka 2003. godine do 1. siječnja 2008. godine.

U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je u postupku vođenim pod posl. br. P-796/00 donesena presuda dana 19. svibnja 2001. godine protiv tužene Županije Splitsko-dalmatinske kojom presudom je tužena bila u obvezi vratiti tužitelja na rad i rasporediti ga na radno mjesto koje odgovara njegovim radnim i stručnim sposobnostima i da je dužan isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće iznos od 242.342,99 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i to za razdoblje od 1. prosinca 1994. do 1. prosinca 2000. godine, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-3667/01 od 22. veljače 2002. godine, a da je tužitelj Županija Splitsko-dalmatinska isplatila neisplaćene plaće za razdoblje od 1. prosinca 2000. do 1. siječnja 2003. godine, s tim da tužena do današnjeg dana nije vratila tužitelja na rad niti ga rasporedila na radno mjesto koje odgovara njegovim radnim i stručnim sposobnostima.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu pod 1. Splitsko-dalmatinsku županiju jer da donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 59/01, a koji je stupio na snagu 8. srpnja 2001. godine) nije bila u obvezi vratiti tužitelja na rad, pa slijedom toga ni isplatiti naknadu na ime plaće, dok je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu pod 2. Republiku Hrvatsku koja je pasivno legitimirana sukladno citiranom Zakonu, a slijedom toga je u obvezi isplatiti tužitelju naknade na ime plaće.

Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tužitelj i tužena pod 2. Republika Hrvatska ih svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju.

Zakonom o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 75/93) propisano je u članku 3. da su Županijski uredi iz Ministarstva i upravne organizacije tijela državne uprave s time da poslove državne uprave u prvom stupnju obavljaju Županijski uredi. Odredbom članka 10. spomenutog Zakona propisano je da se sredstva za rad Županijskih ureda osiguravaju u državnom proračunu Republike Hrvatske.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 59/01 – u daljnjem tekstu: ZSDU) propisano je u članku 33. stavka 2. da uredi državne uprave u jedinicama područno (regionalne) samouprave preuzimaju poslove prijema i otpreme pošte, pismohrana i drugu dokumentaciju, sredstva za rad, financijska sredstva te prava i obveze Županijskih ureda.

Člankom 32. stavka 1. ZSDU-a propisano je da Ured državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave preuzima državne službenike i namještenike Županijskih ureda.

Upravo iz navedenih propisa proizlazi da postoji pravna sukcesija između novih općina, gradova i županija te naknadno i Republike Hrvatske glede obveze preuzimanja i raspoređivanja službenika općina i gradova koji su Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi („Narodne novine“ broj 90/92, 94/93 i 117/93) prestali postojati.

Tužitelj bi kao službenik Splitsko-dalmatinske županije kojem nije prestao radni odnos bio kao postojeći službenik preuzet od strane novih jedinica lokalne samouprave i uprave, a nakon toga i od Republike Hrvatske s obzirom na vrstu poslova koje je obavljao u vrijeme kada je donesena nezakonita odluka o prestanku radnog odnosa.

Kada je nepreuzimanje tužitelja bilo posljedica nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa tada tužitelj osnovano može zahtijevati u odnosu na Republiku Hrvatsku priznanje prava iz radnog odnosa, vraćanje na rad i isplatu razlike plaće.

Kako platni podaci nisu sporni, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno odredbi članka 85. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 137/04, 30/04, 68/05 i 149/09), budući da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti zbog kojih radnik nije odgovaran, prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu za razdoblje od 1. siječnja 2003. godine do 1. rujna 2007. godine, te odbio za razdoblje od 1. rujna 2007. godine do 1. siječnja 2008. godine, jer za to razdoblje tužena pod 2.

Republika Hrvatska nije dostavila podatke.

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe tužitelja i tužene pod 2. Republike Hrvatske kao neosnovane i odlučiti kao u izreci ove presude.

Međutim, s pravom tužena pod 2. Republika Hrvatska u žalbi ističe da sud prvog stupnja nije pravilno obračunao troškove postupka. Naime, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07 i 48/09) Tbr. 8. točka 3. tužitelju za sastavljanje podnesaka od 19. srpnja 2007. godine od 14. veljače 2008. godine pripada po 50 bodova, pa je stoga tužitelju priznato 3300 bodova što pomnoženo sa 10,00 kuna koliko iznosi vrijednost boda s paušalom daje iznos od 33.000,00 kuna na što se dodaje PDV, što ukupno iznosi 40.040,00 kuna koliko je i dosuđeno, pa je sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude dok jet temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u dijelu kojim je tužitelj obvezan naknaditi tuženoj pod 1. Splitsko- dalmatinskoj županiji trošak ovog postupka budući je sud prvog stupnja pravilno obračunao troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje istog sukladno vrijednosti predmeta spora, priloženom popisu troškova, odredbi članka 154. stavak 1.

ZPP-a i Tarifi.

U Splitu 2. rujna 2010. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Luka Grgat, v. r.