I Kž-996/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 996/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Pavišić dr. Berislava i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B. D. zbog krivičnog djela iz čl. 236.0. u vezi čl. 236.f. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnijetoj protiv rješenja Vojnog suda u Karlovcu od 2. studenog 1992. Kv-234/92, K-l 13/92, u sjednici održanoj 30. studenog 1992.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba vojnog tužitelja, preinačuje se prvostepeno rješenje na način da se krivični postupak protiv opt. B. D., V. M., H. N., V. B., V. M., Č. D., V. D. i M. Ž. zbog krivičnog djela iz čl. 236.o. u vezi čl. 236.f. st.

1. KZRH ima nastaviti.

O b r a z l o ž e n j e

Vojni sud u Karlovcu je kao prvostepeni sud rješenjem od 2. studenoga 1992. Kv-236/92 K-l 13/92 temeljem čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (NN 58/92, dalje u tekstu Zakon o oprostu) protiv opt. B. D., V. M., H. N.,

V. B., V. M., Č. D., V. D. i M. Ž., zbog krivičnog djela iz čl. 236.0. u vezi čl. 236.f. st. 1. KZRH obustavio krivični postupak i po st. 3. čl. 1. Zakona o oprostu rješenje o pritvoru u odnosu na sve optuženike stavio van snage, te povukao tjeralicu, a po čl. 99. Zakona o krivičnom postupku preuzetog temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku kao zakon Republike Hrvatske (NN 53/91, dalje u tekstu: ZKP), odlučio da troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv tog prvostepenog rješenja vojni tužitelj podnio je žalbu i predložio da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na daljnji postupak.

Javni tužitelj Republike Hrvatske je u podnesku od

I Kž 996/1992-3

19. studenoga 1992. Ktž 1577/92 predložio je da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

U pravu je vojni tužitelj kada prvostepeno rješenje pobija smatrajući da predmetno krivično djelo nije predvidjeno za oprost od krivičnog progona i postupka prema Zakonu o oprostu.

Naime, u činjeničnom opisu krivičnog djela koji je naveden u optužnici vojnog tužitelja postavljene su tvrdnje da su optuženici poduzeli takve radnje, koje su za posljedicu imale paljenje i uništenje stambenih i gospodarskih zgrada civilnog stanovništva, te smrt, odnosno nezakonito zatvaranje civila. Takovo postupanje počinitelja djela i teške posljedice mogu, za sada, ukazivati i na osnovanu sumnju da se radi o kojem od krivičnih djela protiv čovječnosti i medjunarodnog prava, odnosno usmjerenih napovredjivanje takovih dobara koja su prema odredbama medjunarodnog prava izričito zaštićena (Konvencija o zakonima i običajima rata na kopnu, DIO II o neprijateljstvima - čl. 25, Ženevska konvencija o zaštiti gradjanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. - čl.

3. i čl. 147. Dopunski protokol uz Ženevsku konvenciju od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava medjunarodnih oružanih sukoba Protokol I. čl. 51, 52, 57. i 85.).

Republika Hrvatska je prema odredbama medjunarodnog prava obvezna na krivični progon počinitelja takovih djela, pa su takovi počinitelji po čl. 2. Zakona o oprostu izuzeti od oprosta.

Slijedom iznijetih razloga valjalo je po čl. 397. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 30. studenog 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r. Horvatinović mr. Ružica, v.r.