III Kr-443/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 443/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Ane Gračić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. M. V. i dr., zbog kriv. djela iz čl. 72. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu okr. A. V., ujedno i privatnog tužitelja, za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čini presuda Općinskog suda u Osijeku od 11. srpnja 1997. br. K- 523/96 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 12. rujna 1997. br. Kž-324/97, u sjednici održanoj 18. prosinca 1997. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se zahtjev okr. A.V., ujedno i privatnog tužitelja, za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, što je čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 11. srpnja 1997. br. K-523/96 i presuda Županijskog suda u Osijeku od 12. rujna 1997. br. Kž-324/97, okr. M.V., J.V. i A.V., oglašeni su krivima zbog kriv. djela uvrede iz čl. 72. st. 1. KZRH, te su im izrečene uvjetne osude, pa tako i okr. A.V., na način da su im utvrđene kazne zatvora u trajanju od po dva mjeseca i određen rok kušnje od jedne godine, a obvezani su i na snašanje troškova krivičnog postupka, dok su, istom presudom, okr. M.V. i J.V. oslobođeni optužbe da bi počinili krivično djelo ugrožavanja sigurnosti iz čl. 50. st. 1. KZRH na štetu okr. A.V., kao privatnog tužitelja.

Protiv te presude okr. A.V. je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede zakona (u istom podnesku je "podigao", zapravo inicirao podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti po državnom odvjetniku Republike Hrvatske) i predložio da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Međutim, protiv citirane pravomoćne presude ne može se podnositi zahtjev za izvanredno preispitivanje.

Naime, na temelju čl. 412. st. 1. ZKP, ovaj izvanredni pravni lijek može podići samo onaj okrivljenik koji je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora (ili maloljetničkog zatvora), dakle, ne i onaj kome je izrečena neka druga krivična sankcija. Kako je podnositelju zahtjeva izrečena uvjetna osuda, to on nema zakonskog prava na podnošenje ovakvog zahtjeva.

Jednako tako, na temelju istog citiranog propisa, privatni tužitelj nije ovlašten podnositi zahtjev

za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, u nijednom dijelu, pa tako ni zbog odluke o troškovima krivičnog postupka, zbog čega je također zahtjev podnesen.

Stoga je zahtjev okrivljenika, ujedno i privatnog tužitelja, trebalo odbaciti na temelju čl. 415. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 18. prosinca 1997. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.