Rev-1834/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1834/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić kao predsjednika vijeća, te dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. A. iz P., koga zastupa E. G., odvjetnik u P., protiv tuženika S. o. - Filijala I. o. P., koga zastupa punomoćnik R. P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 31. ožujka 1998. godine broj Gž-278/98-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 2. listopada 1997. godine broj P-2939/94, u sjednici održanoj dana 12. lipnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju 25.000,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 5.780,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače ili da se ukinu i predmet vrati nadležnom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj je u odgovoru na reviziju osporio osnovanost revizijskih navoda i predložio da se revizija odbije, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da je tužitelj kao vozač motorkotača Tomos BT 50 ozlijeđen u prometnoj nesreći u P. krivnjom osiguranika tuženika M.P. koja je vožnjom svog automobila Fiat– PZ- 126 izazvala sudar tih vozila. Tom prilikom tužitelj je zadobio prijelom lijeve palčane kosti u zoni rasta uz ručni zglob, natuk glave i gnječne rane desne potkoljenice, koje čine običnu tešku ozljedu.

U vezi sa ozljeđivanjem tužitelj je trpio fizičke boli jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta tjedan dana, lakog intenziteta oko tjedan dana, a povremene boli trpi i danas.

U vezi sa štetnim događajem tužitelj je trpio strah jakog intenziteta u trenutku nezgode te vrlo jaki strah tijekom prvog dana, a tijekom liječenja imao je strah zbog neizvjesnosti svoga stanja i posljedica koje ono ostavlja.

Trajne posljedice ozljeđivanja smanjile su njegovu životnu aktivnost za 5%. U vrijeme štetnog događaja tužitelj je imao 16 godina.

Kod tužitelja je ostalo naruženje blagog stupnja.

Okolnost što tužitelj u vrijeme štetnog događaja nije imao položen vozački ispit niti je nosio zaštitnu kacigu, nije utjecala na nastanak štetnog događaja, a prema shvaćanju drugostupanjskog suda niti na opseg nematerijalne štete u vidu fizičkih boli.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 178. st. 1., čl. 200. Zakona o obveznim odnosima -“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje u tekstu ZOO) obvezali tuženika da plati tužitelju novčanu naknadu u vezi fizičkih boli u iznosu od 5.000,00 kn, straha 3.000,00 kn, naruženosti 2.000,00 kn, te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 15.000,00 kn, sa zateznim kamatama (čl. 277. st. 1. ZOO), imajući u vidu vrstu ozljeda, intenzitet i trajnost nematerijalne štete u navedenim vidovima, kao i tužiteljevu dob.

Nije prihvatljiv revizijski navod da je tužitelju novčana naknada dosuđena u previsokim iznosima, te da nema osnove za dosuđenje novčane naknade u vezi pretrpljenog straha.

S obzirom da natuk glave tužitelja nije bitno utjecao na opseg fizičkih boli koje je tužitelj trpio, nije od značaja što tužitelj u konkretnom slučaju nije nosio zaštitnu kacigu (obzirom na prirodu povrede tužitelja).

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 12. lipnja 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

Vjera Delić, v.r.