II Kž-351/2017-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 351/2017-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog D. M., optuženog M. P. i optuženog M. D. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 25. kolovoza 2017. broj Kv I-Us-26/2017-6 (K-Us-1/2017), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 4. listopada 2017.,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe optuženog D. M., optuženog M. P. i optuženog M. D. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. M., optuženog M. P. i optuženog M. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), a protiv optuženog M. P. i optuženog M. D. i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. U vrijeme trajanja istražnog zatvora optuženom D. M. uračunato je vrijeme uhićenja i lišenja slobode od 18. travnja 2016., optuženom M. P. od 22. prosinca 2016. te M. D. od 8. veljače 2016. do 1. travnja 2016. te od 25. travnja 2016. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. M. po braniteljici, odvjetnici M. P. F., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te da se istražni zatvor zamijeni jamstvom.

II Kž 351/2017-4

Žalbu je protiv navedenog rješenja podnio i optuženi M. P. po branitelju, odvjetniku S. K., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona na štetu optuženika te pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te da se optuženiku omogući da se brani sa slobode.

Protiv navedenog rešenja žali se i optuženi M. D. po braniteljici, odvjetnici J. B., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se istražni zatvor protiv tog optuženika ukine ili da se zamijeni blažom mjerom opreza.

Žalbe nisu osnovane.

Neosnovano optuženici ističu da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri razmotrio ni argumentirao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama, upirući time na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno za svakog pojedinog optuženika utvrdio sve odlučne činjenice te za svoje zaključke izložio valjane razloge i u pogledu neprihvatljivosti zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama, tako da i u tom dijelu pobijano rješenje sadrži sve elemente propisane odredbom članka 124. stavkom 3. ZKP/08.

Naime, optuženi D. M., a tako i optuženi M. D., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporavaju pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ona temelji ne proizlazi postojanje osnovane sumnje da bi oni počinili inkriminirana im kaznena djela. Pored toga, optuženi D. M. smatra da optužnica nije trebala biti potvrđena jer da je on kaznena djela činio pod prijetnjama i prisilom od strane Ž. K.. Optuženi M. D. smatra da on nije bio dio organizirane kriminalne skupine jer je bio samo pratnja u vožnji optuženom N. M..

No, nasuprot takvim žalbenim navodima, a kako je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pravilno utvrdio i detaljno obrazložio, osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji. Te razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su dostatni i odgovarajući. Ujedno se ponovno napominje optuženicima da je za odlučivanje o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su optuženici počinili kaznena djela koja im se inkriminiraju potvrđenom optužnicom, a odluku o mogućoj kaznenoj odgovornosti optuženika donosi raspravno vijeće nakon provedene rasprave i izvedenih dokaza.

Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud odlučio produljivši optuženom D. M., optuženom M. P. i optuženom M. D. istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a optuženom M. P. i optuženom M. D. i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., s obzirom na to da u okviru svih utvrđenih okolnosti i nadalje postoji konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja djela na strani optuženog D. M., optuženog M. P. i optuženog M. D., kao i onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega optuženog M. P. i optuženog M. D..

II Kž 351/2017-4

Naime, prvostupanjski sud pravilno ima na umu okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja su optuženici osnovano sumnjivi, značaj uloge pojedinog optuženika u okviru zločinačkog udruženja, njihovu organiziranost i koordinaciju postupanja te podjelu uloga, učestalost i brojnost protupravnih radnji, duljinu inkriminiranog razdoblja, količinu krijumčarene droge te činjenicu da je kriminalna aktivnost optuženika poprimila međunarodni element. Osim toga, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je iz opisa djela iz potvrđene optužnice vidljivo da su optuženici, kao pripadnici zločinačkog udruženja, bili povezani i sa, za sada, nepoznatim osobama, iz čega također proizlazi opasnost da bi ti optuženici, boravkom na slobodi, s tim osobama mogli nastaviti činjenje istih ili istovrsnih kaznenih djela.

Sve navedene okolnosti prvostupanjski je sud pravilno doveo u vezu s činjenicom da je optuženi D. M. prema podacima iz kaznene evidencije višestruko osuđivan, među ostalim i zbog istovrsnog kaznenog djela, dok je optuženi M. P. do sada već jedanput osuđen zbog istovrsnog djela. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da niti dosadašnje osude optuženog D. M. i optuženog M. P. nisu odvratile od činjenja novih kaznenih djela u kratkom vremenu nakon prethodnih osuda. Upravo suprotno, neusklađenost njihova života s pravilima pravnog poretka eskalirala je do te mjere da im se u ovom postupku potvrđenom optužnicom inkriminiraju vrlo teška kaznena djela.

Jednako tako, unatoč dosadašnjoj neosuđivanosti optuženog M. D., osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na strani tog optuženika, prvostupanjski sud pravilno nalazi u činjenici da je nezaposlen, bez primanja i bez imovine, kao i u vlastitom navodu optuženog M. D. o obvezi uzdržavanja obitelji. Naime, ti podaci proizlaze iz podataka u spisu, odnosno osobnih podataka koje se sam optuženik davao, kako prilikom prvog ispitivanja u svojstvu osumnjičenika (list 4205 spisa predmeta), tako i prilikom utvrđivanja osobnih podataka optuženika na sjednici optužnog vijeća 25. travnja 2017. (list 7362 spisa predmeta), a zatim i na pripremnom ročištu 25. rujna 2017. (list 7584 spisa predmeta). Stoga je prvostupanjski sud, pravilno povezujući te okolnosti s okolnostima kaznenog djela za koje je optuženi M. D. prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv, pravilno zaključio da su sve to okolnosti koje upućuju na bojazan da bi optuženik, boravkom na slobodi, mogao nastaviti s činjenjem kaznenih djela upravo radi pribavljanja sredstava za vlastitu egzistenciju i egzistenciju osobe prema kojima ima zakonsku obvezu uzdržavanja.

Pravilnost takvih zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima optuženog D. M. da bi on do uhićenja nastavio s činjenjem kaznenog djela da kod njega postoji iteracijska opasnost, kao niti žalbenim navodima optuženog M. P. da je nakon izdržane kazne zatvora „izvukao pouku za daljnji život“, a tako niti žalbenim navodima optuženog M. D. o njegovoj dosadašnjoj neosuđivanosti.

Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani optuženog M. P. i optuženog M. D. postoji i razborito predvidiva opasnost da bi oni, u slučaju puštanja na slobodu, mogli postati nedostupni nadležnim tijelima Republike Hrvatske upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.

Naime, prema podacima u spisu predmeta, optuženi M. P. uhićen je u Saveznoj Republici Njemačkoj 22. prosinca 2016., tek nakon izdavanja europskog uhidbenog naloga i nakon što je tijekom istrage još u travnju 2016. otputovao na nepoznatu adresu i tako postao

II Kž 351/2017-4

nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, unatoč tome što je bio upoznat s pokretanjem progona. U pogledu navoda žalitelja da je kao dokaz (u prilogu žalbe na pobijano rješenje, list 7287 spisa predmeta) dostavio „kako potvrdu o prijavi boravka u N., tako i potvrdu poslodavca o radnom odnosu u N.“, napominje se žalitelju da sadržaj navedenog dokumenta nije moguće razlučiti jer je sačinjen na njemačkom jeziku, a pri tome se ne radi o izvorniku, te je jedino razvidno da datira 23. siječnja 2017., a optuženi M. P. je uhićen 22. prosinca 2016.

Jednako tako, a u odnosu na optuženog M. D., iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je optuženik državljanin Republike Srbije koji u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost veže za područje Republike Hrvatske. Ujedno je te okolnosti prvostupanjski sud pravilno doveo u vezu s opisom kaznenog djela za koje je optuženi M. D. osnovano sumnjiv jer je vidljivo da je na području Republike Hrvatske bio isključivo zbog tranzita inkriminirane droge.

Stoga, niti opetovanim žalbenim prigovorima optuženog M. P. da nije imao saznanja da se protiv njega vodi kazneni postupak te da se u Saveznoj Republici Njemačkoj nalazio zbog zaposlenja, a ne zbog bijega, kao niti ponovljenim žalbenim navodima optuženog M. D. da se na pozive suda vlastitom voljom vraćao u Republiku Hrvatsku, nije dovedena u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenu opasnost od bijega.

U pogledu, pak, predložene zamjene istražnog zatvora jamstvom, istaknute u žalbama optuženog D. M. i optuženog M. P., potrebno je imati na umu da je 27. srpnja 2017. na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17. od 19. srpnja 2017.), kojim je odredba članka 102. stavka 1. ZKP/08., koja se odnosi na mjeru jamstva, izmijenjena. Sukladno toj izmjeni, mjera jamstva, kao blaža mjera kojom se može ostvariti svrha istražnog zatvora, može se primijeniti samo u slučajevima u kojima je istražni zatvor protiv okrivljenika određen iz razloga navedenih u čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP/08., zbog opasnosti od bijega. U ovom postupku to nije slučaj, s obzirom na to da je optuženom D. M. istražni zatvor produljen iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok u odnosu na optuženog M. P. razmatranje jamstva ne dolazi u primjenu jer mu je, osim iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., istražni zatvor produljen i zbog osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se svrha istražnog zatvora produljenog protiv optuženog D. M. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a protiv optuženog M. P. i optuženog M. D. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. i točke 3. ZKP/08., u ovom stadiju postupka ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. Stoga je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

Ujedno su neprihvatljive tvrdnje optuženog M. D. da je potrebno imati u vidu optuženikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru, upirući time na načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i

II Kž 351/2017-4

trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, ovaj sud također ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. listopada 2017.

Zapisničar

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević, v.r.

Vesna Vrbetić, v. r.