Rev-650/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-650/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Nenada Perina, Marijana Ramušćaka i dr. sc. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. N. iz S., S. s., koga zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv dijela pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu posl. br. Gž-2470/96 od 24. veljače 1998. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-4494/93 od 24. svibnja 1994. godine, ispravljena rješenjem od 15. siječnja 1996. godine, u sjednici održanoj dana 25. kolovoza 2004. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu posl. br. Gž-2470/96 od 24. veljače 1998. godine, potvrđena je presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-4494/93 od 24. svibnja 1994. godine, ispravljena rješenjem od 15. siječnja 1996. godine u dijelu pod toč. I izreke, za pobijani sveukupni iznos od 38.950,00 kn, koji je tužiteljici na ime naknade štete dosuđen zajedno sa pripadajućim kamatama.

Protiv dijela drugostupanjske odluke, kao i protiv odluke o trošku, tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predložio da se pobijana presuda preinači i dosude tužitelju primjereni iznosi naknade neimovinske štete, i to na ime duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti 28.000,00 kuna (umjesto dosuđenih 41.250,00 kuna), na ime pretrpljenih fizičkih bolova 6.000,00 kuna (umjesto dosuđenih 18.750,00 kuna), te na ime pretrpljenog straha iznos od 3.750,00 kuna (umjesto dosuđenih 1.500,00 kuna), pobijajući time drugostupanjsku odluku za sveukupni iznos glavnice od 37.250,00 kuna.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj, star 36 godina, nastradao u prometnoj nezgodi dana 03. studenog 1992. kao pješak, kada je na njega vozilom naletio osiguranik tuženika, kojom prilikom je tužitelj zadobio slijedeće ozljede: prijelom lijevog sljepoočno-tjemenog područja lubanje, prijelom baze lubanje sa krvarenjem na uši i nos, prijelom desne lopatice te prijelom lisne kosti desne potkoljenice. Zbog navedenih ozljeda tužitelj je liječen bolnički i ambulantno na neurokirurškom odjelu Nove bolnice u Zagrebu, te su unatoč provedenim mjerama liječenja ostale kod tužitelja trajne posljedice u vidu značajne bolnosti, slabosti i ograničenosti pokreta desnog ramena, nadlaktice i lopatice, slabosti i bolnosti i blažoj ograničenosti pokreta desnog koljena i potkoljenice, te jačih glavobolja i vrtoglavica.

Utvrđeno je da je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta trajnog karaktera u trajanju od 10-12 dana, povremene srednjeg intenziteta 12-15 dana, te povremene bolove slabog intenziteta 3-4 mjeseca.

Utvrđeno je da je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkog trajanja, dok je sekundarni strah jačeg intenziteta trajao 4-6 dana, srednjeg intenziteta 8-10 dana, dok se potom nastavilo stanje tzv. kasnog straha u vidu bojazni i zabrinutosti u razdoblju od 4 mjeseca.

S obzirom na ovakva utvrđenja, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91 i dr. - dalje ZOO), kada su tužitelju na ime naknade nematerijalne štete s osnova duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti dosudili sveukupni iznos od 41.500,00 kuna, na ime fizičkih bolova sveukupni iznos od 18.750,00 kuna, te na ime pretrpljenog straha sveukupni iznos od 15.000,00 kuna, imajući u vidu sve konkretne okolnosti ovog slučaja, te trajanje i intenzitet pretrpljenih bolova i straha, stupanj smanjene životne aktivnosti od 25-30%, životnu dob tužitelja (36 godine), kao i suodgovornost za štetni događaj od 25% na strani tužitelja i 75% na strani tuženika, koja suodgovornost je između parničnih stranaka nesporna.

Kako nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/98 i dr. – dalj: ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.