Revt-103/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 103/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. d.o.o., Z., kojeg zastupa M. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika B. d.o.o. Z., kojeg zastupa Odvjetničko društvo Š. i partneri iz Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. travnja 2004. broj Pž-8574/03, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 23. rujna 2003. broj P-7966/2002, u sjednici održanoj dana 12. siječnja 2005.,

p r e s u d i o j e :

I/ Revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. travnja 2004. broj Pž-8574/03 odbija se.

II/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom drugostupanjskog Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8574/03 od 20. travnja 2004. odbijena je žalba tuženika i prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-7966/2002 od 23. rujna 2003. potvrđena je u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 964.621,91 kn spp, iz naslova povrata zajma.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka "iz čl. 19. u vezi s čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), čl. 354. st.

1. u vezi čl. 365. st. 3. ZPP, čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP" i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj u odgovoru na reviziju poriče revizijske navode i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 386. ZPP i utvrđeno je da ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka, kako one na koje sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP), tako ni one na koje ukazuje revident.

Neosnovano tuženik ističe da je u postupku učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP time što tužitelj svoje potraživanje nije ostvarivao u ovršnom, nego u ovom parničnom postupku.

Tužitelj je radi ostvarivanja svog potraživanja, iz naslova povrata zajma, bio ovlašten pokrenuti i voditi parnični postupak, posebno, u situaciji kad je osnovano mogao pretpostavljati da će tuženik osporavati potraživanje. Osim toga, to se potraživanje ne osniva na vjerodostojnoj ispravi (računu i sl.), već na ugovoru.

Ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 365. st. 3. ZPP, a koju bi drugostupanjski sud počinio time što je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je prekoračen tužbeni zahtjev.

Tužitelj je, naime, podneskom od 27. studenog 2002. i od 30. siječnja 2003. preinačio tužbu povećanjem postojećeg zahtjeva, pa kako se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci (zapisnik s ročišta od 21. siječnja 2003.

– list spisa 25 i zapisnik s ročišta od 18. ožujka 2003. – list spisa 45), to se u skladu s odredbom čl. 190. st. 3. ZPP smatra da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe. Osporenom presudom suđeno je u granicama tako povećanog tužbenog zahtjeva.

Također se neosnovano ističe i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, a koja bi bila počinjena time što su razlozi presuda o činjenici postojanja duga, koji je predmet spora, utemeljeni na nalazu i mišljenju vještaka, nejasni i proturječni.

U razlozima presude jasno je navedeno da je vještačenjem utvrđeno da tuženik duguje tužitelju iznos od 964.621,99 kn. To utvrđenje u suglasnosti je s nalazom i mišljenjem vještaka Lj. B. (list spisa 52-54). Tuženik nije, u skladu s nalogom suda, iz rješenja od 26. ožujka 2003. (list spisa 51), vještaku stavio na uvid dokumentaciju kojom bi dokazao da ne duguje navedeni iznos, odnosno da je isti vratio, tako da se revizijski prigovori ukazuju neosnovani.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Sudovi su pravilnom primjenom odredaba čl. 557. st. 1. u vezi čl. 262. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) i odredbama Ugovora o kratkoročnoj pozajmici broj 1/01 od 20. studenog 2001. prihvatili tužbeni zahtjev za povrat zajma, a nakon što su utvrdili da je tužitelj tuženiku dao zajam i da ga tuženik o dospjeću nije vratio.

Ocjenjujući iz ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je valjalo odbiti (čl. 393. ZPP).

Tužitelju nije priznat trošak odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 12. siječnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.