Rev-1472/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1472/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. V. iz O., koga zastupa J. Č.-D., odvjetnik iz O., protiv tuženika R. H. - M., P. uprava osječko-baranjska, koga zastupa Državno pravobraniteljstvo Županije osječko-baranjske, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 14. ožujka 1996. br. Gž-389/96, kojom je djelomično potvrđena a dijelom ukinuta presuda Općinskog suda u Osijeku od 19. siječnja 1996. br. Pr-449/95, u sjednici održanoj dana 25. svibnja 2000.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja K.V. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Nalaže se tuženiku RH MUP PU o. -b. da tužitelju K.V. iz O., na ime izgubljene zarade isplati iznos od 241,95 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. rujna 1994. g. do isplate kao i trošak postupka u visini od 2.515,00 kn sve u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja.

S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.109,64 kn tužitelj se odbija kao neosnovanim kao i sa dijelom troška u visini od 2.015,00 kn."

Drugostupanjskom presudom potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 3.109,65 kn.

Protiv te drugostupanjske presude izjavio je tužitelj reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

U disciplinskom postupku vođenom protiv tužitelja on je bio oglašen krivim te mu je izrečena disciplinska mjera, a bio je i pod suspenzijom. Tuženikove odluke donesene u disciplinskom postupku sud je pravomoćno poništio.

Tužitelj u ovoj parnici traži da mu se sporni iznos dosudi na ime izmakle koristi koju bi on bio ostvario da protiv njega nije vođen disciplinski postupak, jer po mišljenju tužitelja, da nije bilo tog postupka, on bi bio raspoređen na radno mjesto načelnika Odjela za kadrovske poslove. Nižestupanjski su sudovi međutim utvrdili da raspored tužitelja na spomenuto radno mjesto nije bio nešto što se s izvjesnošću moglo očekivati, jer u raspoređivanju na radna mjesta nije bilo automatizma, te su navedeni sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev odbili. Pri tome se njihove odluke mogu ispitati pa ne stoji revidentova tvrdnja da se ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP). Tužitelj u reviziji rezultate dokaznog postupka ocjenjuje drugačije nego što to čine nižestupanjski sudovi, ali činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova ne mogu biti predmet preispitivanja u ovom stadiju postupka (čl. 385. st. 3. ZPP).

Prema odredbi čl. 189. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. U reviziji tužitelj ukazuje na niz okolnosti iz kojih slijedi da je ispunjavao uvjete za raspored na radno mjesto načelnika Odjela za kadrovske poslove, no s obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova, iz toga se ne može izvesti pouzdan zaključak da bi tužitelj, da nije bilo disciplinskog gonjenja, bio zaista i raspoređen na to radno mjesto.

Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), presuđeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 25. svibnja 2000.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.