Supreme Court dismisses prosecution for armed rebellion under general amnesty law for war crimes committed in Croatia.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecution against an accused for the crime of armed rebellion, ruling the case bespredmetna (without object) due to a new amnesty law. The accused had joined paramilitary forces during the 1995 conflict, but the court applied the General Amnesty Law which covered crimes committed during armed conflicts between 1990 and 1996. Consequently, the first-instance acquittal was confirmed, and the prosecutor's appeal was declared inadmissible as the legal basis for prosecution had vanished.
Legislator headnote
AI generatedZakon o općem oprostu; čl. 1. st. 1. i 3.; crimes committed during armed conflicts or aggression are exempt from criminal prosecution under the General Amnesty Law, resulting in the dismissal of charges.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 201/1996-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Milana Gudelja, Vesne Vrbetić, Neve Šibl i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak- Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Ž. D., zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Zagrebu od 23. siječnja 1996. godine br. K-672/95, u sjednici održanoj 9. listopada 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nadu Kolak- Parfenjuk,
p r e s u d i o j e:
I. Povodom žalbe vojnog tužitelja, po službenoj dužnosti preinačuje se presuda suda prvog stupnja i izriče:
Temeljem čl. 339. toč. 6. ZKP
protiv opt. Ž. D. (ostali podaci kao u presudi suda prvog stupnja)
ODBIJA SE OPTUŽBA
da bi:
u vremenu od 10. svibnja 1995. godine do 6. kolovoza 1995. godine na području općine Petrinja, zajedno sa drugim pripadnicima srpske nacionalnosti koji su prihvatili velikosrpsku ideju vojnog osvajanja dijela teritorija Republike Hrvatske i na tako osvojenom području formiranja marionetske tvorevine tzv. "republike srpske krajine" aktivno se priključio paravojnim formacijama tzv. "vojske republike srpske krajine" kao pripadnik II. čete, 3. bataljuna, 31. brigade gdje je naoružan automatskom puškom na području P. i H., te S., obavljao različite zadatke oružanog održavanja stanja privremene okupiranosti dijela teritorija Republike Hrvatske,
dakle, sudjelovao u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog i društvenog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske,
I Kž 201/1996-3
pa da bi time počinio krivično djelo protiv Republike Hrvatske - oružanom pobunom - označeno i kažnjivo po čl. 235. st. 1. KZRH.
Temeljem čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
II. Uslijed odluke pod I. žalba vojnog tužitelja postala je bespredmetna.
Obrazloženje
Presudom Vojnog suda u Zagrebu od 23. siječnja 1996. godine br. K-672/95 oslobođen je od optužbe temeljem čl. 340. toč. 3. ZKP okr. Ž. D., da bi počinio krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH.
Temeljem čl. 91. st. 1. ZKP odlučeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
Protiv navedene presude žali se vojni tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske postupajući po čl. 360. st. 2. ZKP, u pismenom podnesku od 26. travnja 1996. godine br. Ktž-395/96 predložio je da se žalba vojnog tužitelja usvoji.
Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 366. st. 1. toč. 2. ZKP, nakon što je donesen Zakon o općem oprostu (NN br. 80/96), ovaj je Vrhovni sud našao da protiv optuženika treba primijeniti Zakon o općem oprostu. Naime, optuženik je djelo počinio nakon 10. svibnja 1995. godine na području općine P. na način da se aktivno priključio paravojnim formacijama tzv. "vojske republike srpske krajine" kao pripadnik II. čete, 3. bataljuna, 31. brigade gdje je naoružan automatskom puškom na području P. i H., te S., obavljao različite zadatke oružanog održavanja stanja privremene okupiranosti dijela teritorija Republike Hrvatske.
Kako se čl. 1. st. 1. i 3. Zakona o općem oprostu daje opći oprost od kaznenog progona i postupka počiniteljima kaznenih djela, počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima, te u svezi s agresijom, oružanom pobunom ili oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj, u razdoblju od 17. kolovoza 1990. godine do 23. kolovoza 1996. godine, a konkretno se radi o krivičnom djelu oružane pobune, koje nije izuzeto od oprosta u smislu čl. 3. Zakona o općem oprostu, te je ovo djelo optuženika trebalo obuhvatiti oprostom. Stoga je primjenom čl. 1. Zakona o općem oprostu, temeljem čl. 339. toč. 6. ZKP protiv optuženika trebalo optužbu odbiti.
Obzirom da je donesena presuda kojom je optužba odbijena odlučeno je da troškovi krivičnog postupka navedeni u izreci ove presude padaju na teret proračunskih sredstava.
I Kž 201/1996-3
Uslijed ovih odluka žalba vojnog tužitelja postala je bespredmetna.
Zbog svega navedenog odlučeno je temeljem čl. 377. st. 1. ZKP kao u izreci.
U Zagrebu, 9. listopada 1996.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.
Ante Potrebica v.r.