Legislator Case Law & Legislation
III Kr-460/1995-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; facts and sentencing within legal limits; no right to defense violation found.

Case Number III Kr-460/1995-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prisoner's request for extraordinary review of a final criminal judgment. The defendant argued that the law was violated due to incorrect fact-finding and improper sentencing, while also claiming a breach of the right to defense regarding traffic expert testimony. The court ruled that the lower court correctly applied the law to the established facts and that the expert was properly heard, finding no grounds for overturning the eight-month sentence.

Legislator headnote

AI generated

čl. 408. u svezi sa čl. 416. ZKP; extraordinary review requests based on factual errors or sentencing errors are inadmissible if the first-instance court correctly applied the law to proven facts and the defendant's arguments regarding the right to defense are unfounded.

Keywords

AI generated
extraordinary review criminal appeal right to defense sentencing limits expert testimony factual findings ZKP provisions

Cited Legislation

AI generated
čl. 415. st. 4. ZKP
U odgovoru na zahtjev osuđenika, na temelju čl. 415. st. 4. ZKP, državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se zahtjev odbije kao neosnovan.
čl. 412. st. 1. u svezi sa čl. 414. ZKP
Pravomoćnom presudom je ispravno primijenjen krivični zakon na činjenično stanje utvrđeno tom presudom, a prigovori na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja ne mogu biti osnova ovog izvanrednog pravnog lijeka (čl. 412. st. 1. u svezi sa čl. 414. ZKP).
čl. 38. OKZRH
čl. 408. u svezi sa čl. 416. ZKP
Stoga je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo odbiti kao neosnovan na temelju čl. 408. u svezi sa čl. 416. ZKP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 460/1995-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. I.R., zbog kriv. djela iz čl. 161. st. 4. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, što je čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 16. svibnja 1995. godine br. K-82/94 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 5. listopada 1995. godine br. Kž-196/95, u sjednici održanoj 29. veljače 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske T.D.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. I.R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom, što je čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 16. svibnja 1995. godine br. K-82/94 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 5. listopada 1995. godine br. Kž-196/95, I.R. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci zbog kriv. djela iz čl. 161. st. 4. KZRH.

Iz spisa predmeta nije vidljivo da bi osuđenik nastupio izdržavati kaznu.

Osuđenik je po branitelju B.S., odvjetniku iz L., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede krivičnog zakona i povrede prava osuđenika na obranu (na glavnoj raspravi) i predložio da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači i osuđeniku izrekne znatno blažu kaznu.

U odgovoru na zahtjev osuđenika, na temelju čl. 415. st. 4. ZKP, državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

U odnosu na povredu krivičnog zakona, u zahtjevu osuđenika se tvrdi da je zakon povrijeđen "radi primjene na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te pogrešna primjena odredaba o ublažavanju kazne", da bi se nastavno, u obrazloženju ove osnove iznosili prigovori na činjenično stanje utvrđeno pravomoćnom presudom, te ponavljale olakotne okolnosti, sa zaključkom da izrečena kazna osuđeniku "u konkretnom slučaju ispada drastična", dok povredu prava na obranu vidi u tome - što sud prvog stupnja nije prihvatio prijedlog obrane "da se provede nadvještačenje u vezi uzročno-posljednične veze brzine vozila okrivljenog i izbježivosti nezgode".

Međutim, o nikakvoj povredi zakona se ne radi.

Pravomoćnom presudom je ispravno primijenjen krivični zakon na činjenično stanje utvrđeno tom presudom, a prigovori na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja ne mogu biti osnova ovog izvanrednog pravnog lijeka (čl. 412. st. 1. u svezi sa čl. 414. ZKP).

Što se, pak, tiče tvrdnje da su pogrešno primijenjene odredbe o ublažavanju kazne, treba reći da je ona proizvoljna, jer je osuđeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, dakle, u okviru propisane kazne, a odredba o ublažavanju kazne iz čl. 38. OKZRH nije imperativna i sud je može, ali ne mora primijeniti, za što u konkretnom slučaju i nije bilo osnova. Prema tome, osuđujući optuženika na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci za krivično djelo iz čl. 161. st. 4. KZRH, za koje je propisana kazna zatvora do osam godina, sud nije prekoračio ovlaštenje koje ima po zakonu.

Ne opstoji ni povreda osuđenikovog prava na obranu tijekom glavne rasprave, kako se to tvrdi u zahtjevu, jer sud (prvog stupnja) i nije bio dužan provoditi nikakvo novo prometno vještačenje, a napose ne u onoj fazi postupka kako je to predlagala obrana (i prije saslušanja prometnog vještaka - l. 81), tim više što je vještak saslušan na glavnoj raspravi odgovorio na sva sporna pitanja i svoj nalaz dodatno obrazložio (l. 82). No, i pod ovom osnovom zahtjeva, osuđenik prigovara utvrđenim odlučnim činjenicama, što je potpuno promašeno.

Stoga je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo odbiti kao neosnovan na temelju čl. 408. u svezi sa čl. 416. ZKP.

U Zagrebu, 29. veljače 1996. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.