I Kž-512/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 512/1993-3

PRESUDA I RJEŠENJE

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, Gudelj Milana, Frančula mr. Rudolfa i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. G.V. zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 2. u vezi čl. 156. st. 1. KZRH (prije čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZRH), odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 14. travnja 1993. br. K 29/1993, u sjednici održanoj 29. srpnja 1993., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske D.T.,

presudio je i riješio je:

I. Djelomično se uvažava žalba opt. G.V., ukida se presuda suda prvog stupnja u odnosu na odluku o troškovima krivičnog postupka i predmet se u tom ukinutom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivnaje.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba optuženika kao neosnovana i u pobijanom a neukinutom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružni sud u Osijeku oglasio je krivim opt. G.V. da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinio krivično djelo iz čl. 161. st. 1. u vezi čl. 156. st. 1. KZRH te mu je na temelju čl. 161. st. 2. KZRH primjenom čl. 38. toč. 2. u vezi čl.

. 1. OKZRH) izrekao kaznu

39. st. 1. toč. 1. OKZRH (prije čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. toč

zatvora u trajanju od jedne godine.

Na temelju čl. 63. OKZRH (prije čl. 68. OKZRH) optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 90. st. 1. u vezi čl. 87. st. 2. toč. 1., 6. i 8. ZKP (prije čl. 90. st. 1. u vezi čl. 95. st. 2. toč. 1., 6. i 8. ZKP) odlučeno je da je optuženik dužan nadoknaditi troškove krivičnog postupka: sudu za izdatke vještacima i svjedocima iznos od 54.775 HRD, i paušalni iznos od 700 HRD, te oštećenoj P.S. za njene nužne izdatke i troškove zastupanja u iznosu od 48.900 HRD.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja R.A., odvjetnika iz O. zbog: povrede krivičnog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o krivičnim sankcijama - kazni i sigurnosnoj mjeri i troškovima krivičnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači u pravnoj oznaci djela tako da optuženik bude oglašen krivim zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 4. u vezi čl. 156. st. 1. i 3. KZRH i da mu se izrekne uvjetna osuda.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise, stavio je u smislu čl. 360. st. 2. ZKP (ranije čl. 370. st. 2. ZKP) prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba optuženika djelomično je osnovana.

Žalitelj izričito ne navodi koju povredu zakona bi ostvario sud prvoga stupnja ali se iz obrazloženja žalbe može zaključiti da se misli na povredu iz čl. 355. toč. 4. ZKP (ranije čl. 365. toč. 4. ZKP) tj. da je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optužbe primjenio zakon koji se ne može primijeniti.

Međutim, ovaj dio žalbe optuženika po svom sadržaju predstavlja žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer polemizira sa činjeničnim utvrđenjem suda prvog stupnja.

Ispitujući presudu suda prvog stupnja ne samo u onom dijelu koje se pobija žalbom već u smislu čl. 366. ZKP (prije čl. 376. ZKP) da li su po sudu prvoga stupnja ostvarene određene bitne povrede odredaba krivičnog postupka i da li je na štetu optuženika povrijeđen krivični zakon na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, ovaj Vrhovni sud je našao da takve povrede zakona po sudu prvoga stupnja nisu počinjene.

Neprihvatljivi su navodi žalbe optuženika da njegova alkoholiziranost nije u uzročnoj vezi s kršenjem prometnih propisa, a to znači i s ugrožavanjem javnog prometa. Još manje je prihvatljiva tvrdnja iz žalbe da prometna nezgoda o kojoj je riječ nije nastala zbog alkoholiziranosti optuženika ili nepridržavanja prometnih propisa "već jedino i isključivo uslijed uvjeta pod kojim je vožnja obavljena." Također nisu prihvatljivi i ostali navodi žalbe koji pokušavaju s aspekta obrane optuženika dovesti u pitanje mjesto gdje je prema utvrđenju suda prvoga stupnja došlo do naleta na pješaka, brzinu kretanja vozila kojim je upravljao optuženik i vidljivost u vrijeme prometne nezgode.

Na osnovu provedenih dokaza sud prvoga stupnja potpuno je pravilno i u cijelosti utvrdio činjenično stanje i za to dao valjane i iscrpne razloge, koje ovaj sud drugoga stupnja u cijelosti prihvaća. To se odnosi kako na subjektivne elemente djela - utvrđeni oblik krivnje (eventualni umišljaj) i na objektivne elemente počinjenog krivičnog djela.

Kako je sud prvoga stupnja na osnovu nesporno utvrđene koncentracije alkohola u krvi optuženika u vrijeme prometne nezgode (1,46‰ apsolutnog alkohola u krvi) što

I Kž 512/93

predstavlja pripito stanje u gornjoj granici s pijanim stanjem) i nalaza i mišljenja vještaka za sudsku medicinu K. dr. Z. utvrdio da su vozačke sposobnosti optuženika bile bitno umanjene.

Brzina vožnje optuženika neposredno prije naleta na pješaka P.L. kao i mjesto naleta utvrđeni su na osnovu nalaza i mišljenja prometnog vještaka Š. ing. P., koji je svoj nalaz dao na temelju nađenih tragova na licu mjesta. Ovom nalazu i mišljenju žalba prigovara ali bez argumenata i zato ga ne dovodi u pitanje.

U vrijeme prometne nezgode (18. studenog 1991. u 17 sati) bio je mrak što slijedi iz zapisnika o uviđaju gdje je konstatirano da je za vrijeme vršenja uviđaja bio mrak (uviđaj je započeo u 17,20 sati) pa ne može biti govora da je u vrijeme prometne nezgode bio sumrak kako to tvrdi optuženik u žalbi.

Upravo ta okolnost, tj. da je bio mrak u vrijeme prometne nezgode i da nije bilo ulične rasvjete zbog ratnog zamračenja itekako je bilo značajno za ocjenu i utvrđenje oblika krivnje optuženika. Optuženik je, naime, vozeći automobil samo s pozicionim svjetlima brzinom od 56 km/s, a adekvatna brzina obzirom na prilike bi bila 24 km/s, je manifestirao protupravno ponašanje koje je očito bilo vezano na njegovu alkoholiziranost.

Kazna izrečena optuženiku je najmanja moguća kazna koja se za to djelo po zakonu može izreći a sud prvog stupnja ju je izrekao zbog postojanja osobito olakotnih okolnosti kod optuženika.

Sigurnosnu mjeru iz čl. 63. OKZRH je sud prvoga stupnja ispravno izrekao optuženiku jer okolnosti uz koje je počinio djelo ukazuju da postoji opasnost da on upravlja motornim vozilom kroz određeno vrijeme.

Zbog svega navedenog valjalo je na temelju čl. 379. ZKP (prije čl. 384. ZKP) odlučti kao u izreci.

U pogledu odluke suda prvoga stupnja o troškovima krivičnog postupka optuženi navodi da te troškove nije u mogućnosti platiti jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje njega samoga i osoba koje je on dužan uzdržavati. Posebno optuženik ističe da je samo on u obitelji zaposlen a ima niska primanja, a njegova supruga nije više zaposlena.

Iz podataka u spisu proizlazi, da optuženik pored supruge uzdržava i dvoje maloljetne djece i da mu je u vrijeme vođenja glavne rasprave pred sudom prvoga stupnja plaća iznosila 130.000 HRD, pa je zaista upitno da li optuženik troškove krivičnog postupka u ukupnom čno uvažiti žalbu optuženika u iznosu od 173.675 HRD može platiti. Stoga je valjalo djelomi

odnosu na troškove krivičnog postupka.

Prilikom ponovnog odlučivanja sud prvoga stupnja će provjeriti sve navode žalbe optuženika u pogledu materijalnih prilika u kojima živi njegova obitelj, te će u smislu čl. 90. st. 3. ZKP (prije čl. 98. st. 3. ZKP) odlučiti da li će optuženika djelomično ili u cijelosti osloboditi dužnosti troškova krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP (prije čl. 95. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP).

I Kž 512/93

U Zagrebu, 29. srpnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni

voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)