Rev-2211/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2211/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, mr. Jasne Brežanski, Vladimira Drakulića i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L.R. iz Z., koju zastupaju T.M., Z.D. i R.D., odvjetnici iz Z., protiv tuženika F.R. iz Z., Dom umirovljenika K., N. br. …, koga zastupa E.K., odvjetnica iz Z., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. veljače 1995. godine br. Gž-11662/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. travnja 1994. godine br. P3-300/93, u sjednici održanoj 31. listopada 1995. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. travnja 1994. br. P3-300/93, kao i presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. veljače 1995. br. Gž-11662/94-2 i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da tuženik za njeno uzdržavanje doprinosi mjesečno 50% od svoje mirovine i to od 13. rujna 1993. godine pa nadalje i sa odgovarajućom kamatom. Odlučeno je da tužiteljica naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 825 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavila tužiteljica iz razloga propisanih u odredbi čl. 385. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP ("NN" br. 53/91) s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova ili preinače ili pak ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija je osnovana.

Zakonom je propisana mogućnost odbijanja zahtjeva tužbe za uzdržavanje i za slučaj utvrđenja nepostojanja pretpostavka iz čl. 249. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima (čl. 254. istog Zakona). Sudovi nalaze zahtjev tužbe neosnovanim jer da u situaciji kad tužiteljica posjeduje kuću sa dvije etaže u kojoj sin stranaka koristi II kat, a tužiteljica I kat, može s obzirom na veličinu kuće iznajmljivanjem osigurati sredstva za vlastito uzdržavanje, a sa druge strane mirovina tuženika jedva pokriva potrebe smještaja njegovog smještaja u Dom umirovljenika, zbog čega zahtjev tužbe nalaze neosnovanim.

Za sada bez utvrđenja i drugih za ovaj spor važnih činjenica, odluke sudova ne mogu se sa sigurnošću ispitati, a nije bilo ni pretpostavka za mogućnost preinake odluke (čl. 395. st. 2. ZPP). Naime, kuća o kojoj je riječ nije imovina tužiteljice, već prema podacima iz predmeta proizlazi da se radi o imovini koja je vlasništvo tuženika. Sama okolnost što je tužiteljica, nakon što je tuženik kuću napustio i sada živi u Domu umirovljenika ostala sa sinom stanovati u toj kući nema značenje da se u smislu čl. 249. ZBPO radi o njenoj imovini iz koje bi mogla ostvarivati potrebna sredstva za vlastito uzdržavanje, već se faktički radi o tuđoj imovini, pa je s obzirom na tu činjenicu, kao i ostale revizijske navode i okolnosti u nastavku postupka potrebno raspraviti i utvrditi i ostale pretpostavke za donošenje zakonite odluke o zahtjevu tužbe (sposobnost za rad, zaposlenost ... ), kao i materijalne mogućnosti tuženika koje su s obzirom na priložene fotokopije ostale nejasne (devize, kune i mirovina).

Iz tih razloga trebalo je reviziju tužiteljice za sada kao osnovanu prihvatiti, odluke sudova ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje (čl. 394. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 31. listopada 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.