Rev-1271/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1271/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. K. iz N., koga zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik iz Z., protiv I-tuženika A. B. iz Z., koga zastupa punomoćnik V. G., odvjetnik iz Z. i II-tuženika I. K., nepoznatog boravišta, koga zastupa staratelj za poseban slučaj V. M., odvjetnica iz Z., te umješača na strani tužitelja V. K. iz P., koju zastupa punomoćnik B. Đ., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja, rješavajući reviziju I-tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. veljače 1997. godine, br. Gž 847/96-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. listopada 1993. godine, br. P 5689/91, ispravljena rješenjem istoga suda od 5. prosinca 1995. godine, br. P 5689/91, u sjednici održanoj dana 14. rujna 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. veljače 1997. godine, br. Gž 847/96-2 i Općinskog suda u Zagrebu od 4. listopada 1993. godine, br. P 5689/91, u dijelu izreke, kojim je I-tuženik A. B. dužan iseliti iz dvosobnog komfornog stana u Z., prizemno, površine 61,06 m i predati taj stan na raspolaganje tužitelju F. K. slobodnog od osoba i stvari u roku od 15 dana i kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove, te u odgovarajućem dijelu presude suda prvog stupnja u kojoj je isti dio tužbenog zahtjeva odbijen, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za novu odluku o glavnoj stvari.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"O d b i j a se tužbeni zahtjev koji glasi:

1/ Utvrđuje se da je pravno nevaljan i bez pravnog učinka kupoprodajni ugovor zaključen između 2. tuženog kao prodavaoca i 1. tuženoga B. A. kao kupca od 03.06.1991.g. i 11.06.1991.g. kojim kupoprodajnim ugovorom je 2. tuženik K. I. prodao 1. tuženom dvosobni komforni stari sagrađen u naravi Z., izgrađen na k.č.br. 4760/4 i k.č.br. 4760/6 k.o. R., sa ranijom oznakom S. broj objekta kc-5,6 površine 61,05 m prizemno, što su tuženi dužni priznati, jer će u protivnom njihovo priznanje zamijeniti ova presuda.

II/ 1. tuženik B. A. dužan je iseliti iz dvosobnog komfornog stana u Z., prizemno, površ. 61,05 m , gore navedeno i taj stan slobodan od svih osoba i stvari predati na raspolaganje tužitelju.

III/ Tuženici su dužni solidarno platiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1,320.000 HRD, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

IV/ Tužitelj je dužan nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka 1. tuženom u iznosu od 2,000.000 HRD, a za staratelja za poseban slučaj 2. tuženog iznos od 1,048.000 HRD, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom suda drugog stupnja je presuđeno:

"1. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5689/91. od 4. listopada 1993. godine ispravljena rješenjem od 5. prosinca 1995. godine u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za utvrđenje da je kupoprodajni ugovor pobliže opisan u izreci "pravno nevaljan i bez pravnog učinka" (I izreke).

2. Djelomično se preinačava navedena presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjeva za činidbu odbijen i u dijelu odluke o parničnom trošku (II, III i IV izreke) i sudi: Nalaže se tuženiku A. B. iseliti iz dvosobnog stana u Z., prizemno, površine 61,05 m[2] i predati taj stan na raspolaganje tužitelju F. K. slobodnog od osoba i stvari u roku od 15 dana. Svaka stranka snosi svoje troškove."

Protiv presude suda drugog stupnja u izreci pod toč. 2, kojim je djelomično preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je prvotuženiku naloženo da iseli iz spornog stana i da ga preda tužitelju, prvotuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom (čl. 385. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP). Predlaže da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu navoda revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Utvrđeno je, da je ugovorom o prodaji od 3. i 11. lipnja 1991. godine drugotuženik prodao prvotuženiku sporni stan, za kojeg tužitelj (otac II-tuženika) tvrdi da je njegovo vlasništvo. Tužitelj je tražio da se navedeni ugovor utvrdi pravno nevaljan i bez pravnog učinka, ali je s tim zahtjevom pravomoćno odbijen.

Sud prvog stupnja nadalje je utvrdio, da je presudom na temelju priznanja donesenom u spisu suda prvog stupnja br. P 5689/91 drugotuženik priznao tužitelju pravo vlasništva na spornom stanu, kao i da je prvotuženik kupio sporne nekretnine u dobroj vjeri i stupio u posjed, te provjerio svu dokumentaciju koja mu je bila stavljena na raspolaganje od strane drugotuženika u svrhu dokazivanja da je drugotuženik vlasnik spornog stana.

Stoga je sud prvog stupnja odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom za iseljenje prvotuženika iz spornog stana smatrajući da je stan kupio u dobroj vjeri.

Sud drugog stupnja prihvatio je zahtjev tužitelja za iseljenje prvotuženika iz spornog stana iz razloga što je presudom na temelju priznanja tužitelj utvrđen vlasnikom spornog stana, te smatrajući da navedena presuda ima apsolutno djelovanje - erga omnes, kao i da ugovor o prodaji, kojeg su zaključili tuženici, bez obzira na savjesnost kupca nema bilo kakvog učinka prema tužitelju.

Međutim, po ocjeni ovog revizijskog suda sudovi nižeg stupnja pogrešno su primijenili materijalno pravo kada su prihvatili zahtjev tužitelja za iseljenje, a da nisu raspravili u ovom sporu odlučnu i spornu okolnost u smislu odredbe čl. 37. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92), a to je da lije tužitelj vlasnik spornog stana i na koji načinje stekao pravo vlasništva na spornom stanu s obzirom da presuda na temelju priznanja nije dokaz prava vlasništva na spornom stanu u odnosu na treće osobe kako to pogrešno navodi sud drugog stupnja.

Neosnovano se prigovara u reviziji, da se navedena zakonska odredba ne primjenjuje u konkretnom sporu s obzirom da je odredbom čl. 388. st. 2. sada važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96) propisano, da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga zakona prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Dakle, u vrijeme kada je tužitelj eventualno stekao pravo vlasništva na spornom stanu bila je na snazi navedena zakonska odredba, a drugotuženik ugovorom o prodaji ukoliko nije bio vlasnik spornog stana nije mogao prenijeti na drugu osobu više prava nego što ga je sam imao.

S obzirom na izloženo valjalo je ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.

U nastavku postupka sud prvog stupnja raspravit će i utvrditi sporne okolnosti u smislu izloženog, a potom će donijeti novu odluku o ukinutom dijelu prvostupanjske presude u kojoj će odlučiti i o troškovima parničnog postupka u cijelosti.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja (čl. 395. st. 2. i 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 14. rujna 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.