Rev-x-945/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev x 945/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I.-tužitelja I. H., II.-tužiteljice A. H., III.-tužitelja M. H.1 i IV.-tužiteljice M. H.2 , svi iz V. J., K., koje zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika Autocesta R.- Z. d.d., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji I.-tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1605/12 od 20. studenoga 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10309/02 od 18. srpnja 2011., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P- 10309/02 od 30. travnja 2012., u sjednici održanoj 4. veljače 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija I.-tužitelja I. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom (ispravljenom prvostupanjskim rješenjem glede točne naznake tuženika) je odlučeno:

„I. Nalaže se tuženiku „Autocesta R.-Z. d.d.“ iz Z., … isplatiti tužitelju H. I., iz V. J., K., ... s osnova prekomjerne štete zbog buke vibracije i zagađenja iznos od 78.150,30 kn. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.07.2011. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku „Autocesta R.- Z. d.d.“ ul. Grada V., isplatiti I tužitelju H. I. iz V. J., K., ... s osnova prekomjerne štete s osnova vrijednosti nekretnine 626.449,00 kn. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 18.07.2011.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Rev x 945/13-2

III. Odbija se prvotužitelj za tužbenim zahtjevom za prekomjernu štetu usljed umanjenja vrijednosti nekretnine u iznosu 179.817,00 kn

III. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na II, III i IV tužitelje.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u visini 51.669,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.07.2011.g. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tužiteljima platiti tuženiku parnični trošak u visini 9.162,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.07.2011.g. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Odbija se žalba I. do IV. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10309/02-36 od 18. srpnja 2011. godine ispravljena rješenjem istog suda isti poslovni broj od 30. travnja 2012. godine u dijelu u kojem je odbijen I. tužitelj s tužbenim zahtjevom za prekomjernu štetu uslijed umanjenja vrijednosti nekretnine u iznosu od 179.817,00 kn te u dijelu gdje je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II., III. i IV. tužitelja (označeno kao točke III), zatim u točki V izreke te u dijelu u kojem zahtjev I. do IV. tužitelja za naknadu parničnog troška nije prihvaćen u cijelosti.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana i preinačuje se navedena presuda u točki I izreke, zatim u točki IV izreke u dijelu u kojem je zahtjev I. do IV. tužitelja za naknadu parničnog troška prihvaćen preko iznosa od 47.045,10 kn pa do iznosa od 51.669,00 kn (za iznos od 4.623,90 kn) te u dijelu u kojem zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška nije prihvaćen za iznos od 3.397,28 kn i sudi:

Odbija se I. tužitelj s tužbenim zahtjevom da mu tuženik s osnove prekomjerne štete zbog buke, vibracije i zagađenja plati iznos od 78.150,30 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. srpnja 2011. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a I. do IV. tužitelji sa daljnjim zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.623,90 kn. Nalaže se I. do IV. tužiteljima da tuženiku naknade daljnji parnični trošak u iznosu od 3.397,28 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2011. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.

Rev x 945/13-2

III. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u točki II izreke, zatim u točki V izreke za iznos od 47.045,10 kn te u dijelu u kojem zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška nije prihvaćen preko iznosa od 12.559,28 kn.

IV. I. do IV. tužitelji su dužni tuženiku naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 1.215,50 kn u roku od 15 dana.

V. Odbijaju se I. do IV. tužitelji sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.“

Protiv drugostupanjske presude I.-tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – proč. tekst - dalje: ZPP), koji se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pošto pobijana presuda sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za odluku u ovom sporu, a koji razlozi su jasni, određeni i međusobno ne proturječe, tako da se presuda može ispitati.

Nadalje, neosnovano se u reviziji ističe da u dosadašnjem postupku nisu sukladno čl. 7. ZPP potpuno i istinito utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da ocjena izvedenih dokaza nije provedena sukladno čl. 8. ZPP, čime da su počinjene i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Suprotno takvoj tvrdnji, u postupku su utvrđene sve činjenice od značaja za odluka u ovome sporu, a provedeni dokazi su ocijenjeni na način predviđen čl. 8. ZPP, pri čemu je nadasve argumentirano i uvjerljivo obrazložena ocjena drugostupanjskog suda, pa utoliko nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u svezi s čl. 7. i 8. ZPP. U skladu s tim revizijski navodi tužitelja sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stadiju postupka (čl. 385. st. 1. ZPP), pa ih ovaj sud ne može razmatrati.

Prema tome, istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu prekomjerne štete zbog buke, vibracije i zagađenja, te umanjene vrijednosti njegove stambene kuće uslijed izgradnje autoceste Z.-R. -

Rev x 945/13-2

u smislu odredbe čl. 156. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje: ZOO),

U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnome, je utvrđeno:

- da je I.-tužitelj vlasnik kuće koju je sagradio (posjednici su II.-IV. tužitelji),

- da je na 15 m od njegove kuće sagrađena trasa autoceste R. Z., uslijed čega I.-tužitelj trpi imisije u vidu buke, vibracije i ispušnih plinova,

- da su uslijed vibracija nastala trajna oštećenja na objektu koja trajno umanjuju vrijednost nekretnine,

- da sadašnja tržišna vrijednost nekretnine uzimajući u obzir položaj nekretnine uz autocestu i zatečena oštećenja iznosi 781.503,00 kn, a da se nekretnina ne nalazi uz autocestu i ne uzimajući u obzir oštećenja uslijed djelovanja autoceste njena vrijednost iznosi 1,407.952,00 kn (nalaz sudskog vještaka za graditeljstvo dipl. ing. građevine Ž. Ž.).

Prvostupanjski sud, polazeći od pravilnog stajališta da postoji tuženikova odgovornost po čl. 156 ZOO, prihvatio je u cijelosti zahtjev tužitelja za isplatu naknade prekomjerne štete uslijed buke, vibracije i zagađenja u iznosu od 78.150,30 kn, dok je zahtjev za isplatu naknade prekomjerne štete zbog umanjene vrijednosti objekta djelomično prihvatio i to za iznos od 626.449,00 kn, a odbio za iznos od 179.817,00 kn.

Drugostupanjski sud pak, polazeći od prednjih činjeničnih utvrđenja, smatra da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje samo djelomično pravilno primijenio materijalno pravo - smatra, naime, da je prvostupanjski sud pravilno odbio dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 179.817,00 kn po osnovi umanjenja vrijednosti nekretnine, no da je pogrešno prihvatio zahtjev glede iznosa od 78.150,30 kn koji se odnosi na naknadu štete zbog buke, vibracije i zagađenja.

Svoju odluku drugostupanjski sud obrazlaže time da je građevinski vještak u svom nalazu i mišljenju, kao i njegovoj usmenoj dopuni (na što nije bilo primjedbi) izričito naveo da je sadašnju tržišnu vrijednost nekretnine ocijenio s obzirom na položaj nekretnine neposredno uz autocestu uzimajući u obzir buku i vibracije, dakle, štetne imisije koje dolaze na nekretninu I.-tužitelja te trajna oštećenja na nekretnini tužitelja koja su nastala kao posljedica vibracija dok procijenjena vrijednost nekretnine da se ne nalazi uz autocestu i ne uzimajući u obzir oštećenja uslijed djelovanja autoceste iznosi 1.407.952,00 kn. Iz toga sud zaključuje da su štetne imisije u vidu buke, vibracije i zagađenja kao i trajno umanjenje vrijednosti nekretnine već uzete u obzir prilikom utvrđivanja u kojoj mjeri je smanjena vrijednost objekta kao iznos prekomjerne štete na koju bi I.-tužitelj kao vlasnik nekretnine imao pravo. Stoga je drugostupanjski sud, primjenom čl. 368. i 373. toč. 3. ZPP, djelomično potvrdio i djelomično preinačio prvostupanjsku presudu

Stajalište drugostupanjskog suda je pravilno, pa ga prihvaća i ovaj sud. To stoga, jer takav zaključak proizlazi iz navedenog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, koji je prihvaćen od strane prvostupanjskog suda i na kojeg ni stranke nisu imale primjedbi. Na pravilnost tog zaključka posebno ukazuje dio nalaza vještaka u kojem se ističe da uslijed vibracija nastala trajna oštećenja na kući nije moguće u potpunosti sanirati, zbog čega je

Rev x 945/13-2

vještak vrijednost građevinskih radova potrebnih za sanaciju (iznos od 179.817,00 kn) izrazio kroz smanjenje građevinske vrijednosti nekretnine.

U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, revident u reviziji daje svoju ocjenu i drukčije viđenje nalaza i mišljenja građevinskog vještaka. Međutim, takvim navodima nije moguće dovesti u sumnju pravilnost rečenog zaključka drugostupanjskog suda, tim više, što se taj prigovor u suštini svodi na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, a što (kako je već naprijed istaknuto), u reviziji nije dopušteno.

Dakle, odbijanjem navedenih tužbenih zahtjeva kako je to učinjeno pobijanom drugostupanjskom presudom (djelomičnim potvrđivanjem i djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude), prema prosudbi ovoga suda, pravilno je primijenjeno materijalno pravo pa ni taj revizijski razlog nije osnovan.

Zbog navedenog, na temelju čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. veljače 2014.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.