Rev-1347/2014-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1347/14-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. rođene K. iz S., G. V., zastupane po punomoćniku S. Š., odvjetniku iz O., protiv tuženika T. P. iz P., zastupanog po punomoćnicima A. S. i D. Č., odvjetnicima iz P., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1019/12-2 od 13. veljače 2014. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Poreču–Parenzo, poslovni broj P-72/2011. od 21. prosinca 2011., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2018.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u točki I utvrđeno je da predmetna nekretnina, pobliže opisana u toj točki izreke, predstavlja bračnu stečevinu stranaka svake u 1/2 dijela pa je tuženik obvezan to trpiti i tužiteljici izdati tabularnu ispravu podobnu za prijenos suvlasničkih dijela na njezino ime, a što bi u protivnom zamijenila navedena presuda.

U točki II izreke utvrđeno je da motorno vozilo, pobliže opisano u toj točki izreke, predstavlja bračnu stečevinu stranaka svake u 1/2 suvlasničkih dijelova te je naloženo tuženiku da tužiteljici izda ispravu podobnu za prijenos suvlasničkog dijela na navedenoj stvari a što bi u protivnom zamijenila navedena presuda.

U točki III izreke tuženik je obvezan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 19.987,50 kn, u roku od 15 dana.

Drugostupanjskom presudom u točki I izreke djelomično je prihvaćena žalba tuženika te je preinačena naprijed citirana presuda prvostupanjskog suda u točki I izreke na način da je utvrđeno da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka u 70/100 dijela i to tužiteljice u 35/100 dijela, a tuženika u 35/100 dijela, pa je tuženik obvezan tužiteljici izdati tabularnu ispravu podobnu za prijenos suvlasničkog dijela od 35/100 na njezino ime a koju će u protivnom zamijeniti navedena presuda, dok je preko navedenog pa do zatraženog suvlasničkog dijela tužiteljica odbijena sa zahtjevom.

U točki II izreke, u preostalom dijelu odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena točka II presude prvostupanjskog suda.

U točki III izreke djelomično je prihvaćena žalba tuženika a odbijena žalba tužiteljice te je preinačena točka III prvostupanjske presude na način da je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.078,10 kn, u roku od 15 dana.

Protiv navedene drugostupanjske presude u točki I i III izreke reviziju podnosi tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje u tekstu ZPP). Predlaže preinačenje drugostupanjske presude na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa troškovima revizijskog postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji stranka sukladno odredbi čl. 386. ZPP-a treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih se podnosi a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim nakon što je u postupku utvrdio da su stranke sklopile brak ..., da je u tom braku rođeno troje djece, da je bračna zajednica prestala ..., da je za vrijeme trajanja bračne zajednice stečen predmetni stan (kupoprodajnim ugovorom od 3. prosinca 2004.) da je tuženik bio hrvatski branitelj iz Domovinskog rata i da mu je prema rješenju Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata - Stambene komisije od 23. listopada 2001., kao hrvatskom ratnom vojnom invalidu s 30% invaliditeta - IX grupe dat u najam na neodređeno vrijeme predmetni stan koji je kasnije i otkupljen, te da je tužiteljica svojim sredstvima ostvarenim radom u inozemstvu sudjelovala u kupnji predmetnog stana.

Drugostupanjski sud, je prihvaćajući navedene činjenična utvrđenja, te cijeneći da je predmetni stan dijelom (30% odnosno 30/100 dijela) kupljen temeljem statusa tuženika kao invalida Domovinskog rata, mišljenja da taj dio stečenog stana odnosno 30/100 dijela ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka jer da je u tom dijelu riječ o vlastitoj imovini tuženika koji je stekao u ostvarivanju svojih prava kao invalid Domovinskog rata sve na temelju odredbe čl. 38. st. 4. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji ("Narodne novine", broj 94/01, 122/02, 17/04, 48/04 i 174/04 - dalje ZOPB), slijedom čega odlučuje kao u točki I izreke presude.

Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava tuženik u podnesenoj reviziji osporava izneseno stajalište suda drugog stupnja, smatrajući da je kao kupac on u cijelosti kupio stan od Republike Hrvatske - Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti za povlaštenu cijenu te da stan ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Poziva se na rješidbu ovog suda poslovni broj Rev-1365/08-2 od 10. veljače 2010. te Rev-877/08-2, tvrdeći da je izraženo stajalište suda drugog stupnja u suprotnosti sa stavovima zauzetim u navedenim revizijskim odlukama. Uz navedeno, uporište za svoje stajalište nalazi i u odredbi čl. 38. st. 4. ZOPB prema kojoj odredbi stan odnosno kuća stečena na način propisan st. 2. tog članka u osobnom je vlasništvu nositelja tog prava osim u slučaju ako su pravo stekli članovi obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i u tom slučaju su stečene nekretnine suvlasništvo članova obitelji i ne mogu se otuđiti dok su članovi obitelji malodobni.

Prema navedenom, bit revizijskih navoda svodi se na materijalnopravne prigovore vezano za pravilnost stajališta drugostupanjskog suda predstavlja li predmetni stan bračnu stečevinu stranaka ili je riječ o posebnoj imovini tuženika koju je on stekao temeljem statusa ratnog vojnog invalida Domovinskog rata.

O navedenom pravnom pitanju revizijski sud je u brojnim odlukama (Rev-183/09 od 18. rujna 2012., Rev-840/12 od 15. prosinca 2015., Rev-2702/13 od 22. listopada 2014.) već izrazio pravno shvaćanje, a prema kojem shvaćanju samo tuženik kao hrvatski ratni invalid, a ne i tužiteljica kao njegova supruga ima pravo na popust koji se priznaje na cijenu stana i taj postotak predstavlja njegovo osobno novčano izraženo pravo, koje ne ide u korist obje stranke te sukladno izraženom stajalištu predstavlja u tom dijelu posebnu imovinu tuženika (čl. 253. Obiteljskog zakona "Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 - dalje u tekstu ObZ).

Neosnovano je pozivanje revidenta na stajalište ovog suda zauzeto u odluci poslovni broj Rev-877/08 iz razloga što se u tom predmetu radi o situaciji kada je pravo na kredit za kupnju stana tuženik stekao temeljem njegovih osobnih svojstava odnosno invalidnosti nastale prije zaključenja braka stranaka (čime je tuženik stekao privilegije koje mu iz tog pripadaju temeljem ZOPB), i kada su ta prava i imovinske koristi koje su od tuda proizišle za tuženika ostvarene nakon rastave braka stranaka (rješenje o pravu tuženika na stambeni kredit doneseno je kad je zajednica o životu među strankama već prestala) te se ne mogu smatrati bračnom stečevinom već posebnom imovinom u smislu čl. 253. ObZ.

Ni u revizijskoj odluci Rev-1365/08, na koju se također revident poziva, situacija nije identična ovoj situaciji jer je u tom predmetu utvrđeno da je stan u cijelosti pribavljen na osnovu tzv. osobne privilegije tuženika na temelju Zakona o pravima hrvatskih branitelja ("Narodne novine", broj 108/96) kao i drugih propisa kojima je bilo omogućeno ratnim vojnim invalidima prve grupe domovinskog rata na umanjenje cijene stana od 100% zbog čega je taj stan i otkupljen za 0,00 kn, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Ovdje je predmetni stan kupljen uz privilegiju tuženika (kao invalidu Domovinskog rata od 30%, pa je 30% stana njegova posebna imovina, a preostalih 70% je zajednička imovina stranaka. Stoga je sud drugog stupnja u odnosu tu zajedničku imovinu stranaka pravilno primijenio čl. 248. i 249. st. 1. ObZ i čl. 36. Zakona o vlasništvu i drugim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/18, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09) kada je dijelom preinačio prvostupanjsku presudu.

Slijedom iznesenog valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu pozivom na odredbu čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 12. lipnja 2018.

Predsjednica vijeća

Jasenka Žabčić, v.r.