I Kž-880/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 880/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. L., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 09. studenog 2012. broj K-19/12, u sjednici održanoj dana 08. svibnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe opt. M. L., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je opt. M. L. postupanjem činjenično i pravno opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12, u nastavku: KZ/11).

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. M. L. preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se opt. M. L. na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine u koju mu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 25. srpnja 2012. pa nadalje.

III. Povodom žalbe opt. M. L., a po službenoj dužnosti, ukida se sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje iz čl. 79. KZ/97.

IV. U ostalom dijelu žalba opt. M. L. odbija se kao neosnovana i u pobijanom, a uje prvostupanjska presuda.

nepreinačenom dijelu potvrđ

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Dubrovniku opt. M. L. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97 i uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c )

I Kž 880/12-4

KZ/97 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, u koju je na temelju čl. 63. st. 1. KZ/97 uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 25. srpnja 2012. pa nadalje.

Na temelju čl. 173. st. 7. u vezi st. 2. i čl. 80. KZ/97 od optuženika je oduzeta opojna droga marihuana težine 2.814,6 g, te je određeno da će se ista uništiti.

Na temelju čl. 79. KZ/97 prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje na vremenski rok od pet godina.

Na temelju čl. 148. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.- 6. ZKP/08.

Protiv te presude žali se optuženik po braniteljici I. K., odvjetnici iz D., uvodno navodeći sve žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno ista preinači na način da se okrivljeniku smanji kazna primjenom odredaba o ublažavanju kazne.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Sjednici vijeća nije nazočio državni odvjetnik iako je o istoj uredno obaviješten (čl. 474. st. 2. ZKP/08).

Žalba opt. M. L. je djelomično osnovana.

Iako se optuženik uvodno u žalbi poziva na sve žalbene osnove, navodima žalbe obrazlaže samo pogrešno utvrđeno činjenično stanje i odluku o kazni.

Neosnovano opt. M. L. pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj ustraje u obrani da on nije znao kako je na prijevoz uzeo opojnu drogu, poričući time subjektivni element tog djela, a za što ne nudi nikakve argumente koje već prvostupanjski sud nije cijenio, nego ponavlja da je mlade životno dobi te da su auto dijelovi u A. znatno jeftiniji nego u zemljama Europske unije, što je bio razlog njegovog odlaska u A..

Međutim, ovaj sud nalazi da su u pobijanoj presudi sveobuhvatno i temeljito ocijenjeni dokazi izvedeni na glavnoj raspravi, posebno obrana opt. M. L., koju je prvostupanjski sud minuciozno i logično analizirao u kontekstu ostalih izvedenih dokaza ali i samu za sebe, te ju opravdano ocijenio neuvjerljivom u dijelu u kojem optuženik poriče da je znao da se radi o opojnoj drogi. Točno je da je optuženik mlade životne dobi (tempore criminis jedva je navršio 21 godinu), no taj podatak sam za sebe nije dovoljan da bi se prihvatili njegovi navodi (kojima sugerira svoje neiskustvo i naivnost), poglavito cijeni li se u kontekstu ostalih po optuženiku iznesenih okolnosti o načinu njegova života. On, naime, po vlastitom iskazu živi i radi u I., a rođen je u R., uzdržava maloljetno dijete i izvanbračnu

I Kž 880/12-4

suprugu, putuje, pa sve navedeno svakako ukazuje da je preuzeo brojne životne obveze i stoga sazrio. Nadalje, neprihvatljivo je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda da optuženik, u navedenim obiteljskim i osobnim okolnostima, koji podrazumijevaju i adekvatne obveze, kraj izrazito slabog financijskog stanja (sa sobom je imao tek nešto više od 67 Eura), odlučuje putovati po A., da bi, kako je izjavio, još htio posjetiti B.. Nesumnjivo je da boravak i putovanja po Europi, čak i u najskromnijim uvjetima, zahtijevaju znatno veća novčana sredstva nego što je optuženik posjedovao. Kada se svemu izloženom doda i to da je optuženik, prema vlastitoj izjavi, za isporuku pošiljke trebao dobiti iznos od 300 do 500 Eura, sasvim je jasno da je sa svojim životnim iskustvom i zrelošću, te u takvim uvjetima, zasigurno znao što je zapakirano u ručniku i jastuku, odnosno da se radi o drogi. Stoga su primjedbe o jeftinijim auto dijelovima iz A. neprihvatljive.

Prema tome, nije u pravu opt. M. L. da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Ispitivanjem, pak, pobijane presude na temelju obveze iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena neka bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi službenoj dužnosti, ali je utvrdio da je u međuvremenu stupio na snagu novi Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12) koji je za navedeno kazneno djelo blaži za počinitelja.

Naime, kriminalna djelatnost optuženika (prenošenje radi prodaje opojne droge) sada predstavlja kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina, dok je ranije zakonski okvir propisane kazne za to kazneno djelo bio od tri do petnaest godina zatvora, što znači da je novi zakon blaži za počinitelja. Stoga je prvostupanjska presuda preinačena u pravnoj oznaci djela kako je učinjeno u toč. I. izreke ove presude.

Osim toga, utvrđeno je da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon i zato što novi KZ/11 ne sadrži sigurnosnu mjeru protjerivanja stranca iz zemlje, pa je, s obzirom na to, po službenoj dužnosti ta mjera ukinuta kao pod toč. III) izreke ove odluke.

Optuženik se žali i zbog odluke o kazni, ne navodeći nikakve nove okolnosti.

Prvostupanjski sud je pravilno optuženiku kao olakotno cijenio mlađu životnu dob, raniju neosuđivanost, obiteljsko stanje i primjerno ponašanje od uhićenja do završetka rasprave, kao i da je predmet tog kaznenog djela najblaža vrsta droge. Zbog toga, unatoč činjenici da se radi o većoj količini opojne droge i jače izraženoj kriminalnoj volji optuženika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, takve okolnosti koje se odnose na ličnost optuženika, uz okolnost da se sada radi o kaznenom djelu za koje je zaprijećena kazna sa nižim posebnim minimumom i maksimumom, opravdava izricanje blaže kazne, iako bez primjene instituta ublažavanja kazne. Stoga ovaj drugostupanjski sud smatra da je kazna zatvora od dvije godine primjerena svim iznesenim okolnostima i težini počinjenog djela, te dostatna da se njome u cijelosti ostvari svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 478. ZKP/08 ovaj sud nalazi da je osnovano i ispravno od optuženika oduzeta opojna droga marihuana.

I Kž 880/12-4

Slijedom navedenog, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 08. svibnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.