Legislator Case Law & Legislation
Povrv-181/2018-11 AI generated

Croatian court partially upheld enforcement order against bankrupt company regarding unpaid debt and costs.

Case Number Povrv-181/2018-11
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The court partially upheld an enforcement order against a bankrupt company, ordering payment of a specific debt sum plus statutory interest and partial enforcement costs. The plaintiff successfully claimed the principal debt and associated interest, while the defendant's bankruptcy status did not invalidate the underlying claim. However, the court rejected the plaintiff's request for certain enforcement fees due to lack of documentation and the defendant's partial success in the underlying dispute.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona; Čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona: The court awards enforcement costs to the creditor only to the extent of their actual success in the enforcement proceedings, deducting the debtor's success proportionally, and requires proof for all claimed expenses.

Keywords

AI generated
enforcement order bankruptcy proceedings statutory interest enforcement costs partial success debt collection enforcement law

Cited Legislation

AI generated
čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona
čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona
Pravilnik o nagradama i naknadi troška javnih bilježnika u ovršnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 9 Povrv-181/2018-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Kseniji Flack-Makitan, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Martine Mašić, u parničnom predmetu tužitelja K. V. d.o.o., OIB: ….., U. M. 15a, K., protiv tuženika V. 65 j.d.o.o. u stečaju, OIB: ….., K., I. G. 3, zastupan po stečajnoj upraviteljici M. G., nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu 17. prosinca 2018., u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. M. i stečajne upraviteljice tuženika M. G., na ročištu za objavu i uručenje presude, dana 1. ožujka 2019.

p r e s u d i o j e

I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. P. iz K., poslovni broj Ovrv-…. od 3. travnja 2018., u dijelu kojim se nalaže tuženiku V. 65 j.d.o.o. u stečaju, OIB: ….., K., I. G. 3, platiti tužitelju K. V. d.o.o., OIB: ……, U. M. 15a, K., iznos od 1.101,07 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 33,22 kn od 17.12.2016. pa do isplate,

- na iznos od 71,19 kn od 17.01.2017. pa do isplate,

- na iznos od 71,19 kn od 18.02.2017. pa do isplate,

- na iznos od 71,19 kn od 25.03.2017. pa do isplate,

- na iznos od 71,19 kn od 27.04.2017. pa do isplate,

- na iznos od 71,19 kn od 25.05.2017. pa do isplate,

- na iznos od 71,19 kn od 20.06.2017. pa do isplate,

- na iznos od 71,19 kn od 19.07.2018. pa do isplate,

- na iznos od 71,19 kn od 19.08.2017. pa do isplate,

- na iznos od 71,19 kn od 22.09.2017. pa do isplate,

- na iznos od 71,19 kn od 25.10.2017. pa do isplate,

- na iznos od 71,19 kn od 25.11.2017. pa do isplate,

- na iznos od 71,19 kn od 23.12.2017. pa do isplate,

- na iznos od 71,19 kn od 26.01.2018. pa do isplate,

- na iznos od 71,19 kn od 24.02.2018. pa do isplate,

- na iznos od 71,19 kn od 24.03.2018. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 52,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi, tj. od 3. travnja 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

II/ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. P. iz K., poslovni broj …… od 3. travnja 2018., u dijelu kojim se nalaže tuženiku V. 65 j.d.o.o. u stečaju, OIB: ……, K., I. G. 3, da naknadi tužitelju K. V. d.o.o., OIB: ….., U. M. 15a, K., iznos:

- glavnice od 536,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.4.2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena,

- ovršni trošak u iznosu od 65,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te

- predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena,

te se zahtjev u tom dijelu odbija.

III/ Nalaže se tuženiku V. 65 j.d.o.o. u stečaju, OIB: ……, K., I. G. 3, da tužitelju K. V. d.o.o., OIB: ….., U. M. 15a, K., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5,86 kn u roku od 8 dana.

i

r i j e š i o j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. P. iz K., poslovni broj …. od 3. travnja 2018., i to u dijelu u kojem se nalaže tuženiku V. 65 j.d.o.o. u stečaju, OIB: …., K., I. G. 3, platiti tužitelju K. V. d.o.o., OIB: ……, U. M. 15a, K., iznos od 333,77 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, i to:

- na iznos od 124,34 kn od utuženja do isplate,

- na iznos od 50,06 kn od utuženja do isplate,

- na iznos od 159,37 kn od utuženja do isplate,

kao i da plati iznos od 109,16 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 71,19 kn od 22.11.2016. do isplate,

- na iznos od 37,97 kn od 17.12.2016. do isplate,

te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.

Obrazloženje

Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja podnio javnom bilježniku R. P. iz K., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate iznosa od 2.080,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom, te je donijeto rješenje o ovrsi, poslovni broj …. od 3. travnja 2018.

Protiv navedenog rješenja ovršenik, sada tuženik, pravodobno je podnio prigovor, te je ovaj sud rješenjem od 12. lipnja 2018. stavio izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, te je u dijelu kojim je naloženo plaćanje, postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik po stečajnoj upraviteljici navodi da je nad istim otvoren stečajni postupak rješenjem ovog suda, poslovni broj ….. od 17. studenoga 2016. Nadalje navodi da stečajni vjerovnici, za tražbine nastale do otvaranja stečajnog postupka, svoja prava mogu u odnosu na stečajnog dužnika isključivo ostvarivati u stečajnom postupku. Ističe da tužitelj nije u stečajnom postupku nad tuženikom prijavio nikakvu tražbinu, slijedom čega nema pravo utuživati tražbine nastale do dana otvaranja stečajnog postupka. Također ističe da iz izvatka iz poslovnih knjiga nije razvidno na koje se razdoblje utužena glavnica odnosi, temeljem koje osnove je iskazana i kako je utvrđena visina, kao što nije ni jasan obračun kamata. Osim toga, ističe da nije moguće utvrditi radi li se o tražbinama nastalim do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom ili tražbinama nastalim tijekom trajanja stečajnog postupka. Navodi da tuženik nije primio ni jedan račun za vodne usluge, a niti bilo kakve usluge od tužitelja obzirom da je voda u objektu na adresi U. Č. 16, K. godinama isključena, te nema nikakve potrošnje.

Tijekom postupka tuženik je na ročištima 7 studenoga 2018. (list 84 spisa) i 17. prosinca 2018. (list 91 spisa) naveo da ne osporava osnov i visinu utuženih računa, osim računa br. 3488/23/1 na iznos od 607, 62 kn (list 28 spisa), pri čemu tuženik ističe kako po tom računu ne osporava cijenu, već samo utrošenu količinu (odnosno potrošnju), stoga po navedenom računu tuženik čini nespornim iznos od 71,19 kn koji se odnosi na fiksnu mjesečnu naknadu, dok osporava preostali iznos po istom računu, a obzirom na sporni utrošak količine vode. U ovom dijelu tuženik posebno navodi da tužitelj nije dokazao da bi prethodno očitanje vodomjera s danom 31.12.2016. iznosilo 536 m3 kako je to navedeno na citiranom računu, a također tuženik osporava i činjenicu da bi očitanje s 31.3.2017. doista bilo izvršeno tog dana.

Na prednje navode, tužitelj se očitovao u podnesku od 26. studenoga 2018. (list 88 spisa), te pojašnjava da se sporni račun br. 3488/23/1 na iznos od 607, 62 kn, odnosi na obračunsko razdoblje od 3 mjeseca, odnosno za razdoblje od 31.1.2016. do 31.03.2017. Nadalje navodi da je prethodno očitanje potrošnje na dan 31.12.2016. iznosilo 536 m3, dok je očitanje za razdoblje do 31.3.2017. zabilježena potrošnja od 558 m3, te je sukladno tome i izdan navedeni račun za količinu od 22 m3 potrošene vode za tri mjeseca (siječanj, veljača i ožujak 2017), te je na istom i fakturirana fiksna mjesečna naknada za ožujak 2017. U prilogu podneska dostavlja Kontrolno očitanje vode (list 89 spisa).

Obzirom na prvotno tuženikovo osporavanje dijela tražbine koja je dospjela do dana otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom (do 17.11.2016.), te navode da istu tražbinu tužitelj nema pravo potraživati u ovom postupku, tužitelj je na ročištu održanom 7. studenoga 2018. (list 84 spisa) povukao tužbu za iznos od 333,77 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (s osnova uglavničenih kamata), kao i za iznos glavnice od 109,16 kn sa zakonskom zateznom kamatom (iznos od 71,19 kn s osnova računa br. 10788/23/1 od 31.10.2016. i djelomično iznos od 37,97 kn s osnova računa broj 11931/23/1 od 30.11.2016.), čemu se tuženik nije protivio, radi čega je o tome sud odlučio kao u izreci rješenja, kojim je utvrđeno da je tužba povučena za taj iznos i ukinut je platni nalog u tom dijelu, sukladno čl. 193. i čl. 456. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP).

U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu, i to: salda konto Otvorenih stavki od 29.3.2018. (listovi 5-6 spisa), izvadak iz sudskog registra (listovi 7-8 spisa), preslike računa (listovi 23-39 spisa), obračun kamata (listovi 40 – 47 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 13.5.2014. (listovi 48-49 spisa), obavijest od 25.3.2015. (list 50 spisa), Ugovor broj 10405-1161/14 od 30.10.2014. (listovi 51-53 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (listovi 54-55 spisa), zahtjev o promjeni podataka (list 56 spisa), tehničku karticu prodajnog mjesta od 3.9.2018. (list 57 spisa), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige (listovi 58-59 spisa), Odluku o cijeni vodnih usluga (listovi 60-65 spisa), Cjenik K. V. d.o.o., (listovi 66-83 spisa) i kontrolno očitanje vode (list 89 spisa).

Sukladno čl. 8. ZPP-a sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svakoga dokaza zajedno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

Predmet spora je tražbina s osnova računa za fiksnu mjesečnu naknadu za javnu vodoopskrbu i za javnu odvodnju tuženiku, za obračunsko razdoblje od listopada 2016. do veljače 2018. u ukupnom iznosu od 2.080,43 kn.

Između stranaka nije sporna osnova i visina utuženih računa u iznosu od 1.101,07 kn koji se odnose na fiksnu mjesečnu naknadu (po računima na listovima 23-27 i 29-39 spisa), već je sporan dio računa br. 3488/23/1 na iznos od 607,62 kn (list 28 spisa), i to za iznos od 536,43 kn s osnova naknada po utrošenoj količini vode.

Prema članku 7. stavak 2. ZPP-a, stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a prema članku 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Člankom 160. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), propisano je da obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima, od kojih se u daljem tekstu ZOO-a navode neki: prijeboj (kompenzacija), otpust duga, sjedinjenje.

Dakle, obzirom da je tuženik učinio nespornim sve utužene račune, osim dio računa br. 3488/23/1 (list 28 spisa), pri čemu u odnosu na isti račun čini nespornim iznos od 71,19 kn, a u spis nije dostavio dokaz da je nespornu tražbinu podmirio ili da je ista na bilo koji drugi način prestala, tužiteljevo potraživanje je osnovano po računima (list 23-27 i 29-39 spisa) u iznosu od 1.029,88 kn, te djelomično za iznos od 71,19 kn po računu br. 3488/23/1 (list 28 spisa), odnosno u ukupnom iznosu od 1.101,07 kn.

Slijedom navedenog, temeljem čl. 342. st. 1. ZOO-a, prema kojem je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi, potraživanje tužitelja je za iznos od 1.101,07 kn osnovano, te je sud usvojio tužbeni zahtjev kao pod toč. I/ izreke presude, pri čemu je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, djelomično održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u tom dijelu.

Međutim, u odnosu na sporni dio računa br. 3488/23/1 na iznos od 536,43 kn (list 28 spisa), tužitelj je trebao dokazati da navedena količina potrošnje (22 m3) iznosi upravo toliko koliko je navedena u računu, obzirom da tuženik isto osporava.

Tužitelj je trebao predložiti dokaze kojima bi dokazao da utrošena količina vode, iskazana na spornom računu, iznosi 22 m3 (kao razlika u odnosu na prethodno očitanje potrošnje na dan 31.12.2016. koje je iznosilo 536 m3 i očitanje za razdoblje do 31.3.2017. koje je iznosilo 558 m3, a koja očitanja potrošnje tuženik osporava). U prilog svojih tvrdnji tužitelj dostavlja Tablicu (Kontrolno očitanje vode – list 89 spisa), međutim ista je bez naznake da je ista izrađena od strane tužitelja, te bez pečata i potpisa ovlaštene osobe tužitelja. U Tablici je navedeno da je očitanje vode za tuženika provedeno dana 7. travnja 2017., te je ručno upisano stanje brojila: 558 (nije naznačena mjerna jedinica). Ovako sačinjena dokumentacija, koju nije ni moguće dovesti u vezu s tužiteljem, ne predstavlja vjerodostojan dokaz spornih činjenica.

Osim toga, račun je u svojoj biti jednostrani akt i predstavlja knjigovodstvenu ispravu tužitelja, prema čl. 8. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj 78/15, 134/15 i 120/16), te se ne smatra javnom ispravom u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a, pa da bi njime bila dokazana istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Stoga račun br. 3488/23/1 (list 28 spisa) sam za sebe ne može predstavljati dovoljan dokaz osnove i visine osporenog tuženikovog dugovanja.

Prema tome, s obzirom da tuženik tvrdi kako nije točna količina potrošnje vode na računu br. 3488/23/1, a u odnosu na koju je tužitelj primijenio utvrđene cijene, sud je o postojanju sporne tražbine tužitelja po navedenom računu odlučio temeljem pravila o teretu dokazivanja, sadržanom u čl. 221.a ZPP-a, koje sud primjenjuje kada na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu. Stoga je sud utvrdio da tužitelj nije dokazao osnov i visinu spornog iznosa tražbine od 536,43 kn po računu br. br. 3488/23/1, te je za navedeni iznos odbio tužbeni zahtjev kao pod toč. II/ izreke presude, pri čemu je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, djelomično ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi u tom dijelu. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Iste teku od prvog dana zakašnjenja s ispunjenjem obveze tuženika, a radi se o prvom danu koji slijedi nakon dana dospijeća iste (a koji dan dospijeća je naveden u računima).

Odluka o troškovima postupka sadržana je pod točkama I., II. i III. izreke, te se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, budući da je tužitelj djelomično uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom, a temelji se na odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15, dalje: ZSP).

Tužitelj je od ukupno zatraženog iznosa od 2.080,42 kn uspio za iznos od 1.101,07 kn, odnosno s 52,93% od ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva.

Navedeni uspjeh tužitelja od 52,93%, predstavlja tuženikov uspjeh u odnosu na tužbeni zahtjev od 47,07%.

Tužitelj je zatražio troškove parničnog postupka s osnova sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn (list 92 spisa).

Tuženik je zatražio naknadu troškova postupka s osnova troška sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 kn (list 92 spisa).

Odluku o troškovima postupka ovrhe sud je donio primjenom čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ), te bi u slučaju potpunog uspjeha u sporu tužitelj imao pravo na ovršni trošak u iznosu od 100,00 kn, a koji se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 100,00 kn, obračunat u skladu sa Pravilnikom o nagradama i naknadi troška javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ br. 8/11 i 114/12). Tužitelju se ne priznaje iznos od 18,75 kn (s PDV-om) s osnova poštanskih troškova jer nastanak ovih troškova nije ničime dokumentiran.

S obzirom na uspjeh od 52,93% tužitelju pripada naknada troškova ovršnog postupka u iznosu od 52,93 kn, stoga mu je isti dosuđen kao pod toč. I. izreke.

Zakonske zatezne kamate na trošak ovršnog dijela postupka dosuđene su primjenom odredbe čl. 30. st. 2. OZ-a.

Tužitelj nema pravo na predvidivi ovršni trošak (specificiran u prijedlogu za ovrhu – list 4 spisa), u ukupnom iznosu od 37,50 kn, budući da ovi troškovi tužitelju nisu nastali.

Stoga, budući da tužitelju nije priznati ovršni trošak u iznosu od 18,75 kn, te kada se pribroji tome iznos od 47,07 kn koji predstavlja iznos troška koji sud nije dosudio tužitelju zbog njegova djelomičnog neuspjeha u parnici, kao i nepriznati iznos od 37,50 kn s osnova predvidivih ovršnih troškova, dobiva se ukupni iznos od 103,32 kn, za koji je sud odbio tužbeni zahtjev i ukinuo platni nalog u tom dijelu, kao pod točkom II. izreke.

U odnosu na troškove parničnog postupka, tužitelj bi imao pravo na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, pa obzirom na uspjeh tužitelja od 52,93% istome pripada naknada troška sudske pristojbe u iznosu od 52,93 kn.

Tuženik bi u slučaju potpunog uspjeha u sporu imao pravo na trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 kn, pa obzirom na uspjeh tuženika od 47,07%, istome pripada naknada troška sudske pristojbe u iznosu od 47,07 kn. Kad se osnovani iznos troškova parničnog postupka tužitelja (52,93 kn), prebije sa osnovanim iznosom tuženikovih troškova (47,07 kn), preostaje iznos od 5,86 kn, u korist tužitelja, o čemu je riješeno pod točkom III. izreke.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Varaždinu, 1. ožujka 2019.

Sudac:

Ksenija Flack-Makitan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od osam (8) dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana primitka prijepisa presude.

Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu RH u tri (3) istovjetna primjerka. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelj – K. V. d.o.o., U. M. 15a, K.

2. Tuženik – po stečajnoj upraviteljici M. G., B. cesta 51, Z.