Rev-2674/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Karlovac, zastupane po Zajedničkom Javnom pravobraniteljstvu Općina Karlovac, Duga Resa, Ozalj, Slunj, Vojnić i Vrginmost, protiv tuženih 1) R.D. i 2) M.D., oboje iz K., … , sada nepoznatog boravišta, zastupani po staratelju za posebni slučaj K.V., odvjetniku iz K., radi otkaza stanraskog prava, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnoga suda u Karlovcu od 15. prosinca 1992. broj Gž-789/92, kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Karlovcu od 15. listopada 1992. broj P-1367/92, u sjednici održanoj dana 13. listopada 1994.,
Legislator headnote
AI generatedRev-2674/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženi iz razloga navedenih iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92), predloživši da se revizija uvaži i presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2674/1994-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Karlovac, zastupane po Zajedničkom Javnom pravobraniteljstvu Općina Karlovac, Duga Resa, Ozalj, Slunj, Vojnić i Vrginmost, protiv tuženih 1) R.D. i 2) M.D., oboje iz K., … , sada nepoznatog boravišta, zastupani po staratelju za posebni slučaj K.V., odvjetniku iz K., radi otkaza stanraskog prava, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnoga suda u Karlovcu od 15. prosinca 1992. broj Gž-789/92, kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Karlovcu od 15. listopada 1992. broj P-1367/92, u sjednici održanoj dana 13. listopada 1994.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženih i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je usvojen otakaz stanarskog prava tuženima na prijepornom stanu, pobliže opisanom u izreci te presude, te kojom je naloženo tuženima da taj stan predaju tužiteljici u posjed slobodan od osoba i stvari i da tužiteljici nadoknade parnični troška u iznosu od 12.000 HRD.
Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili tuženi iz razloga navedenih iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92), predloživši da se revizija uvaži i presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske u očitovanju na reviziju od 8.2.1993. broj Gt-413/93 je predložio da se revizija odbije kao neosnovana.
Revizija nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer po prosudbi ovoga revizijskoga suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuju revidenti i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. toč.
10. ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po slubženoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
Revidenti neosnovano ukazuju na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP, kada navode da nisu valjano zastupani, jer da njihov navedeni staratelj zbog nemogućnosti kontakta sa njima nije mogao štititi njihove interese i predlagati dokaze.
Revidente, čije je boravište nepoznato, u ovoj parnici zastupa navedeni staratelj za posebni slučaj koji je imenovan od nadležnog tijela u skladu s odredbom čl. 215. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima - ZBPO ("Narodne novine", broj 51/89 i 59/90).
Prema rješenju o imenovanju navedenog staratelja određeno je da će staratelj zastupati interese revidenata u ovoj parnici, a što je u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZBPO. Odredbom čl. 220. ZBPO proisano je da prava i dužnosti staratelja za posebni slučaj prestaju kad rješenje o prestanku tog starateljstva postane konačno.
Stoga i jer navedeno određeno starateljstvo još traje proizlazi da su revidenti u ovoj parnici pravino zastupani te da im nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Nižestupanjski sudovi su pravilno primjenili materijalno pravo kada su prihvatili navedeni tužbeni zahtjev zaključivši da su se za prihvaćanje navedenog zahtjeva u ovom slučaju ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima - dalje ZSO ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93) i da ne postoje okolnosti (opravadani razlozi za nekorištenje prijepornog stana) koje bi sprječavale davanje otkaza stanarskog prava (čl. 99. st. 2. ZSO).
Revidenti neosnovano osporavaju pravilnost navedenog zaključka sudova kada ponavljaju tvrdnje da pozivom na odredbu čl. 92. st. 2. ZSO postoje opravdani razlozi za nekorištenje prijepornog stana.
Prema odredbi čl. 99. st. 1. ZSO stanaru se može dati otkaz stanarskog prava kada on ćinstva koji zajedno s njim stanuju, prestanu koristiti i članovi njegovog porodičnog doma
stan neprekidno duže od šest mjeseci, a prema odredbi čl. 99. st. 2. istog zakona otkaz stanarskog prava prema odredbama st. 1. ovog člana ne može se dati osobi koja stan ne koristi zbog toga što se nalazi na liječenju, izvršavanju vojne obveze ili iz drugih opravdanih razloga.
Iz utvrđenja sudova proizlazi da su revidenti napustili koristiti prijeporni stan u devetom mjesecu 1991. i da taj stan ne koriste neprekidno duže od šest mjeseci.
Nadalje iz utvrđenja sudova proizlazi da revident nakon što su se u prijeporni stan uselili prognanici nisu javili radi useljenja u stan i da nisu dokazali da taj stan ne mogu koristi iz bilo kojih razloga navedenih u čl. 99. st. 2. ZSO.
Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 13. listopada 1994.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.