Rev-637/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 637/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić Špoljarić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mal. I. F., zastupane po ocu i z.z. S. F. iz S. B., a ovaj zastupan po punomoćnicima T. T. i I. U., odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda T. T. & U. I. iz Z., protiv tuženika J. o. d.d., Z., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Čakovcu posl. br. Gž-1376/08-2, od 15. siječnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dugom Selu posl. br. P-2/07-39 od 18. travnja 2008., u sjednici održanoj 24. ožujka 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u „pobijanom odbijajućem dijelu“ stava III. i IV., u odluci kojom je odbijen tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika da tužiteljici isplati 18.426,76 kn sa kamatama računatim od 25. kolovoza 2006. do 29. prosinca 2006., te u „pobijanom dosuđujućem dijelu“ stava I., u odluci kojom je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici 7.270,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućim od 29.prosinca 2006. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po stopi od 14% godišnje do isplate, te sa naknadom troškova postupka od 1.303,26 kuna i zakonskim zateznim kamatama računatim na taj trošak od 18. travnja 2008..

čl.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe 382. st. 2. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP-a) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači „ u smislu revizijskih navoda“.

Odgovor na reviziju nije podnijet.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovite revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.

Međutim, njena dopuštenost vezana je i uz udovoljenje pretpostavkama iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, po kojima su podnositelji izvanredne revizije dužni određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg su reviziju podnijeli, a o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, ali i izložiti određene razloge zbog kojih smatraju da je upravo to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Sukladno odredbi čl. 392.a) st. 2. ZPP-a, koja se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4 Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ( Narodne novine broj 84/08 ), ovaj revizijski sud je pobijanu presudu ispitao samo zbog pitanja kojeg je tužiteljica naznačila kao važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Predmet spora ove parnice je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju trpi zbog povreda zadobivenih u prometnoj nezgodi. Tužiteljica smatra da je u predmetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo budući su joj dosuđeni preniski iznosi naknade nematerijalne štete za duševne boli zbog „umanjenja opće životne i radne aktivnosti“.

Tužiteljica je u reviziji naznačila materijalnopravno pitanje u svezi pravilne primijene odredbi čl. 19. st. 2.,1046. st. 2. i 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO-a): je su li sudovi kod utvrđivanja naknade za nematerijalnu štetu koju oštećenik trpi vezani Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete (dalje: Orijentacijskim kriterijima) prihvaćenim u sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 29. studenoga 2002.

Prema shvaćanju ovoga suda, iako se materijalno pravo mora jedinstveno primjenjivati na jedinstvenom pravnom području Republike Hrvatske, jer se i tako osigurava ravnopravnost građana na tom području, a odlučivanje o visini naknade za nematerijalnu štetu pripada području odlučivanja o materijalnom pravu, po revidentici postavljeno pravno pitanje ovaj sud ne prihvaća važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Naime, prilikom odlučivanja o visini naknade za nematerijalnu štetu na temelju odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a, sudovi moraju voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom.

Sukladno tome, a obzirom da ne postoje egzaktna ili precizna mjerila za utvrđenje naknade nematerijalne štete, pošto se ista utvrđuje ovisno o svim okolnostima konkretnog slučaja, visina utvrđene naknade se mora kretati samo u okviru tih osnovnih (i općih) smjernica i njene prirode: ona mora predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenika.

Orijentacijski kriteriji su donijeti na temelju tih smjernica, sve kako bi se njihovom primjenom ujednačili kriteriji kod odlučivanja o toj naknadi. U njima je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio samo načelna (orijentacijska) stajališta o uvjetima u kojima bi određena naknada mogla biti pravična (stajališta utemeljena i na praksi: odlukama koje je donio), pa ih sudovi ne mogu primjenjivati pukim automatizmom za izračunavanje pravične naknade.

Ti kriteriji nisu izvor prava, pa sudovi ovisno o konkretnim okolnostima naknadu nematerijalne štete mogu utvrđivati i izvan granica njima predviđenih za pojedine vidove takve štete: suprotan bi stav njima oduzimao svrhu zbog koje su donijeti - da budu „orijentacijski“, a otklanjao bi zakonom propisanu obvezu odlučivanja o naknadi prema „svim (individualiziranim) okolnostima slučaja“ i prema navedenim smjernicama iz odredbi čl. 1100. ZOO-a, što im nije ni bio cilj.

Polazeći od takvog shvaćanja Orijentacijskih kriterija, drugostupanjska presuda ne može biti predmetom pobijanja izvanrednom revizijom uz obrazloženje da je njome utvrđena naknada nematerijalne štete koja ovima nije predviđena i koja je viša od naknade utvrđene u drugim odlukama revizijskog suda, a sve budući se takvo obrazloženje svodi na samo subjektivnu procjenu o visini naknade koja bi trebala pripasti oštećeniku, odnosno na prigovor pogrešne primjene materijalnog prava - koji sam po sebi ne predstavlja „važan“ razlog predviđen odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a za dopuštenost takve revizije.

Prema iznijetom, drugostupanjska presuda nije utemeljena na shvaćanju koje bi bilo nepodudarno sa već izraženim shvaćanjem revizijskog suda.

Stoga je o izjavljenoj reviziji valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP-a).

U Zagrebu, 24. ožujka 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.