Croatian Supreme Court dismisses appeal on tort damages, upholding lower courts' reasonable compensation assessment for physical pain and mental suffering.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment awarding specific damages for physical injuries and mental suffering. The lower courts determined that the awarded amounts for pain, fear, and reduced life activities were appropriate given the plaintiff's age, the severity of her injuries, and the duration of her suffering. The court ruled that the appeal failed because the lower courts correctly applied the law to balance the plaintiff's claims against the principle of reasonable compensation for non-material and material damages.
Legislator headnote
AI generatedčl. 392.a ZPP; čl. 195. i čl. 200. ZOO: The Supreme Court reviews appeals only on the grounds specified, and lower courts' assessments of damages for physical pain, mental suffering, and reduced life activities are binding unless clearly erroneous, as they must reflect the specific circumstances of the injury and the principle of reasonable compensation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev 862/08-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sesse, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. O. iz R., zastupane po punomoćniku G. C., odvjetniku u R., protiv tuženika A. d.d. R., radi naknade štete, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika K. W. S. osiguranje d.d. R., odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5023/07
od 12. prosinca 2007., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-393/04 od 11. travnja 2007., u sjednici održanoj 4. veljače 2009.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Rijeci broj P-393/04 od 11. travnja 2007. tuženiku je naloženo na ime naknade štete isplatiti tužiteljici 29.862,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11. travnja 2007. do isplate te joj na ime parničnih troškova isplatiti iznos od 10.968,00 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan. Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5023/07 od 12. prosinca 2007. djelomično je prihvaćena žalba tužiteljice i djelomično preinačena prvostupanjska presuda te tuženiku naloženo na ime naknade štete s osnova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti i straha isplatiti tužiteljici daljnjih 4.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11. travnja 2007. do isplate, te joj na ime parničnih troškova isplatiti daljnjih 878,00 kn, dok je u preostalom dijelu za odbijenih 100.638,00 kn žalba tužiteljice odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske pravomoćne presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem čitavog tužbenog zahtjeva tužiteljice. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Revizija nije osnovana.
U smislu odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje ZPP) sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Tužiteljica u reviziji prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava smatrajući da su iznosi naknade štete dosuđeni joj pobijanom presudom preniski i neodgovarajući vrsti i obimu zadobivenih povreda i zaostalih posljedica. Dakle, u ovom revizijskom stadiju postupka među strankama je i dalje sporno pitanje visine pripadajuće naknade štete tužiteljici.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužiteljica u nezgodi 16. siječnja 2003. zadobila povrede u vidu uganuća desnog koljena (lakša ozljeda) i loma kosti lijevog stopala (teža ozljeda) vezano za koje povrede
- da je tužiteljica trpila fizičke bolove: jakog intenziteta do 5 dana, srednjeg intenziteta 15-20 dana, te slabijeg intenziteta 50-60 dana,
- da kod tužiteljice, a koja je u vrijeme nezgode imala 57 godina su zaostale trajne posljedice povređivanja u vidu boli i povremenog otoka u lijevom stopalu, zbog čega tužiteljica prilikom kretanja povremeno mora zastati te koristiti štaku, što gledano u ukupnosti predstavlja smanjenje životnih aktivnosti od 7-9%,
- da je tužiteljica zbog doživljene nezgode pretrpjela strah koji je kao primarni jaki strah trajao 15 minuta, a onda kao strah srednjeg intenziteta potrajao 2-3 sata, te slabog intenziteta još nekoliko dana, a moguć je sekundarni strah kad tužiteljica samostalno koristi autobus,
- da je u razdoblju 3 tjedna tužiteljica trebala tuđu pomoć od 4-5 sati dnevno, te nakon toga 2 tjedna u trajanju po 2 sata dnevno,
- da zbog liječenja i oporavka od zadobivenih ozljeda tužiteljica nije imala potrebu za pojačanom ishranom.
Temeljem prednjih utvrđenja nižestupanjski sudovi su, vodeći računa o vrsti i težini doživljene ozljede, intenzitetu i trajanju fizičkih bolova i straha te postotku smanjenja životne aktivnosti tužiteljice kao i njezinoj životnoj dobi i potrebi tužiteljice za tuđom pomoći pravilno, na temelju odredbe čl. 195. i čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje ZOO) odbili zahtjev tužiteljice s osnova fizičkih bolova preko dosuđenih 12.000,00 kn, straha preko dosuđenih 6.000,00 kn, duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti preko dosuđenih 14.000,00 kn i tuđe pomoći i njege preko 1.862,00 kn, odnosno odbili u postupnosti kao neosnovan zahtjev za pojačanom ishranom od 1.500,00 kn, pošto tako dosuđeni iznosi u konkretnom slučaju upravo predstavljaju primjerenu naknadu kako nematerijalne tako i materijalne štete tužiteljici, dok bi priznavanje većih iznosa naknade bilo protivno cilju i svrsi kojoj je takva naknada namijenjena.
Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 4. veljače 2009.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.