Rev-1356/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1356/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak Radej, kao predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i dr. sc. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz S., zastupanog po D. M., odvjetniku u K., protiv tuženika D. S., pok. A. iz S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku, br. Gž-1687/2005 od 26. veljače 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Drnišu, br. P-133/04 od 29. prosinca 2004., u sjednici održanoj 4. lipnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugo stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno: „1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: I. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede svog ugleda, časti, slobode i prava ličnosti iznos od 120.000,00 kn od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju sav parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku trošak u iznosu od 208,00 kn“.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da uz prihvaćanje revizije nižestupanjske presude budu ukinute, ili da bude ukinuta samo drugostupanjska presuda i predmet da bude vraćen na ponovno suđenje, ili da pobijana presuda bude preinačena.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Predmetni tužbeni zahtjev kojim traži da mu tuženik isplati 120.000,00 kn na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda tužitelj temelji na stvarnoj osnovi tužbe da je tuženik na ročištu održanom 15. siječnja 2004. kod Općinskog suda u Drnišu, u kaznenom predmetu br. K-53/03, kao svjedok izjavio da je obitelj tužitelja „praseća“, te da je time povrijeđena njegova čast i ugled i da je zbog toga trpio, a i sada da trpi jake duševne bolove.

Tužbeni zahtjev sudovi su ocijenili neosnovanim, s obrazloženjem da navedena okolnost da je tuženik saslušavan kao svjedok u kaznenom postupku nazvao tužiteljevu obitelj „praseća“ ne opravdava dosuđenje pravične novčane naknade na temelju odredaba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO) jer da je izgovoreni pogrdni naziv za tužiteljevu obitelj kod njega izazvao neugodne osjećaje, odnosno osjećaj povrijeđenosti, a ne i duševne boli znatnog intenziteta.

Prema odredbi čl. 200. st. 1. ZOO za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema.

Dakle, pravična novčana naknada za duševne bolove zbog povrede časti i ugleda dosuđuje se na temelju citirane odredbe samo kada to opravdavaju okolnosti slučaja, a osobito jačina i trajanje duševnih bolova izazvanih tom povredom.

Sukladno zaključivanju nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju takve okolnosti časti i ugleda nije takova da bi kod njega opravdano mogla ne postoje jer povreda tužiteljeve

izazvati osobito intenzivne i trajnije duševne bolove.

Stoga je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, pa ne postoji istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Glede istaknutih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP u reviziji se samo ponavljaju žalbeni navodi da prvostupanjska presuda nije izrađena niti otpremljena u propisanom roku od 30, odnosno 60 dana od donošenja, te da je izreka prvostupanjske presude nerazumljiva i da proturječi razlozima presude, a da to nije utvrđeno u pobijanoj drugostupanjskoj presudi.

Zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP revizija se može izjaviti samo ako je ta bitna povreda učinjena pred drugostupanjskim sudom (čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP). Stoga se u reviziji neodlučno ponavljaju žalbeni navodi da je tu bitnu povredu počinio prvostupanjski sud, a osim toga te navode drugostupanjski sud je pravilno ocijenio kada je zaključio da okolnost što je prvostupanjski sud izradio i otpremio svoju presudu izvan propisanog roka iz čl. 337. ZPP nema značenje navedene bitne povrede.

Isto tako, drugostupanjski sud je pravilno zaključio da prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Slijedom navedenog proizlazi da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 4. lipnja 2008.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.