Uzp-6/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzp 6/10-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja M. M. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 2. ožujka 2009., dana 1. veljače 2010.,

r i j e š i o j e:

Zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku se odbija.

Obrazloženje

Predlagatelj je 3. ožujka 2009. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09-u daljnjem tekstu ZS) u kojem navodi da mu je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Us-9176/2008 i postupku koji je prethodio navedenom postupku jer još nije donesena odluka o njegovu zahtjevu za primitak u hrvatsko državljanstvo koji je podnio još 1999. godine.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Uzp-39/09-5 od 6. srpnja 2009. odbijen je zahtjev predlagatelja kao neosnovan.

Ustavni sud Republike Hrvatske je Odlukom broj U-IIIVs-29618/2009 od 2. prosinca 2009. usvojio ustavnu tužbu, ukinuo rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Uzp-39/09-5 od 6. srpnja 2009. i vratio predmet ovom sudu na ponovni postupak. Zahtjev je neosnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Odredbom stavka 2. navedenog članka propisano je da će o zahtjevu koji se odnosi na postupak koji je u tijeku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us- 9178/2008, očitovanja istog suda od 18. svibnja 2009., provjerom u pisarnici Upravnog suda Republike Hrvatske i očitovanja Upravnog suda Republike Hrvatske od 29. siječnja 2009. utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01.- dalje: Ustav):

-predlagatelj je dana 24. prosinca 1999. podnio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva,

-rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj 511-01-42-UP/I- 2/2491/3-2000 od 22. ožujka 2001. odbijen je zahtjev predlagatelja za primitak u hrvatsko državljanstvo,

-protiv navedenog rješenja predlagatelj je kao tužitelj podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske koji je presudom poslovni broj Us-4201/2001-6 od dana 7. studenoga 2002. odbio tužbu, navedena presuda dostavljena je predlagatelju putem punomoćnika dana 16. siječnja 2003., što je razvidno iz dostavnice priležeće spisu,

-predlagatelj je dana 28. ožujka 2007. ponovno podnio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva,

-rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske broj 511-01-203-UP/I- 1/7951/17-07 od 12. kolovoza 2008. odbijen je zahtjev predlagatelja za primitak u hrvatsko državljanstvo,

-protiv navedenog rješenja predlagatelj je dana 8. rujna 2008. podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske radi poništenja rješenja tuženog tijela Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova broj 511-01-203-UP/I-1/7951/17-07 od 12. kolovoza 2008. kojim je odbijen njegov zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo,

-sud je rješenjem od 10. rujna 2008. poslovni broj Us-9176/2008 pozvao tuženo tijelo dostaviti odgovor na tužbu u roku od dvadeset dana sa spisom predmeta,

-tužitelj je podneskom od 23. rujna 2008. dostavio odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske,

-tuženo tijelo je podneskom od 6. listopada 2008. podnijelo odgovor na tužbu i dostavilo predmetni spis,

-tužitelj je podneskom od 16. veljače 2009. požurio postupanje suda,

-do dana donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja predmet nije riješen. Prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, koju praksu prihvaća i ovaj sud, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99.

-ispravak i 14/02.-dalje Konvencija), spor u upravnom postupku nastaje na dan kada je stranka po prvi put izjavila redovni pravni lijek u upravnom postupku (žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, odnosno tužbu u upravnom sporu ako žalba protiv prvostupanjskog rješenja nije dopuštena). Nadalje, jedino u slučaju ponavljanja upravnog postupka zbog toga što je Upravni sud Republike Hrvatske poništio pobijani upravni akt i predmet vratio upravnom tijelu na ponovni postupak, pri odlučivanju o povredi prava na suđenje u razumnom roku potrebno je uzeti u obzir ukupno trajanje upravnih i upravnosudskih postupaka.

Međutim, u konkretnom slučaju, o predlagateljevu prvom zahtjevu za primitak u hrvatsko državljanstvo odlučeno je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-4201/2001 od 7. studenoga 2002. kojom je tužba predlagatelja odbijena kao neosnovana, dakle, u konkretnom slučaju nije riječ o opetovanom ponavljanju upravnog postupka u kojem je pri odlučivanju o povredi prava na suđenje u razumnom roku potrebno uzeti u obzir ukupno trajanje upravnih i upravnosudskih postupaka.

Stoga je pravno relevantno razdoblje za ocjenu o osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u konkretnom slučaju, razdoblje od dana podnošenja tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske poslovni broj Us-9176/2008 (5. rujna 2008.) jer je tada nastao spor u smislu odredbi Konvencije, obzirom da protiv prvostupanjskog rješenja žalba nije dopuštena i traje sve do 1. veljače 2010., kao dana donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku, tako da je riječ o mjerodavnom razdoblju u trajanju od 1 (jedne) godine, 4 (četiri) mjeseca i 26 (dvadeset i šest) dana.

Tako utvrđena duljina trajanja predmetnog sudskog postupka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, prema ocjeni ovog suda, ne predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenu odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe članka 28. ZS-a, zahtjev predlagatelja odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 1. veljače 2010.

SUDAC:

Aleksandar Peruzović, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.