III Kr-167/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 167/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Hajrije Novoselec kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika S. B., zbog kaznenog djela iz čl. 274. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Novom Marofu od 30. listopada 2006. godine, broj: K- 70/04 i Županijskog suda u Varaždinu od 17. srpnja 2007. godine, broj: Kž-385/07, u sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2009. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika S. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom što ju čine: presuda Općinskog suda u Novom Marofu, broj:

K-70/04 od 30. listopada 2006. godine i presuda Županijskog suda u Varaždinu, broj: Kž- 385/07 od 17. srpnja 2007. godine, S. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 274. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04; 84/05 i /1/06; u daljnjem tekstu: KZ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Protiv pravomoćne presude osuđeni J. S. B., podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pozivajući se na odredbu iz čl. 427. st. 1. toč. 1. u svezi č. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; čl. 368. st. 1. to

58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu:ZKP), s obrazloženjem da

III Kr 167/08-3

prvostupanjski i drugostupanjski sud povrijedili Kazneni zakon, jer se radi o presuđenoj stvari, te je došlo do primjene zakona koji se ne može primijeniti.

Naime, iz sadržaja zahtjeva proizlazi da je osuđeniku presudom Općinskog suda u Čakovcu od 10. veljače 2000. godine., broj K-35/00. izdan kazneni nalog kojim je proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 274. st. 3. KZ-a, za inkriminiranu djelatnost počinjenu krajem mjeseca veljače 1999. godine, a naknadno je za isto kazneno djelo, počinjeno tijekom ožujka 1999. godine proglašen krivim presudom Općinskog suda u Novom Marofu, od 30. listopada 2006., broj K-70/04., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu od 17. srpnja 2007., broj Kž-385/07. Smatra da je u njegovu slučaju trebalo primijeniti institut produljenog kaznenog djela, jer ono obuhvaća sva djela iz serije, bez obzira jesu li ona obuhvaćena u pravomoćnoj presudi ili nisu, je li sud u času suđenja za njih znao ili nije, pa ako naknadno budu otkrivena još djela iz iste serije, za njih se ne može posebno suditi.

Između djela počinjenog krajem veljače 1999. i djela počinjenog tijekom ožujka 1999. godine, po mišljenju podnositelja zahtjeva postoji vremenski kontinuitet i vremenska povezanost, pa nisu postojali zakonski uvjeti za vođenje ovog kasnijeg kaznenog postupka.

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 428. st. 4. ZKP-a, predložio je da se zahtjev osuđenog S. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbije kao neosnovan, jer okolnost što je osuđenik u nekoliko faza plasirao krivotvorene novčanice u kaznenopravnom djelovanju predstavlja zasebne radnje izvršenja, koje svaka za sebe impliciraju kaznenopravnu odgovornost, bez obzira sudi li se počinitelju tog kaznenog djela istovremeno zbog jedne ili više radnji izvršenja.

Zahtjev nije osnovan.

Podnositelj zahtjeva pogrešno smatra da su prvostupanjski i drugostupanjski sud povrijedili kazneni zakon, kad u njegovu slučaju nisu primijenili institut produljenog kaznenog djela i uzeli da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

Prije svega, da bi se u konkretnom slučaju radilo o pravomoćno presuđenoj stvari, mora postojati pravomoćna presuda o produljenom kaznenom djelu i tek se u tom slučaju, za novo djelo, koje bi spadalo u seriju djela obuhvaćenih u toj pravomoćnoj presudi kao produljeno djelo, ne bi moglo zasebno suditi, bez obzira da li se za to novo djelo znalo u vrijeme izricanja te presude ili je tek kasnije otkriveno.

Naime, u konkretnom slučaju pravomoćne presude o produljenom kaznenom djelu nema, budući da je osuđenik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu osuđen za jedno kazneno djelo iz čl. 274. st. 3. KZ, a ne za produljeno kazneno djelo iz čl. 274. KZ.

Stoga, njegova kriminalna aktivnost za koju je proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Marofu, i koja nije obuhvaćena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu, u postojećoj procesnoj situaciji predstavlja potpuno novu kriminalnu količinu kojom je osuđenik ostario novo, samostalno kazneno djelo (u težem obliku), pa je za isto i mogao biti suđen u novom postupku.

III Kr 167/08-3

Stoga se u toj pravomoćnoj presudi ne radi o presuđenoj stvari i povredi kaznenog zakona u smislu čl. 368. toč. 3. ZKP, pa je zahtjev osuđenika trebalo odbiti i presuditi kao u izreci, na temelju čl. 421. u svezi čl. 429. ZKP.

U Zagrebu, 27. siječnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.