Gžzp-484/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gžzp-484/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi u izvanparničnom predmetu predlagatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, Vukovarska 46, Split, zastupanog po punomoćniku mr. sc. Ž. Ć., odvjetniku u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gzp-39/09 od 24. srpnja 2009., dana 11. prosinca 2009.

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gzp-39/09 od 24. srpnja 2009.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gzp-39/09 od 24. srpnja 2009. odbačen je zahtjev predlagatelja kojim je tražio zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Metkoviću, Stalnoj službi u Vrgorcu, pod poslovnim brojem I-127/99, kao nedopušten.

Protiv navedenog rješenja predlagatelj je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08-dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati predlagateljevu žalbu i dosudi mu primjerenu naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povredi odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., i 11. ZPP na koje temeljem odredbe čl. 365. st 2. ZPP ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje potrebno za donošenje pobijane odluke te je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo.

Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je postupak poslovni broj I-177/99 Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Vrgorcu u odnosu na kojeg se traži zaštita prava na suđenje u razumnom roku, (zbog toga što je predlagatelju dostavljen dopis Financijske agencije da je račun ovršenika ugašen i da nema pravnog slijednika) dovršen, zbog čega je zahtjev predlagatelja za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku odbacio kao nedopušten.

Prema odredbi čl. 27. st. 1 ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a prema odredbi čl. 27. st. 2. ZS ako se zahtjev odnosi na postupak koji je u tijeku pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske ili Upravnim sudom Republike Hrvatske, o zahtjevu će odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Dakle, iz citiranih odredbi ZS proizlazi da stranka u sudskom postupku može ostvarivati zaštitu prava na suđenje u razumnom roku samo u odnosu na postupke koji su u tijeku pred nadležnim sudom odnosno da je procesna pretpostavka za dopuštenost odlučivanja o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na određeni sudski postupak, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZS, da taj postupak u vrijeme podnošenja zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku nije pravomoćno okončan.

Imajući na umu činjenicu da sudski postupak u kojem se odlučivalo o pravu predlagatelja, kao ovrhovoditelja, više nije bio u tijeku u vrijeme podnošenja zahtjeva, to nisu ostvarene pretpostavke za pružanje sudske zaštite u smislu odredbe članka 27. stavka 1. ZS-a. Naime, ovrha je dovršena jer je račun ovršenika, koji nema pravnog slijednika, ugašen, dakle, ne postoji stranka u odnosu na koju bi se ovršni postupak mogao nastaviti.

Iz navedenih je razloga temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi sa pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ 73/91), valjalo odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu i riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 11. prosinca 2009.

Sudac:

Đuro Sessa, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.