I Kr-240/2003-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 240/03-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Zlate Lipnjak- Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. Ž. H., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenog s prijedlogom Općinskog suda u Donjoj Stubici od 7. prosinca 2003. godine, br. Kv-22/03 (K-49/02), u sjednici održanoj 13. siječnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. Ž. H. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Donjoj Stubici od 29. siječnja 2003. godine, br. K-49/02, osuđen je Ž. H. zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. KZ na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Navedena presuda preinačena je presudom Županijskog suda u Zlataru od 9. travnja 2003. godine, br. Kž-70/03, u odluci o kazni, te je Ž. H. zbog navedenog kaznenog djela osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

Optuženik je putem svog branitelja podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem je kao nove okolnosti naveo da je sudionik Domovinskog rata, da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, te da je obolio od PTSP-a od kojeg se liječi.

Općinski sud u Donjoj Stubici dostavljajući spis sa zahtjevom osuđenika, predložio je da se zahtjev odbije.

Negativan je i prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Donjoj Stubici, kao i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske koji je u pisanom podnesku od 1. listopada 2003. godine, br. KRDO-479/03 naveo da navedene okolnosti, i da su bile poznate, nisu od takvog značaja da bi dovele do blaže osude.

I Kr 240/03-5

Zahtjev nije osnovan.

Iako osuđenik u svom zahtjevu navodi nove okolnosti za koje doista u vrijeme donošenja odluke o kazni prvostupanjski i drugostupanjski sud nisu znali, prema mišljenju ovog suda iste nisu takovog značaja kako to predviđa čl. 414. ZKP. Naime, da bi nove okolnosti dovele do izvanrednog ublažavanja kazne, one moraju biti takve da je očito kako bi one, da su postojale ili bile poznate sudu, dovele do izricanja blaže osude.

Imaju li se u vidu sve utvrđene otegotne okolnosti, a posebno ranija osuđivanost optuženika zbog počinjenja istovrsnih kaznenih djela, te činjenice da je predmetno kazneno djelo optuženik počinio u vrijeme provjeravanja koje je optuženiku izrečeno u dvije pravomoćne presude, ove novoistaknute okolnosti ne opravdavaju primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Slijedom iznijetog valjalo je zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne odbiti, te je, temeljem čl. 416. st. 6. ZKP, odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 13. siječnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v.r.