Gž-2081/2017-3 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj 40 Gž-2081/17-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željka Živkovića, kao predsjednika vijeća, Vesne Skerlev, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i mr.sc. Neri Radas, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D. iz Z., zastupanog po punomoćniku I. Č., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P.&p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika W. o. V. I. G. d.d., OIB:… iz Z., zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv djelomične presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3751/98-123 od 10. ožujka 2017. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 6. lipnja 2017. godine

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja A. D. i potvrđuje djelomična presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3751/98-123 od 10. ožujka 2017. godine, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev (stavak III. izreke).

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika W. o. V. I. G. d.d. i potvrđuje navedena prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 270.744,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (dio stavka I. izreke), te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za mjesečnu rentu počem od 1. ožujka 2016. godine pa nadalje u iznosu od po 648,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (dio stavka II. izreke).

III. Preinačuje se navedena prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 270.444,00 kn do iznosa od 416.992,00 kn, tj. za iznos od 146.248,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (dio stavka I. izreke), te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev za mjesečnu rentu počem od 1. ožujka 2016. godine preko iznosa od po 648,00 kn do iznosa od po 864,00 kn, tj. za iznos od po 216,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (dio stavka II. izreke), i u tome se dijelu sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 146.248,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te se odbija zahtjev za mjesečnu rentu počem od 1. ožujka 2016. godine za iznos od po 216,00 kn mjesečno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 416.992,00 kn sa zateznom kamatom od 11.3.2017.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da za razdoblje od 1.3.2016.g. nadalje, sve do drugačije odluke suda isplaćuje tužitelju mjesečnu rentu od po 864,00 kn, time da dospjele iznose isplati odjednom, a dospijevajuće do svakog 15-og dana u nastupajućem mjesecu te da na svaki dospjeli neplaćeni iznos isplati zakonsku zateznu kamatu od 11.3.2017.g. do isplate po stopi iz st. 1. izreke ove presude, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatom iznosa od 314.248,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate i dio zahtjeva za isplatom rente za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od ožujka 2016.g. nadalje u iznosu od po 216,00 kn mjesečno.

IV. Odluka o parničnom trošku bit će donesena s kasnijom presudom."

Protiv dijela navedene presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev (stavak I. i II. izreke), podnio je žalbu tuženik, zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presudu, u pobijanome dijelu, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači u smislu žalbenih navoda.

Protiv dijela navedene presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev (stavak III. izreke), podnio je žalbu tužitelj, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presudu, u pobijanome dijelu, preinači u smislu žalbenih navoda.

U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda, te predložio žalbu odbiti.

Žalba tužitelja je neosnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev za naknadu nematerijalne i materijalne štete, iz štetnog događaja od dana 22. studenoga 1996. godine, u kojemu je tužitelj nastradao, kao pješak, time da je drugi sudionik prometne nesreće bio V. K., upravljajući vozilom reg. oznake ZG…, u vrijeme štetnog događaja, osiguranim kod tuženika.

I u ovoj žalbenoj fazi postupka, sporna su pitanja odgovornosti, te visine dosuđene naknade nematerijalne i materijalne štete.

Prvostupanjski sud, o spornom pitanju odgovornosti, temelji svoju odluku na zaključku da postoji suodgovornost sudionika za štetni događaj i to u omjeru od 20% na strani tužitelja, a u omjeru od 80% na strani osiguranika tuženika.

Navedeni zaključak prvostupanjski sud temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

-osiguranik tuženika se taxi vozilom kretao južnim kolničkim trakom I.. od zapada prema istoku, brzinom od oko 30-35 km/h, područjem južne tramvajske pruge, po kojem je u tome smjeru dozvoljen promet isključivo za tramvaje i taxi vozila, vozeći na razmaku od 0,7 metara od južnog ruba kolnika;

-tužitelj je, kao pješak, prelazio kolnik I.. od sjevera u pravcu juga prema kućnom broju 157, ubrzanim hodom, dolazeći vozilu osiguranika tuženika s lijeve strane, a na mjestu udaljenom za 59 metara od obilježenog pješačkog prijelaza prema zapadu;

-prije stupanja na prometni trak po kojemu se vozilom kretao osiguranik tuženika, tužitelj je lijevi prometni trak za vožnju prema zapadu prelazio iza vozila koje se kretalo brzinom od oko 30 km/h, zbog čega je za osiguranika tuženika postao uočljiv tek na srediti tog prometnog traka;

-osiguranik tuženika je prednjim lijevim vrhom vozila zahvatio tužitelja, te ga povukao uz bok prednjeg lijevog blatobrana;

-osiguranik tuženika je, uz koncentraciju na vožnju, mogao uočiti tužitelja na udaljenosti većoj od 14 metara, te bi za njega nalet na tužitelja bio izbježiv, ukoliko tužitelj nije pretrčavao kolnik;

-u postupku nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi brzinu tužiteljeva kretanja, time da se vještak dipl. ing. I. B., u dopunskom očitovanju, suglasio sa zaključkom vještaka dipl. ing. M. Č. da bi se radilo o brzini kretanja tužitelja od 5-5,5 km/h, koja predstavlja ubrzani hod osobe.

U okolnostima navedenih činjeničnih utvrđenja, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, prihvatljiv je zaključak prvostupanjskog suda o obostranoj odgovornosti sudionika ove prometne nesreće, ali ne u navedenim omjerima.

Naime, obzirom da se radi o štetnom događaju u kojemu je sudjelovao tužitelj, kao pješak, te vozač V. K., upravljajući motornim vozilom, to je, u konkretnom slučaju, tuženikova odgovornost objektivna, po osnovi čl. 174. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 129/00., 88/01. - dalje u tekstu: ZOO), a isti se može osloboditi odgovornosti, u potpunosti ili djelomično, u slučaju postojanja pretpostavki iz čl. 177. ZOO-a.

Tuženik u postupku nije uspio dokazati da je tužitelj kritične zgode, prije prometne nesreće, pretrčavao kolnik, u kojem slučaju bi za njegovog osiguranika nalet bio neizbježiv, pa bi postojale pretpostavke za potpuno oslobođenje od odgovornosti, po osnovi čl. 177. st. 2. ZOO-a.

Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, tužitelj je, prelazeći kolnik van pješačkog prijelaza, što zbog udaljenosti od pješačkog prijelaza (59 m), nije bilo nepropisno prelaženje, ali je iziskivalo posebnu pozornost, prelazeći kolnik iza vozila u gibanju, te neobraćajući pažnju na promet iz suprotnog pravca kretanja kojim je bilo dopušteno kretanje vozila javnog prometa i taxi vozila, a u okolnostima smanjene vidljivosti zbog mraka, doprinio nastanku štetnog događaja u znatnom omjeru i to od 40%.

Utoliko je žalba tuženika, u odnosu na sporno pitanje odgovornosti, djelomično osnovana, a žalba tužitelja neosnovana.

Prvostupanjski sud je medicinskim vještačenjem u postupku utvrdio vrstu i karakter ozljeda koje je zadobio tužitelj (teška kraniocerebralna ozljeda i razderotina lijeve uške, verificirana višestruka natučenja velikog mozga i moždanog stabla s krvarenjem u moždane komore, verificirane smetnje u vidu motoričkog deficita lijevih udova, u kasnijem tijeku i desnih, pretežito desne ruke, smetnje govora u smislu dizartrije i disfazije, smetnje ravnoteže, orijentacije, redukcija kognitivnih funkcija i smetnje raspoloženja), trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova (jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, manjeg intenziteta 30 dana, a povremene bolove manjeg intenziteta 6 tjedana), trajanje i intenziteta pretrpljenog straha (primarni strah nije trpio, sekundarni strah srednjeg intenziteta 4 tjedna, umjerenog 2 mjeseca), umanjenje životne aktivnosti (60%), te izgled naruženja (naruženje blažeg do srednjeg stupnja).

Imajući u vidu utvrđene mjerodavne okolnosti, u smislu odredaba čl. 200. ZOO-a, i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, tužitelju bi pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljenog straha u iznosu od 20.000,00 kn, kao što je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

Međutim, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, u preostalome dijelu, prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio iznose pravične novčane naknade nematerijalne štete.

Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, tužitelju bi, s osnova pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke boli, pripadalo pravo na iznos od 15.000,00 kn, s osnova pravične novčane naknade za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti, iznos od 150.000,00 kn, te na ime pravične novčane naknade za duševne boli zbog naruženja, pravo na iznos od 20.000,00 kn, dakle tužitelju bi pripadalo pravo na pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete u iznosu od ukupno 205.000,00 kn.

Međutim, navedeni iznos je valjalo umanjiti za utvrđeni omjer suodgovornosti na strani tužitelja od 40%, slijedom čega tužitelju pripada pravo s navedenih osnova u iznosu od ukupno 123.000,00 kn.

Utoliko je žalba tuženika djelomično osnovana, a žalba tužitelja neosnovana.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu materijalne štete s osnova potrebe za tuđom pomoći i njegom, u opsegu od 3 sata dnevno svakodnevno i to za vremenski period od 26. veljače 1997. do 26. veljače 2016. godine, za 228 mjeseci u ukupnom iznosu od 246.240,00 kn, obračunavajući naknadu po jednom satu od 12,00 kn, a od 1. ožujka 2016. godine ubuduće, na mjesečnu rentu s navedenoga osnova u iznosu od 1.080,00 kn.

Navedene iznose valjalo je umanjiti za utvrđeni omjer suodgovornosti na strani tužitelja od 40%, pa za navedeno razdoblje od 26. veljače 1997. do 26. veljače 2016. godine, tužitelju pripada pravo na naknadu materijalne štete u iznosu od 147.744,00 kn, a na ime mjesečne rente počam od 1. ožujka 2016. godine pa nadalje, u iznosu od 648,00 kn, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Žalbeni navodi tuženika, u odnosu na potonji vid štete, svode se na tvrdnju da iz činjenice da tužitelj radi sa skraćenim radnim vremenom, proizlazi da mu nije svakodnevno potrebna pomoć i njega u opsegu od utvrđena 3 sata.

Ovakovi žalbeni navodi predstavljaju iznošenje nove činjenice u žalbi što je, sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a, nedopušteno.

Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka, te dopunskog izjašnjenja vještaka u ovome postupku, tijekom kojih vještaci nisu mijenjali mišljenje o opsegu potrebe za tuđom pomoći i njegom kod tužitelja, nije bilo daljnjih pitanja za vještake (zapisnik sa ročišta od 23. rujna 2016.), a jedino su vještaci mogli argumentirano odgovoriti na navedeni prigovor tuženika i obrazložiti ga.

Zbog navedenoga se žalbeni prigovor tuženika, u tome dijelu, ne može prihvatiti.

Slijedom navedenoga, po osnovi čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 6. lipnja 2017. godine

Predsjednik vijeća:

Željko Živković, v.r.