Criminal appeal dismissed; detention extended due to high danger of reoffending and drug trafficking severity.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the district court's decision to extend pre-trial detention. The court upheld the detention based on the appellant's role in a large-scale cocaine trafficking organization and the high risk of reoffending. The court rejected the claim that the detention violated the principle of proportionality, noting that the severity of the crime and the ongoing investigation justified continued restriction of liberty.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP; čl. 398. st. 3. i 4. ZKP; Detention may be extended if the suspect poses a high danger of reoffending and the gravity of the crime warrants it, provided the principle of proportionality is respected and no milder measure suffices.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 452/11-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća te Ileane Vinje i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. I. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. i dr. Kaznenog zakona¸, odlučujući o žalbi opt. M. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 4. kolovoza 2011. broj Kv-us-99/11 (K-US-33/10) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 14. rujna 2011.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba opt. M. M. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 4. kolovoza 2011. broj Kv-us-99/11 (K-US-33/10), u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv opt. N. I. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje u tekstu: KZ), na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06., dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. M. M. iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i toč. 4. ZKP-a.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. M. M. po branitelju I. S., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje na način da mu se ukine pritvor, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Žalba nije osnovana.
Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske osnovano je i zakonito produljen pritvor protiv opt. M. M. iz osnova u čl. 102. st. 1. toč. 3. i toč. 4. ZKP-a.
Naime, kako je prema pravomoćnoj optužnici opt. M. M. osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ-a, na način da je u vremenskom razdoblju od 2005. pa do 15. siječnja 2009. bio zadužen za preuzimanje opojne droge kokain unesene u Republiku Hrvatsku kao i za prijenos ove droge radi daljnje prodaje, i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da takav dugotrajni način postupanja, kao pripadnika zločinačke organizacije s detaljno razrađenim ulogama, sadrži visoki stupanj upornosti i odlučnosti u osiguranju
II Kž 452/11-4
uspješnog dovršenja kriminalnog plana, a sve u cilju ostvarenja velike imovinske koristi prodajom opojne droge na ilegalnom tržištu. Stoga, izložene okolnosti u svojoj ukupnosti, jesu upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi boravkom na slobodi optuženik ponovio kazneno djelo, pa je daljnja primjena mjere pritvora protiv njega iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a, opravdana i utemeljena na zakonu.
Budući da je predmet inkriminirane djelatnosti velika količina od najmanje 26,80 kg štetne i opasne opojne droge kokain, to se, s obzirom na težinu posljedice a koja se očituje u ugrožavanju zdravlja izuzetno velikog broja ljudi te pribavljanju velike protupravne imovinske koristi, kao i međunarodni karakter inkriminirane djelatnosti, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja radi o posebno teškim okolnostima djela, zbog kojih je i nadalje neophodna primjena mjere pritvora i iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP-a.
Neosnovan je prigovor žalitelja da je njegovim dosadašnjim boravkom u pritvoru od 16. siječnja 2009. pa nadalje došlo do povrede načela razmjernosti, prije svega jer u postupku još nije bilo pretpostavki za održavanje glavne rasprave, pa da se pritvor pretvorio u izdržavanje kazne.
Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio da početna važnost pritvorskih osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i toč. 4. ZKP-a, po kojim osnovama je optuženik bio pritvoren, i nadalje opravdava primjenu mjere pritvora protiv njega. Imajući pritom na umu sve navedene okolnosti, bez obzira na činjenicu što je optuženik do sada proveo u pritvoru dvije godine i nepunih osam mjeseci, načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno. Naime, u svakoj konkretnoj situaciji potrebno je sukladno čl. 101. st. 3. ZKP-a, voditi računa ne samo o duljini trajanja pritvora u razmjeru s težinom inkriminiranog kaznenog djela i očekivanom kaznom, nego i o razmjeru, odnosno uravnoteženosti i nužnosti potrebe određivanja pritvora za ostvarenje njegove svrhe. Prvostupanjski sud je u konkretnoj situaciji o svim navedenim zahtjevima načela razmjernosti vodio računa, pa se pobijana odluka i po tom pitanju ukazuje ispravnom, a imajući na umu složenost postupka i brojnost poduzetih radnji, ne može se tvrditi niti da tijela kaznenog postupka u njegovom vođenju nisu postupala marno. Neovisno o tome, u daljnjem tijeku postupka će se svakako iskazati posebna marnost te će se voditi računa o potrebi posebno žurnog postupanja sukladno odredbi čl. 101. st. 4. ZKP-a.
Zbog svega izloženog, pritvor protiv optuženika se i dalje ukazuje nužnom i jedinom prikladnom mjerom, pa se svrha zbog koje je pritvor optuženiku određen i potom produljen ne bi mogla ostvariti primjenom nekih drugih blažih mjera, kako to neosnovano u žalbi predlaže optuženik.
Žalbene navode kojima optuženik osporava pravnu kvalifikaciju kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, ovaj drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja o produljenju pritvora, nije ovlašten razmatrati jer je u ovom stadiju postupka, kao pretpostavka za primjenu mjere pritvora, dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje koji proizlazi iz pravomoćne optužnice. Niti daljnjim žalbenim navodima, da je optuženik obiteljski čovjek, otac jednog maloljetnog djeteta, da je prije uhićenja radio, a potom ostao bez zaposlenja, pa da sada opet ima priliku za zaposlenje, kao niti iznošenjem osobnih (zdravstvenih) i obiteljskih prilika nije s uspjehom dovedena u sumnju ispravnost i zakonitost pobijanog rješenja
II Kž 452/11-4
Slijedom svega navedenog, budući da žalba optuženika nije osnovana te kako ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 14. rujna 2011.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Buga Mrzljak Stenzel, v.r.
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.